Muḥammad ibn Marwān ibn al-Ḥakam (? - 719/720) bio jearapskiomejadski princ i vojskovođa. Bio je sinkalifaMarvana I i nepoznate robinje; polubrat mu je bio Marvanov nasljednik, kalifAbd al-Malik ibn Marvan. Karijeru je počeo za vrijeme očevog kalifata kao komandant arapskih snaga u sjevernoj Mezopotamiji. Godine 691. je bratu pomogao da porazi tamošnjeg pobunjenog guvernera, a potom 692. kodSebastopolisa nanio težak porazBizantincima. Sljedećih je godina napadao i pljačkao bizantske teritorije uMaloj Aziji, a 695. i bizantska područja Armenije. U period 699 -701. je zajedno sa nećakomAbdallah ibn Abd al-Malikom uspješno gušioharidžitske ustanke u današnjem Iraku. 701. je konačno okupirao bizantsku Armeniju, a potom 704-705. krvavo ugušio i pobunu tamošnjeg plemstva.

Sljedeće godine je na prijestolje došao njegov nećakAl-Valid I, pa je Muhamed ibn Marvan prestao biti najvažnijim generalom Kalifata. Brzo ga je zasjenio nećakMaslamah ibn Abd al-Malik, preuzevši komandu nad trupama Kalifata. Usprkos toga, Muhamed ibn Marvan je bio ocemMarvana II, posljednjeg omejadskog kalifa.

• Hawting, G.R. (1991). "Marwan II".The Encyclopedia of Islam, New Edition, Volume VI: Mahk–Mid. Leiden and New York: BRILL. pp. 623–625.ISBN 90-04-08112-7.
• Treadgold, Warren T. (1997), A History of the Byzantine State and Society, Stanford, CA: Stanford University Press, p. 341, ISBN 0-8047-2630-2 
• Winkelmann, Friedhelm; Lilie, Ralph-Johannes i dr.. (1998), „Muḥammad ibn Marwān (#5189)” (German), Prosopographie der mittelbyzantinischen Zeit: I. Abteilung (641–867), 3. Band: Leon (#4271) – Placentius (#6265), Walter de Gruyter, pp. 322–323, ISBN 978-3-11-016673-9 
• Zetterstéen, K.V. (1993). "Muḥammad ibn Marwān".The Encyclopedia of Islam, New Edition, Volume VII: Mif–Naz. Leiden and New York: BRILL. p. 408.ISBN 90-04-09419-9.

• Umrli u 8. vijeku
• Vizantijsko-arapski ratovi
• Omejadska dinastija