Muavija II iliMuavija ibn Jezid (معاوية بن يزيد) (28. mart 661– jun/jul 684) bio jeomejadskikalif koji je od 683. do 684. nakratko vladao nakon smrti svog oca, prethodnog kalifaJezida. Tokom njegove vladavine se islamska država nalazila u potpunom rasulu, aHedžasom vladaoAbdulah ibn al-Zubejr, tvrdeći da je on pravi kalif.
Muavija II je bio sin omejadskog kalifa Jezida I. Majka mu je bila iz plemenaKurejš, odnosno kćer guverneraBasre Abu Hašima ibn Utba ibn Rabija. Bio je najstariji od šestoro braće, te imao nepoznati broj sestaraa.
Muavija je bio prvi omejadski princ koji je odrastao isključivo na kalifovom dvoru, te je bio pod stalnom zaštitom od mogućih atentatora. Bio je i prvi koji je primio obrazovanje od strane za to posebno angažiranih učitelja. Kada je kasnije Jezid svog sina poslao na školovanje uMeku iliMedinu, imao je negativne reakcije među muslimanima. Jezidovoj nepopularnosti su pridonijeli i vojni pohodi protivHusein ibn Alija i Ibn al-Zubejra. U potonjem ratu je zauzeo Medinu, ali je razaranje Meke dovela do još veće nepopularnosti. Kada je 683. umro, naslijedio ga je Muavija II.
Muavija je poslije dolaska na vlast naišao na ravnodušnost i neprijateljstvo muslimana, koji ga zbog njegovog izoliranog života na dvoru nisu poznavali. Kada je objavio kako se mora postići primirje, i tako okončati ratovanje oko Svetih mjesta, naišao je na odobravanje. Rat za Meku i Medinu je proglasio nerazumnim i bogohulnim, a uništenje i oštećenjeKaabe skrnavljenjem. Zbog proglašenja primirja je stekao podršku među velikim dijelom pristaša Ibn al-Zubejra. Drugi al-Zubejrovi pristaše su, pak, tražili da se primirje prekrši, smatrajući da se mladi i neiskusni kalif boji rata te da bi ga lako porazili. Primirje se održalo nekoliko mjeseci, a bilo je i nekoliko puta prekršeno.
Muavija, za koga rani islamski izvori navode da i nije htio biti kalif te da se grozio političke odgovornosti, je za vrijeme svoje vladavine donio nekoliko zakona - poboljšao je položaj žena, ukinuosmrtnu kaznu, kao i porez za pomoć siromašnima. Svi oni su ukinuti nakon smrti.
Kada je postalo očito da se primirje neće održati, Muavija je dobrovoljno odstupio sa mjesta kalifa. Naslijedio ga je daleki rođakMarvan. Umro je nekoliko mjeseci kasnije.
Šijiti drže da se pred smrt, odnosno samom svojom abdikacijom, preobratio na njihovu vjeru.
- Gernot Rotter: Die Umayyaden und der zweite Bürgerkrieg. (680 - 692). Steiner, Wiesbaden 1982,ISBN3-515-02913-3, (Abhandlungen für die Kunde des Morgenlandes45, 3).