Grad je najveći urbani centar u Hercegovini i peti grad po veličini u Bosni i Hercegovini. Prema popisu iz1991. godine imao je 75.865 stanovnika. Danas je broj stanovnika u samom gradu nešto manji i iznosi 64.301. U cijeloj općini, prema procjenama Zavoda za statistikuFederacije Bosne i Hercegovine iz2003. godine, ukupno živi 105.448 ljudi. Od toga, 50.019Bošnjaka, 50.929Hrvata, 3.644Srba, i 856 ostalih. Okolina Mostara je veoma naseljena, sa bogatim selima poput selaPotoci (2921 stanovnika 1991. god.),Vrapčići (3461 stanovnika 1991. god.), iRodoč (4499 stanovnika 1991. god.).
Šire područje današnjeg Mostara bilo je naseljeno još u pretpovijesnom razdoblju, što potvrđuju brojna nalazišta (više od 150) iz neolitika, bakrenog, brončanog i željeznog doba. Među njima su naseljene pećine, grobovi, oružje, predrimski novac i sl. Uz stočarstvo i zemljoradnju u željeznom se dobu razvija i trgovina s okolnim središtima.
Za vrijeme rimske uprave područje su naseljavalailirska plemena, a administrativno je pripadao rimskoj dalmatinskoj provinciji. U to doba nastaju i ceste u dolini Neretve. Bazilika izIV -VI stoljeća u Cimu (danas dio Mostara) vjerojatno je bila sjedištebiskupije Sarsenterum, koja se nalazila na području današnje Hercegovine.
Novo razdoblje nastaje padom Rimskog carstva i doseljenjemSlavena. Tokom ranog srednjeg vijeka područje Mostara pripadalo je pokrajiniZahumlje (Hum). Unatoč vrhovnoj vlastiFranaka, ovi su krajevi imali određeni stupanj samostalnosti, posebice za kneza Mihajla Viševića (910. -950.). Područjem su jedno vrijeme vladaliNemanjići, zatim bosanskiban, a tijekomXIV -XV. stoljeća sve su snažniji humski knezovi. Jedan od njih -Stjepan Vukčić Kosača, koji je stolovao uBlagaju pored Mostara1448. dobiva naslovhercega (odatle i nazivHercegovina).
Osnutak grada Mostara vezan je uz izgradnju dviju kula/utvrda, sredinomXV stoljeća, vjerojatno u dobaHercega Stjepana. Utvrda na desnoj obali Neretve zvala se Tara, a na lijevoj Helebija. Kula Herceguša je sagrađena neposredno uz kulu Taru. Služila je u obrambene svrhe, a i za čuvanje nekadašnjeg visećeg drvenog mosta. Izgrađena je za vrijeme Herceg Stjepana, po kome je dobila i ime.
I prvi pisani spomen Mostara vezan je uz ove dvije kule: dubrovački izvještaj od 3. travnja1452. opisuje kako se Vladislav Hercegović pobunio protiv oca Stjepana, otevši mu neke posjede. U izvješću stoji: "ha preso quello di ... Blagay etdo castelli al ponte de Neretva (uzeo je ... Blagaj idvije utvrde na mostu na Neretvi).
Ime Mostar prvi se put pojavljuje u osmanskom popisu stanovništva iz1468.-1469., a da se ono odnosi na naselje oko dviju kula na Neretvi jasno je iz jednog dokumenta sa sjednice vijećaDubrovačke Republike1474., što ga svrstava u relativno starija naselja Hercegovine. Od njega su stariji Blagaj (1297.) i Gacko (1176), koje se prvi put spominje kao glavno središte trgovačkih puteva, razvijenim zanatstvom i trgovinom. Predstavljao je glavno središteHercegovine,Bosne iZete.
Osmanlije su osvojile Mostar vjerojatno1468. godine. U Mostaru je tada boravilo oko 35 osmanlijskih vojnika, kojima su podijeljeni posjedi, a zatečeni stanovnici su postalikmetovi. Isprva središtekajmakamluka, Mostar je zahvaljujući prometnoj važnosti prijelaza prekoNeretve početkomXVI. stoljeća postao sjedištem hercegovačkogsandžaka. Godine1566. dotadašnji drvenimost zamijenjen je kamenim; odluci je doprinio administrativni i prometni razvoj grada.
UXVI iXVII stoljeću bilježi se intenzivno širenjagrada. Krajem ovog razdoblja Mostar je imao oko 10.000 stanovnika. Grad se razvijao kao tipično osmanlijsko naselje, s karakterističnim stambenih četvrtima -mahalama, i trgovačkom četvrti -čaršijom. TokomXVIII stoljeća došlo je do stagnacije i pada broja stanovnika.
Mostar, "grad na Neretvi", jedan je od gradova u BiH koji ima velik broj mostova. Oni su simbol tog grada. Glavni mostarski mostovi, poredani uzvodno: Avijatičarski most, Tekijski most (most Hasana Brkića),Lučki most (most Mujage Komadine),Stari most, Bunurski most,Most Musala (Titov most),Carinski most, Željeznički most. Na rijeci Radobolji jeKriva ćuprija.
Mostar je poznat po svojoj sredozemnoj klimi s karakteristikama kontinentalne klime. Zahvaljujući svojoj geografskoj lokaciji u dolini rijeke Neretve i okruženosti planinama, Mostar uživa u blagim zimama i vrućim ljetima. Prosječna godišnja temperatura iznosi oko 15 °C, i godišnje bilježi oko 2.290 sunčanih sati, što Mostar čini jednim od najtoplijih i najsunčanijih gradova u Bosni i Hercegovini.Prosječne dnevne temperature u ljetnim mjesecima često prelaze 32 °C, dok su zimski mjeseci blagi sa prosječnim temperaturama između 5 °C i 10 °C. Najveća maksimalna dnevna temperatura zraka je izmjerena 31 jula 1901. iznosila je 46,2 °C, dok je najmanja izmjerena 6 januara 1947. i iznosila je -13 °C.[1]
.jpg)
