Monofizitsko učenje je učenje da je uKristu prisutna samo božanska, a ne i ljudska narav.
Ovo je učenje bilo rašireno među mnogimkršćanima od 4. stoljeća, a protivi se naukudiofizita o dvije naravi uKristu - božanskoj i ljudskoj. Monofiziti drže da je Krist samo Bog, a ne da je i praviBog i pravičovjek.
Do sukoba u kršćanstvu oko pitanja monofizitstva došlo je ubrzo nakonEfeškog sabora, jednog od sedam prvihekumenskih sabora Crkva. Nakon smrtiĆirila Aleksandrijskog, već ostarjeli carigradski monah imenom Eutih u pokušaju da spriječi novo izbijanjenestorijanstva (kako sam kaže448. u pismu papiLavu I. Velikom). Tvrdio je da je vjeran Ćirilovu nauku. Doista, Ćiril je432. govorio o jednojfisis u Kristu, a čini se da je pod tom grčkom riječi podrazumijevao ono što se u latinskom kažepersona (osoba). Ipak, mnogi grčki teolozi razumjeli su tu riječ u smislu latinske riječinatura (narav), pa su optuživali Eutiha da se vraća naarijanstvo, no, dok je Arije nijekao Isusovo božanstvo, Eutih je nijekao njegovo čovještvo.
Papa Lav I. poslao je pismo u kojem obrazlaže da je Eutihova greška više plod nedovoljnog razumijevanja problema, nego li zloće i krivovjerja. Zahvaljujući velikom utjecaju što ga je Eutih imao, njegovo se učenje vrlo brzo proširilo Istokom.U studenome447., na mjesnom sinodu uCarigradu, Eutiha je jedan od sudionika nazvaoheretikom, te tražio njegovo smjenjivanje iz službe. Tadašnji patrijarh, Flavijan Carigradski, nije rado prihvatio taj zahtjev, upravo zbog Eutihova velikog ugleda, no na koncu je popustio, te je Eutih osuđen kao heretik. Ipak, tu odluku nisu prihvatili ni carTeodozije II., nialeksandrijski patrijarh Dioskor, budući da se Eutih pokorio i priznao pravu vjeru. Dioskor je održao i vlastiti sinod na kojem je vratio Eutiha u službu, a Teodozije je sazvao449. sabor uEfezu, pozvavši i papu Lava I., koji je pristao da ga predstavljaju tri izaslanika.
Ovaj sabor, međutim neće biti priznat, te kasnije451. biti sazvanKalcedonski sabor, na kojem je proglašena vjera u dvije neodijeljene i nepomiješane naravi u Kristu, a formulirana je uKalcedonskom vjerovanjuŠablon:WikizvorM.
Gotovo neposredno nakon sabora došlo je do raskola. Biskupi koji se nisu slagali s Lavovom definicijom što ju je sabor prihvatio, odbacili su odluke sabora, govoreći da je prihvaćanje dviju naravi (grč.fisis) u Kristu zapravo prihvaćanje nestorijanstva. Držali su, međutim, da je u Kristu samo jedna narav, zbog čega su i prozvani monofizitima. To je označio i nastanak Istočnih pravoslavnih crkava, koje su se nekad nazivale i monofizitskim crkvama, a danas ih se još naziva i predkalcedonskim crkvama. One, međutim, same za sebe kažu da njihov nauk nije monofizitstvo, nego miafizitstvo. Među njih pripadaju Armenska apostolska Crkva,Koptska Crkva,Sirska istočna pravoslavna Crkva i druge.Danas su neke od tih Crkava s onim Crkvama koje su ostale vjerne Kalcedonskom saboru potpisale različite izjave kojima se izriče ista vjera, te se tvrdi da je do raskola došlo zbog nerazumijevanja, a ne zbog različitog nauka.
