U starijim dokumentima može se naći još i imeVanjska Mongolija (za razliku odUnutrašnje Mongolije koja je kaoAutonomna oblast dioKine . Do promjene Ustava 1992 zvala se Narodna Republika Mongolija.
Još uantičko vreme su Mongoliju zbog nestvarno surove klime naseljavala gotovo isključivonomadska plemena stočara; u toj velikoj zemlji postojala su tek sporadično manja naseljaSamojeda iUjgura, kao i neka pod kineskim uticajem.
Još u to vreme dolazilo je do napada pojedinih plemena na Kinu i naput svile koja je prolazila zapadno srednjom Azijom. U srednjem veku uspelo jeDžingis-kanu (1155—1227) ujediniti mongolska plemena u državu koja je nekoliko vekova vladalasvetskim carstvom, koje je 1240. godine dosezalo čak dosrednje Evrope. Njegov unukKublaj-kan (†1294 uPekingu) osnovao je u Kinidinastiju Juan, ibudističkim sveštenicima preneo pravo upravljanjaTibetom. Nakon nekoliko razdoblja slabosti oko 1400-e je podTimur Lenkom opet stvoreno veliko carstvo koje je kasnije u razdoblju imeđu 1690. i 1757. godine prešlo na kineskudinastiju Ćing.
Nakon njenog sloma1911. Mongolija je proglasilanezavisnost, ali je ipak (uprkos ruskoj pomoći) potrajalo do 1921. da su kineske snage (severni militaristi) konačno isterane iz zemlje. 1924. godine proglašena jeNarodna Republika Mongolija, i postala je zemlja-satelitSovjetskog Saveza. U ambiciji sovjetskog vodstva da od Mongolije naprave modernu komunističku državu, gotovo potpuno je uništeno tradicionalno nomadskostočarstvo, što je uzrokovalo velike ekonomske probleme. Za vremestaljinističkih čistki ubijeno je oko 38.000 Mongola, među ostalima, gotovo sva inteligencija zemlje i oko 18.000 budističkih monaha. Gotovo svi budistički manastiri Mongolije sa svim njihovim kulturnim blagom i bibliotekama bespovratno su uništeni.
Na krilima promena u istočnoj Evropi pojavio se1990. i u Mongoliji demokratski pokret, a prvi slobodni izbori održani su 1992. Danas jedemokratija u Mongoliji stabilnija nego u bilo kojoj drugoj državi srednje Azije. Na predsedničke izbore umaju2005. izašla su po dva pređašnja predsednika vlade i dva industrijalca, dakle četiri ugledna kandidata. Glavne predizborne teme bile sutržišna privreda i borba protivnezaposlenosti ikorupcije; ovo zadnje pripisivalo se obojici kandidata koji su ušli u drugi krug.
Od 1990. do1996. vladali su reformirani komunisti, a onda do2000. Demokratska stranka. Od 2004. na vlasti jevelika koalicija reformiranih komunista i demokratskih stranaka.
Mongolija je vrlo rijetko naseljena zemljastepa ,planina ipustinja . Sa 1,565.501 km² ona je 18-ta država po veličini od ukupno 193 države, tek nešto malo manja odIrana . Ali za razliku od Irana, sa svojih 2,66 miliona stanovnika ima samo 4 posto njegovog stanovništva - isto koliko i 140 puta površinom manji otokJamajka . Takva rijetka naseljenost neće se, vjerojatno, u ovom stoljeću ozbiljnije mijenjati, iako je istina da se stanovništvo Mongolije u zadnjih 30 godina udvostručilo.
Položaj na centralnoazijskojvisoravni donosi Mongoliji jednu od ekstremnih kontinentalnih ali iaridnih klima na svijetu. Već su razlike u prosječnim temperaturama između dana i noći neobično velike, dok one izmeđuzime iljeta dosižu čak 100 °C. To je razlog zbog kojeg se u Mongoliji nalaze najjužnija područja trajno zaleđene zemlje koja se, osim najgornjih nekoliko sentimetara, nikada ne odledi, a osim toga i najsjevernijepustinje na Zemlji. Samo 10 % zemlje je šumovito, (pretežno uplaninama sjevera i zapada) a manje od 1% je obradivo.
Velika većina stanovništva pripada naroduMongola . Na zapadu zemlje živi nešto maloKazaha i zanemarivi broj pripadnika raznih drugih naroda. Prirast stanovništva u Mongoliji je oko 2,2 posto. Prema podatcimaUN pismenost među odraslima je veća od 98 posto, a nekoliko tisuća studenata se školuje nazapadu . Mongolski se uobičajeno koristićiriličnim pismom.
Glavna religija jeLamaizam (tibetanski oblikBudizma ), a uz to veliku ulogu ima iŠamanizam. Kazasi na zapadu zemlje pripadajuIslamu.
Još uantičko vrijeme su Mongoliju zbog nestvarno surove klime naseljavala gotovo isključivonomadska plemena stočara; u toj velikoj zemlji postojala su tek sporadično manja naseljaSamojeda iUjgura , kao i neka pod kineskim utjecajem.
Još u to vrijeme dolazilo je do napada pojedinih plemena na Kinu i nacestu svile koja je prolazila zapadno centralnom Azijom. U srednjem vijeku uspjelo jeDŽingis Kanu (1155-1227) ujediniti mongolska plemena u državu koja je nekoliko stoljeća vladalasvjetskim carstvom , koje je 1240 dosezalo čak dosrednje Europe . Njegov unukKublaj Kan (†1294 uPekingu ) osnovao je u KiniJuan dinastiju , ibudističkim svećenicima preneo pravo upravljanjaTibetom . Nakon nekoliko razdoblja slabosti oko 1400-te je podTimur Lenkom opet stvoreno veliko carstvo koje je kasnije u razdoblju imeđu 1690 i 1757 prešlo na kineskukving dinastiju .
Nakon njenog sloma 1911 Mongolija je proglasila nezavisnost, ali je ipak (uprkos ruskoj pomoći) potrajalo do 1921 da su kineske snage (sjeverni militaristi ) konačno istjerane iz zemlje. 1924 godine proglašena jeNarodna Republika Mongolija, i postala je zemlja-satelitSSSRa . U ambiciji sovjetskog vodstva da od Mongolije naprave modernu komunističku državu, gotovo potpuno je uništeno tradicionalno nomadsko stočarstvo, što je uzrokovalo velike gospodarske probleme. Z vrijemestaljinističkih čistki ubijeno je oko 38.000 Mongola, među ostalima, gotovo sva inteligencija zemlje i oko 18.000 budističkih redovnika. Gotovo svi budistički samostani Mongolije sa svim njihovim kulturnim blagom i bibliotekama bespovratno su uništeni.
Na krilima promjena u istočnoj Europi pojavio se 1990 i u Mongoliji demokratski pokret, a prvi slobodni izbori održani su 1992. Danas jedemokracija u Mongoliji stabilnija nego u bilo kojoj drugoj državi centralne Azije. Na predsjedničke izbore u svibnju 2005 izašla su po dva prijašnja predsjednika vlade i dva industrijalca, dakle četiri ugledna kandidata. Glavne predizborne teme bile sutržišna privreda i borba protiv nezaposlenosti i korupcije; ovo zadnje pripisivalo se obojici kandidata koji su ušli u drugi krug.
Od 1990 do 1996 vladali su reformirani komunisti, a onda do 2000 Demokratska stranka. Od 2004 na vlasti jevelika koalicija reformiranih komunista i demokratskih stranaka.
Mongolija je podijeljena na 21 provinciju i jedan grad. Provincije se dijele dalje na uprave jedinice uporedive sa našim županijama (ima ih 329) a one opet na okruge slično općinama (ukupno 1.620)
Mongolska privreda je pretežno agrarna; tradicionalni proizvodi sumeso ,mlijeko ivuna. Osim toga, proizvodi se neštožitarica (na samo par promila površine), krompir i povrće. U ukupnom društvenom bruto proizvodu poljoprivreda - jednako kao i industrija - sudjeluje sa nepunih 30 posto.
Nakon dužeg razdoblja stagnacije (1990-2002) u zadnjih par godina gospodarstvo se oporavlja i pokazuje rast od 5,3 do 10 posto. Taj rast počiva večim dijelom nauslužnim djelatnostima čiji je udio u ukupnom gospodarstvu narastao na oko 40 posto, i na nešto povoljnijim svjetskim cijenama bakra i zlata. Međutim, rezultat tog porasta je uglavnom zaobišao siromašno stanovništvo. Ispodgranice siromaštva i dalje živi oko 36 posto stanovništva, slično kao i 1990. Teške godine reformi povećale su doduše udio privatnog poduzetništva na oko 80 posto, ali su se povećale socijalne razlike kao i one između grada i sela. Vlada barata podatkom o oko 4% nezaposlenih, međutim, neki međunarodni stručnjaci smatraju da je procjena od oko 25% bliža istini.
Mongoli su tradicionalno nomadski narod, narod jahača. Do sredine prošlog stoljeća njihov svakodnevni život bio je neraskidivo povezan sa konjima. Još i danas izvan gradova djeca nauče jahati prije nego što prohodaju. Nakon 1990 godine, ljudi se pokušavaju vratiti svojim korijenima i nomadskom životu.
Nažalost, kontinuitet u prijenosu neophodnih znanja za preživljavanje u takvim uvjetima je većim dijelom izgubljen. Mukotrpno se pokušava oživjeti sjećanja starih ljudi i obilazi onaj mali dio stanovništva koji je uspio oduprijeti se pokušajima "moderniziranja" u vrijeme ovisnosti oSSSRu kako bi se za buduća pokoljenja sačuvala uspomena na tradiciju staru više tisućljeća.
Mongolski nacionalni praznik je 11. lipanj i zove seNaadam . Na taj dan sjećaju se revolucije od 1921 kad je protjerana kineska okupacijska vojska. Međutim, cijena za to je plaćena velikom ovisnošću od tadašnjegSSSRa. U to se vrijeme održavaju natjecanja umongolskom hrvanju, gađanjulukom istrijelom ikonjičke utrke jednogodišnjaka.
26. studeni je također nacionalni praznik u čast osnivanja Narodne Republike Mongolije 1924. godine.
.svg)
