Mjanmar, ili sve donedavnoBurma, službenoRepublika Savez Mjanmara, jedržava u jugoistočnojAziji na obalamaBengalskog zaljeva iAndamanskog mora (dijelovaIndijskog oceana). Graniči na zapadu sBangladešom, na sjeverozapadu sIndijom, na sjeveroistoku sKinom, na istoku sLaosom te na jugoistoku sTajlandom. Mjanmar je površinom najveća zemlja kontinentalnog dijelajugoistočne Azije kao i površinom deseta najveća zemlja u Aziji ukupno. Prema popisu iz 2017. godine populacija Mjanmara bila je oko 54 miliona stanovnika. Glavni grad ove države jeNaypyidaw, dok je najveći gradYangon.
Rane civilizacije Mjanmara uključujutibetansko-burmanske gradove države Pyu u području gornje Burme i kraljevstva Mon donje Burme.Burmanci su u IX vijeku ušli u gornji tok rijekeIravadi dok su sa uspostavomKraljevine Pagan oko 1050. godine burmanski jezik itheravadabudizam postali dominantni širom zemlje. Kraljevina Pagan pala je pod invazijom Mongola nakon čega je nastalo nekoliko međusobno sukobljenih manjih država. U XVI vijeku, ponovo ujedinjena pod dinastijom Taungoo, Burma je za kratko vrijeme postala najveća imperija u istoriji jugoistočne Azije. U ranom XIX vijeku dinastija Konbaung vladala je područjem današnjeg Mjanmara, a kratko je kontrolirala iManipur iAssam.Britanska istočnoindijska kompanija preuzela je kontrolu nad zemljom u XIX vijeku nakon tri Anglo-burmanska rata (1824-1826, 1852-1853. i 1885) nakon kojih je uspostavljena i kolonijalna vlast. Nakon japanske okupacije u perioduII svjetskog rata zemlju su zauzeli saveznici koji su joj priznali nezavisnost 1948. godine. Anti-kolonijalni revolucionar i vođa zemlje poslije nezavisnostiKyaw Nyein je sa drugim burmanskim liderima uSocijalističkoj Federativnoj Republici Jugoslaviji prepoznao model za svoju zemlju uz želju da „Burmu transformira u Jugoslaviju Azije“.[1] Savez komunista Jugoslavije učestvovao je 1953. godine u Azijskoj socijalističkoj konferenciji dok je Nyein bio jedan od učesnika prve konferencijePokreta nesvrstanih zemalja uBeogradu.[1] U zemlji je 1962. godine vojska izvela prvi državni udar i preuzela direktnu vlast na narodnih nekoliko decenija.
Većinu vremena od nezavisnosti zemlja je bila zahvaćena raširenim etničkim sukobima te su njene brojne etničke skupine uvučene u jedan od najdugovječnijih građanskih ratova na svijetu.Ujedinjene nacije izviještavale su o sistematskim kršenjima ljudskih prava u toku sukoba. 2011. godine vojna hunta službeno je raspuštena nakon opštihih izbora održanih 2010. kada je na vlast postavljena nominalno civilna vlada. Postavljanje civilne vlade uz puštanjeAung San Suu Kyi i drugih političkih zatvorenika dovelo do ublažavanja trgovinskih i drugih ekonomskih sankcija. Zemlja je ostala meta kritika zbog nasilja i kršenja prava manjinskih skupina. Na opštim izborima 2015. stranka Aung San Suu Kyi osvojila je većinu mandata u oba doma parlamenta dok je vojska zadržala važnu ulogu u političkom životu. 1. februara 2021. vojska je izveladrugi državni udar u istoriji zemlje.
Novo ime državeMjanmar, umjesto stranogBurma, pretvorilo se u političko pitanje. Od stjecanja nezavisnosti sve do1989. službeno ime zemlje bilo jeUnija Burma. Tada je vojna hunta promijenila ime zemlje uMjanmar, ali tu promjenu ne priznaje opozicija u zemlji i emigraciji, kao ni vladeSAD-a,Ujedinjenog Kraljevstva iKanade. Ipak, novo ime prihvatili suUjedinjeni narodi u skladu sa svojim pravilom da svaka država, odnosno njezina vlada, ima pravo odrediti vlastito ime.
Mjanmar je od1531. do1885. bio središte nezavisnog kraljevstva koje je svoj vrhunac doživjelo sredinom18. vijeka kada je pod mjanmarskom vlašću bio velik dio susjednogTajlanda i neke indijske pokrajine. Britanci su postupno, u tri rata od1824. do1885. osvojili zemlju i uključili je u sastav svoje kolonijeBritanske Indije.
Od samog stjecanja nezavisnosti1948. Mjanmar se usprkos ekonomskom oporavku, nalazio u trusnom političkom područjuIndokine oko kog su se tad lomila koplja Istoka i Zapada i bio politički nestabilan.Vojna hunta preuzela je vlast u zemlji -1958., pa nakon tog ponovno1962. i svrgnula demokratski izabranu vladu. Politika generala Ne Wina bila je mješavinamarksizma i nacionalizma većinskih Burmanaca s gotovo potpunom izolacijom zemlje. Nakon njegovog povlačenja1988. vlast je preuzela skupina njemu bliskihoficira na čelu sgeneralom Sau Maungom koja je isprva nastavila reforme započete pred kraj Winovog razdoblja, ali je nakon1990. pojačala izolaciju zemlje, ne dopustivši formiranje demokratske vlade nakon izbora na kojima je pobijedila stranka predvođena Aung San Suu Kyi, kćerkom oca mjanmarske nezavisnosti Aung Sana. Ona je odbila napustiti Mjanmar i od tada se uglavnom nalazi u kućnom pritvoru.
U rubnim dijelovima zemlje te na istoku dominiraju planinski lanci i visoravni (najviši vrh 5 881 m visoki Hkakabo Razi na tromeđi s Indijom i Kinom). U središnjem dijelu nalazi se dolina glavne mjanmarske rijekeIravadi i njenih pritoka, ispresijecana niskim gorjima koja se pružaju u smjeru sjever-jug. Klima je, osim u najsjevernijim dijelovima,monsunska.
Zemljom dominiraju etničkiBurmanci (oko 70% stanovništva) čija je tradicionalna religija teravadskiBudizam. U planinama i visoravnima na sjeveru i istoku žive manjinski narodi koji se često oružano sukobljavaju sa centralnom vladom oko zahtjeva za većim stupnjem autonomije. Najveći među njima suShan (oko 9%) iKaren (oko 7%).
Dekade provedene u nekoj vrsti ekonomske blokade, zbog politike suprostavljanjaSjedinjenim Američkim Državama, ali zbog pogrešaka u razvoju koje su napravile prosocijalističke vlade - stvorile su od Mjanmara jednu od najsiromašnijih zemalja svijeta. Većina stanovnika još se uvijek bavipoljoprivredom. Reformski napori koje provodi vojna vlada posljednju dekadu bili su tek djelomično uspješni. Zbog sankcija koje su uveleAmerika,Ujedinjeno Kraljevstvo iJapan2003. ionako teško stanje, dodatno je pogoršano.
.svg)
.svg)
