Menoniti (njemački:Mennoniten) sukršćanska denominacija dioprotestantskeEvangeličke metodističke crkve, rašireni po mnogim zemljama, kojih danas najviše ima poSjedinjenim Američkim Državama iKanadi.[1]
Pretpostavlja se da ih je početkom21. vijeka bilo oko 1,5miliona u više od 80 zemalja diljem svijeta.[1]
Ime su dobili pofrizijskomsvećenikuMennu Simonsu (1496.-1561.) koji jesistematizirao njihovu doktrinu iinstitucionalizirao rad. Simons je naročiti akcent u njihovojdogmi postavio napacifizam, ponukan događajem iz svog rodnog gradaMünstera, kad je udruženakatoličko-protestantskavojska1536. izvršilamasakr nadanabaptistima.[1]
Menoniti svoje porijeklo vuku od takozvaneŠvicarske braće -anabaptističkesekte, osnovane21. januara1525. poredZüricha. Oni su doveli u pitanjesakramentkrštenja, kao dokaz da je netko vjernik. Po njima to je trebao biti sav praktički život nekog pojedinca, koji svojim djelima dokazuje da slijediIsusa. Kako je to bilo suvišeradikalno za ono vrijeme, i vlast icrkva najstojali su ugušiti njihov pokret, pa su se oni raspršili po brojnimkneževinamaSvetog Rimskom Carstvanjemačkog govornog područja.[1]
Jedan dio pronašao je slobodu u dolini rijekeMVisle (današnjaPoljska) odakle je dobar dio njih1788.emigrirao uCarsku Rusiju na terenUkrajine gdje su stekli velikaimanja iprivilegiju da zbog vjere ne služevojsku. Kad im je taj privilegij1870-ih ukinut dobar dio njih je emigrirao u1870-ihameričkiSrednji Zapad iManitobu uKanadi.[1]
I pored toga uRusiji je doPrvog svjetskog rata bilo preko 120,000 koji su živjeli uautonomnim zajednicama u kojima su kontroliralivjerska,obrazovna,društvena,ekonomska, pa čak ipolitička pitanja. Sve su te zajednice suSovjeti do krajaDrugog svjetskog rata1945. raspustili pa su i oni emigrirali uSjevernu iJužnu Ameriku odBrazil,Paragvaja,Urugvaja,Bolivije,Meksika doBritanskog Hondurasa u kojima su osnivali svojeagrarnekolonije.icrkve.[1]
Prvi većiraskol dogodio se između1693.–1697., kad je lideršvicarskih menonitaJakob Ammann, nezadovoljan disciplinom vjernika osnovaoAmišku menonitsku crkvu.[1]
Počevši od1663., brojni menoniti počeli su emigrirali u Sjevernu Ameriku kako bi sačuvali vjeru svojihotaca, i kao uvjerenipacifisti pobjegli odeveropskihratova.Sve do kraja19. vijeka većina je živjela odratarstva i vjerno čuvala svojnjemački jezik[1], zbog tog ih se i danas smatra ne samo sareligijsku već i za specijalnuetničku grupu. Njihov pacifizam ih je često dovodio do problema, tako suAmeričkog rata za nezavisnost uokruguLancaster Pennsylvania-1783. optuženi zaveleizdaju.jer su kao dobri samaritanci hranili i izgladnjelebritanskevojnike.[1]
Najčešće su odbijali sudjelovati u ratu, pa su plaćali i po izdašnih 300 do 500$ za zamjenu, a one malobrojne koji su uzelipuške-ekskomunicirali.[1]
Nakon1850. kad su prešli sanjemačkog naengleski i usvojilinstitute sličnih američkihdenominacija došlo je doakulturacije i novih raskola, pa su se podjelili naStaru Menonitsku Crkvu (najveću),Menonitsku Crkvu Generalne konferencije,Menonitsku Braću,Amiše Starog Reda i maluCrkvu Huteritske Braće.[1]
Anabaptističko-menonitskumisao karakterizira inzistiranje na odvajanjureligije odsvijeta. Progoni u16. vijeku primorali su anabaptiste da se povuku iz društva kako bi preživjeli, tastrategija postala je centralna u menonitskojteologiji. Zbog tog je većina menonita ostala je čvrsto vezana uz svoje zajednice, u kojima je prakticirala rigoroznu kolektivnu disciplinu i nosila prepoznatljivuodjeću kao što je jednostavnikaput bez revera - zamuškarce išeširić odčipke -zažene. Izolacija ih je primorala naštedljivost, radišnost i uzajamnu pomoć.[1]
I Menoniti čvrsto vjeruju udogmu oTrojstvu iBibliju (naročitoNovi zavjet) kao vrhunskiautoritet za vjeru i život. Doktrina im se bazira naetici Novog zavjeta koja odbacujerat i korištenje sile za održavanjevlasti.[1]
Većina menonitskih crkava (osim Amiša i Huteritske braće) - je udružena u regionalnekonferencije, od kojih samo uSjedinjenim Američkim Državama postoji 23. Od1925. postoji iSvjetska konferencija menonita koja se sastaje svakih pet godina radi razmjene iskustava, ali ne donosi nikakve obavezujuće odluke članicama.[1]
- ↑1,001,011,021,031,041,051,061,071,081,091,101,111,121,13„Mennonite religion” (engleski). Encyclopaedia Britannica. Pristupljeno 10.06.2023.
.jpg)
