Za ostale upotrebe, pogledajteMeditacija (razvrstavanje).
Meditacija (prema latinskommeditatio, razmišljanje, udubljivanje, usredotočenje) je duhovna vježba u kojoj meditant svoju pažnju usmjerava prema određenom misaonom sadržaju. Meditacija je izvorno proizišla iz istočne mudrosti, i imala je izričitoduhovno značenje. U današnje vrijeme meditacija se sve više predstavlja i koristi kao sredstvo s ciljem odmora i opuštanja.
U istočnim religioznim kulturama osnovni ciljevi meditacije su širenjesvijesti, u kojoj dolazi do spoznaje biti stvari. Može biti i praćena raznim vježbama disanja, posebno uhinduizmu ibudizmu. Ukršćanstvu se od meditacije očekuje oslobađanječovjeka od ovozemaljskog, što mu omogućava da stvari sagledava sa stajališta vječnosti (sub specie aeternitatis). PremaTomislavu Ivančiću meditacija je jedan od oblika molitve. U ovom smislu put do Boga obično započinje čitanjemBiblije (lectio) i molitvom naglas (oratio), ili unutarnjim razmatranjem.
Postoji više vrsta meditativnihtehnika. Razlikuju se po tradicionalnoj vjerskoj pozadini, prema namjeni, i po uputama pojedinihučitelja ili iscjelitelja.Tehnike meditacije se mogu podijeliti u dvije kategorije:
- fizički pasivna meditacija, s koncentracijom na samu duhovnu djelatnost
- meditacija u sklopu s nekom fizičkom aktivnošću, koja može biti recitiranje ili disanje
Smatra se da je meditacija onoliko uspješna, koliko je usredotočenost na sadržaj duža i ustrajnija.
Redovita meditacija ima umirujući učinak, te se u alternativnojmedicini preporučuje kao metoda opuštanja. Broj otkucajasrca je usporen, disanje je produbljeno, te je smanjena napetost u mišićima.
- Opća enciklopedija JLZ-a svezak 5, L-Nigh, Zagreb 1979.
- Putovanje prema unutra Dina Linda Veronika Biobil, Split, 1998.ISBN953-6454-00-9
