Med je živežna namirnica koja se sastoji od slatke i viskozne tekućine koju proizvode pčele i drugi insekti od cvjetnog nektara. Zbog ukusa ga mnogi preferiraju u odnosu na šećer i druge zaslađivače. Zbog velike koncentracije šećera med nije pogodan za razvoj bakterija, pa se smatra jednom od trajnijih živežnih namirnica.
Ako med uzimate u raznim napicima (čajevima i sl.) morate paziti da čaj nije prevruć jer se prevelikim zagrijavanjem gube ljekovita svojstva meda. Med treba biti potpuno otopljen utekućini, jer samo ćeljudskiorganizam potpuno iskoristiti njegove ljekovite tvari. Uzimamo li med bez tekućine, poželjno ga je držati u ustima sve dok se ne otopi. Zbog lake probavljivosti trenutno vraća izgubljenuenergiju, a dugotrajnom primjenom osigurava fizičku izdržljivost i psihičku stabilnost. Njegova gasvojstva čine nezaobilaznom namirnicom u zdravoj prehrani. Konzumacijom meda na pravilan način taj proizvod pretvaramo ulijek.
Vitamini su između ostalog sastavni dio meda, međutim njih nalazimo u vrlo malim količinama nedovoljim za potrebe ljudskogorganizma. Tako u medu nalazimovitamin C,B kompleks,niacin,pantotensku kiselinu,biotin ifolnu kiselinu. Količina vitamina u medu prije svega ovisi iz kojeg cvijećapčele prikupljaju nektar, prisutnostipeludi, stanju i zrelosti meda te o njegovu načinu čuvanja.
U IBRA knjižnici pronađeni su zapisi gdje se zaključuje da je med visoko koristan u konvencionalnoj medicini.
ČasopisJournal of the Royal Society of Medicine 230godina poslije u medicinskojškoliHammersmith Hospital uEngleskoj govori o terapeutskim kvalitetama meda koje su ponovno otkrivene i protubakterijskim osobitostima meda koji nisu potpuno razumljive.
Autori sugeriraju da je med učinkovit u liječenju rana zbog:
viskozne prepreke koja sprečava gubitaktekućine i onemogućava pristupbakterija i razvoj infekcije
enzima koji mogu pridonijeti obnavljanju tkiva i zacjeljivanju rana
upijanju gnoja i održavanju čistoće rane
smanjenja boli, podražaja i uklanjanja neugodnih mirisa
poticanja angiogeneze (proces nastanka novih krvnihžila koje opskrbljuju stanicekisikom i hranom te sprečavaju njihovo propadanje) i zacjeljivanja rana.
aktiviranjemakrofaga te oslobađanja čimbenika rasta koji stimuliraju epitelne stanice na regeneraciju i zacjeljivanje rane
smanjenja formiranja nastanka štetnihslobodnih radikala koji mogu biti odgovorni za probleme tijekom prihvaćanja kožnih presadaka na kožne lezije prouzročenemeningokoknom septikemijom.
Amorfin med - (amorfa,Amorpha fruiticosa) med je karakterističnocrvenkast, blaga mirisa i okusa. Zbog specifična sastava cijenjen je u prehrani. Područje amorfe jest dužSave iOdre te izmeđuNovske iOkučana,Jasenovca iStare Gradiške. Cvjeta početkomlipnja, a rijetko kad dobro zamedi, možda jednom u deset godina. Opuštajuće i umirujuće djeluje nakon svakog napornog dana. Crvenkasta boja upućuje na bogatstvomineralnih sastojaka, koji ugrađuju novu snagu u iscrpljeniljudskiorganizam.
Bagremov med - (bagrem,Robinia psedoacacia) izrazito je svijetležute boje, blaga ugodna mirisa i okusa, lagan i ukusan, preporučuje se djeci i rekonvalescentima. Bagrem potječe izSjeverne Amerike, a njegove se šume prostiru na područjupanonske regije. U nas su poznatija područjaPodravine,Hrvatskog zagorja iMoslavačke gore. Volipjeskovita tla. Šumari ga koriste u zasadima za zaštitu oderozija. Cvjeta u prvoj polovinisvibnja. Ovisno o reljefu i klimatskim prilikama može cvjetati i mediti do kraja svibnja. Zbog svojih osobina ubraja se u najcjenjenije vrste meda. Pomaže kodnesanice, umiruje previše nadraženiživčani sustav i otklanja posljedice nagomilanog stresa. Mjesecima ostaje u tekućem stanju i jedan je od vrsta meda koji vrlo sporo kristalizira zato što u sastavu sadrži višefruktoze odglukoze. Samepčele dobro i uspješno prezimuju ako im se osigura zimovanje na bagremovu medu. Bagremov med dobar je za umirenje, kod vrtoglavice, nesanice i sličnih smetnji. Preporuča se uzimanje sčajem odkamilice jer se tako pojačava djelovanje meda i čaja. Također je preporučljivo uzimanje navečer prijespavanja. Jakih i obilnih bagremovih paša za pčele nalazimo gotovo u svimkopnenim krajevimaHrvatske u kojima je nekad sađen ili se proširio prirodnim putem kao vrlo prilagodljivabiljka.
Dračin med - (drača,Paliurus spina-christi)žut je ili zatvoreno žut, bez mirisa, slatka, malo opora okusa. Brzo kristalizira u krupne kristale. Kod nas je dračin med specifičan za područjeDalmacije na kojem ta biljka i raste.
Heljdin med - (heljda,Fagopyrum esculentum L.) najtamniji je med među cvjetnim vrstama, vrlo oštra mirisa i okusa. Kristalizira u srednje krupne kristale, ali ne potpuno. Heljdina meda ima u vrlo malim količinama i specifičan je za područjeHrvatskog zagorja iMeđimurja. Područja izvan Hrvatske poznata po proizvodnji heljdina meda jesuMinnesota,New York,Ohio,Pennsylvania iWisconsin, a proizvodi se i u istočnom dijeluKanade.
Kaduljin med - rabi se protivprehlada jer omogućuje lakše izbacivanje sluzi izdušnika ibronhija, pa i izželuca ijednjaka. Tako se bolesnik bolje osjeća te mu se vraća apetit. Čaj s medom od kadulje ne smije se uzimati vruć, već mlačan. Hrvatski kaduljin med svjetski je priznat zbog svoje izuzetne kvalitete što možemo zahvaliti još uvijek očuvanoj prirodi osobito na područjuvelebitskih pašnjaka. Ljekovitost kaduljina meda ubrajamo u vodeću grupu meda za liječenje respiratornih organa i putova, kao i za jačanje imuniteta.
Kestenov med - taman je, a tamna boja varira mu ovisno o podneblju i godini, prepoznatljivog je mirisa i izrazito karakterističnog, pomalo gorkog okusa. Snagom svojih osebujnih svojstava povoljno djeluje na cjelokupni probavni sustav. Potiče radcrijeva, olakšava rad preopterećene jetre]] i žuči te štiti želučanu i crijevnu sluznicu. Kestenov med preporučuje se protiv bolesti probavnih organa:želuca,dvanaesnika,žuči ijetre. Med kestena ima izvanredno djelovanje u oporavku kod žutice, poslije operacije žuči i sl. Preporučuje se još uzimanje s čajem odstolisnika,kamilice,šipka imajčine dušice.
Čajeve s medom od kestena treba uzimati nekoliko puta na dan i to 1 - 2 sata nakon jela.
Lavandin med - bogata i ugodna okusa, može biti tamniji ili svjetliji. Posebno se preporučuje da ga sklonipeludnimalergijama uzimaju svaki dan, da organizam pripreme za velikuproljetnu izloženostpeludu. Ovaj se med dobiva od tisuća raznih cvjetova livadnog i grmolikog bilja. Specifična struktura biljnih vrsta, posebno planinskih gdjeklima i paša čine med prepoznatljivim, može obilježiti i ravničarski med.
Lipov med - bistar, gotovo proziran, ugodna mirisa i vrlo blaga okusa. Konzumiranje lipova meda donosi olakšanje kod prehlada, upala dišnih i probavnih organa te nekihbubrežnih oboljenja. Neizmjerno značenje ima u izbacivanju štetnih tvari iz organizma jer pospješujemetabolizam. Med od lipe smiruje grčeve, primjenjuje se protiv bubrežnih bolesti. Protivprehlade, pomaže pri iskašljavanju.
Mora se uzeti u obzir da se med od lipe ne smije davati osobama koje pate od bolestisrca i krvnih žila, što isto tako vrijedi i za čaj od lipe.
Livadni med - pčelinjom strpljivošću sakupljeno bogatstvo cvjetne livade. Snagom raznovrsnih sastojaka povoljno utječe na djecu u razvoju, starije osobe, kao i sve one kojima je potreban oporavak i dodatna energija.
Preporučuje se svakodnevna primjena. Livadni med jest med od raznog livadnog cvijeća pa mu je prema tome i djelovanje široko. Rabi se u dnevnoj prehrani, djece i starijih osoba. Sudeći prema količinama livadnog meda, livade su značajna paša za sve pčele iako i "prave" livade gube bitku pred svakim danom sve jačom industrijom.
Med odbjelogorične medljike - bogati suželjezom i drugimmineralima. Potječu najčešće iz šuma blizu Jasenovca iSiska (područjaTuropolja iLekenika) gdje obitavaju lisne (Lachnideae) i štitaste uši (Coccidae). Uši rilcem sišu sok biljaka i posebnim organima proizvodemedljiku koju pčele unose u košnicu gdje se pretvori u vrlo ukusan med. Medljika se javlja u intervalima od sedam godina koliko je potrebno da se namnoži dovoljno uši za veće količine meda.
Med odhrastove medljike -tamnocrvenkast je, gust i rastezljiv, slaba mirisa pohrastu, opora okusa, pali u grlu. U nas je manje cijenjen, ali je traženi izvozni artikl.
Med odbukove medljike - ima slične ali blaže izražene karakteristike.
Med odjelove medljike - više je cijenjen,zelenkaste je nijanse, ugodna okusa i mirisa. Spada u najcjenjenijeeuropske medove. Skuplja se s lisnatih uši (lachnidae) od polovinelipnja do, ovisno o klimi i specifičnom položaju, kasnejeseni.Jelove šume na područjuGorskog kotara i Kapele sve doPlitvičkih jezera europska su jelova oaza.
Ružmarinov med - (ružmarin,Rosmarinus officinalis L.) svijetao je, proziran i bistar, bez mirisa, ugodna i blaga okusa. Nakon vrcanja pretvara se u fine sitne kristale. Kristalizacijom med ružmarina postaje potpunobijel.
Suncokretov med - (suncokret,Helianthus annuus L.)jantarnožut je, slaba mirisa po biljci, slatka do malo trpka okusa. Poslije vrcanja brzo kristalizira u krupne kristale i stvrdne. Suncokret je poznata uljarica. U nas uspijeva uSlavoniji. Medenju pogoduje stalno, lijepo vrijeme s dovoljno vlage u zraku. Kad cvate, prvo mede krajnji cvjetovi, pa tek nakon 5 - 6 dana središnji.
Vrbov med - Vrbov med (vrba,Salix L.) u tekućem je stanjuzatvorenožut s malozelenkasta preljeva, okusa vrbova soka. Čim se izvrca, kristalizira u sitne kristale i poprimisivkastu boju.
Vrijeskov med - (vrijesak, vrišt,Calluna vulgaris)žut je do tamnožut, slaba mirisa, ugodna specifična okusa. Kristalizira se nakon 2 - 3 mjeseca. Vrijeska ima na područjuGorskog kotara,Like (okolicaGospića), oko Duga Resa|Duge Rese]] i naKordunu.
Vrijesov med - (vrijes,Erica L.)žut je med, bez mirisa, mutna izgleda, manje-više gorkasta okusa. Kristalizira se već par dana nakon vrcanja. Vrijesa ima na priobalnom području i otocima.
Zlatošipkin medcrvenkastobakrene je boje, vrlo ugodna te prepoznatljiva okusa i mirisa.Zlatnožuti cvjetovi zlatošipke u vrijeme najvećih ljetnih vrućina sakupljaju energiju i toplinusunca, koji u medu ostaju sačuvani za duge i hladne zimske dane.
Nektarni med - Hrvatska je bogata biljnim vrstama koje su medonosne, prema nekim istraživanjima postoji oko 100-tinjak biljnih vrsta koje su posebno zanimljive pčelama. Iako je to mali broj u odnosu na ukupno biljno carstvo koje inače posjećujupčele, u njima se nalaze najznačajnije kultivirane biljne vrste.
Med medljikovac - prema porijeklu medljikovac potječe od crnogoričnog (jela,smreka,bor,ariš) i bjelogoričnog (hrast,bukva,lipa) bilja. Medljika je proizvod kukaca iz reda jednakokrilaca (Homoptera), od kojih su za pčelarstvo najznačajnijelisne ištitaste uši. U odnosu na nektarni med medljikovac ima veću obojenost te veći sadržaj mineralnih tvari.
Kremasti med - 100%-tni je prirodni med, bez dodataka stranih tvari. Dobiva se kontroliranom kristalizacijom tekućeg meda. Kremasta se konzistencija postiže jednostavnim miješanjem, čime su očuvana sva prirodna svojstva. Postignuta konzistencija uvijek ostaje takva što olakšava korištenje jer med ne curi te se kao takav koristi kao namaz.
Ekspresni med - poznat je u zapadnim zemljama i uEU. Proizvodnja ekspresnog meda u Hrvatskoj nije dopuštena. Prema hrvatskim zakonima pčela med mora proizvesti posjećujući medonosno bilje ili lisnih uši (medljikovac). Ekspresni med dobiva se hranjenjem pčela određenim sirupom.
S vremenom prije ili kasnije svaki med mora kristalizirati. Kristalizacija je prirodno svojstvo svakog meda. Brzina same kristalizacije ovisi o vrsti meda, a može biti za nekoliko tjedana do nekoliko godina. To je sasvim prirodan proces koji ne utječe na kvalitetu meda.
Med možemo lako vratiti u tekuće stanje, međutim treba imati u vidu da med ne podnosi visoke temperature. Zagrijavanjem na visokim temperaturama med gubi svoja prirodna svojstva i zato jemaksimalna temperatura zagrijavanja meda 41C. Med se dekristalizira stavljanjem staklenke u posudu s toplom vodom na štednjaku olabavivši poklopac. Temperatura se drži na minimumu jednu ili dvije minute te se pričeka da med postane tekući.
Drugi je način stavljanje staklenke s kristaliziranim medom u mikrovalnu pećnicu. Maknite poklopac, stavite staklenku u mikrovalnu i za 1 - 2 minute med će postati tekući. Med nemojte pregrijati.
Mikrovalovi imaju ograničenenergetski potencijal pa ne uzrokuju promjene u strukturi tvari - njihovemolekule titraju i međusobno se taru što uzrokuje samo porast temperature, a taj je efekt iskorišten u mikrovalnim pećnicama za kuhanje i sušenje. Molekulevode,masti iugljikohidrata apsorbiraju energiju mikrovalova tijekom dielektričnog zagrijavanja.
Med treba čuvati u čistim, suhim i tamnim prostorijama s dobrim provjetravanjem. Prostorija ne smije biti vlažna jer med lako upija vlagu te stoga lako prihvaća drugemirise. Relativna vlažnost zraka trebala bi biti između 60% do najviše 80%.
Med ne treba čuvati na niskimtemperaturama, a do temperatura od 15°C kristalizacija mu je mnogo brža. Najpovoljnija mu je temperatura za čuvanje u skladištima oko 17 - 19 °C. U medu koji je proizveden prema pravilima struke vlaga ne smije prelaziti 20% vlage što između ostalog ovisi o vrsti meda. U tim uvjetima opstanakbakterija igljivica gotovo je nemoguć.
Med ne treba držati u prostorijama slukom, kiselimkupusom,naftom,benzinom,plinom i ostalim proizvodima intenzivnog mirisa, kao ni u vlažnim prostorijama.
Metalne posude koje nisu posebno pripremljene za med ne treba rabiti, jer u njima može doći do reakcijeorganskih kiselina imetala. I pri uzimanju meda nije preporučljivo koristiti metalni pribor, već npr.plastični, drveni,porculanski. Za skladištenje meda koriste se inox posude za prehrambenu industriju.
konzumacijom meda 120 grama dnevno tijekom dvadesetak dana smanjuje sekolesterol za oko 20% i povećava aktivnostleukocita za otprilike 7% i hemoglobina za 10 - 20%.
Med je u životu ljudi uvijek predstavljao zdravu i dostupnu namirnicu koja se održala usprkos pojavi jeftinijeg industrijskog šećera. U svim narodnim medicinama na svim krajevimasvijeta bilježimo brojne recepte s više ili manje meda.Genetski modificirana moderna hrana,pušenje, stres, onečišćenostvode i nekilijekovi pogoduju nakupljanju štetnih tvari u organizmu, alipropolis uspješno sprečava pojavu bolesti. Njegova je ljekovitost odavno poznata i u narodnoj semedicini med rabio za osnaživanjeorganizma, prije svega djece i starijih. I znanstvenici mu pripisuju antibakterijska, antiseptička i antioksidacijska svojstva. Med je iznimno koristan za zdravlje, a jača, tvrdi se, funkciju radasrca ikrvotoka. Znanstvenici još istražuju koliko je ljekovit, ali o tome ne dvoje.
II. kategoriju predstavlja srednja količina biljnih partikula. Ta kategorija obuhvaća većinu na higijenski način dobivenih vrsti vrcanog meda raznih cvjetnih pčelinjih paša, ali i većina meda od medljike. U ovoj kategoriji med ima 20.000 - 100.000 biljnih čestica na 10 grama meda.
III. kategoriju predstavljaju vrste ekstremno bogate biljnim česticama na 10 grama od 100.000 - 500.000
IV. kategoriju predstavljaju vrste sa 500.000 - 1.000.000 biljnih čestica na 10grama med]]a. To je na primjerkestenov med, neke voćne vrstešumskog meda i sl. U njima jekoličinapeludnih zrnaca određene vrste 90 i više posto
V. kategoriju predstavljaju ekstremno bogati medovi koji se dobivaju postupkom prešanja.
hidroskopnost meda - sposobnost je upijanja vlage iz zraka pa dolazi do povećanja količine vode u površinskom sloju meda.
prisutnost osmofilnih i ostalihkvasaca u medu koji podnose visoke koncentracije šećera u medu.
Fermentaciji je podložniji med u fazi prije i u tijeku kristalizacije jer dolazi do stvaranja kristalaglukoze uz izdvajanje tekuće simpaste faze na površini koju čini fruktoza, koja tako izdvojena sadrži veću količinu vode nego u normalnim uvjetima. Fermentacija meda slična je kao i alkoholno vrenje, a prepoznaje se pojavom stranih mirisa u medu.
Sama riječmed dolazi odpraindoeuropskogmedhu što je ustaroslavenskom dalomedъ, ulitavskommedus, uengleskommead (medovina), usanskrtumadhu, u grčkomμεθυ (vino), a u staroirskommid. Tako su nastali odrazi u ostalim indoeuropskim jezicima, a katkad je naziv dobiven sličnošću s nečim drugim (ugermanskim jezicima označava neštozlatnožuto) ili pak zamjenom značenja.
