Kalifat godine 750. na kraju Marvanove vladavine Izvor: The Historical Atlas by William R. Shepherd, 1923 sa dozvolom The General Libraries, The University of Texas at Austin
Marwan ibnMuhammad ibnMarwan iliMarwan II (688 - 6. august 750) (arapski: مروان بن محمد بن مروان بن الحكم /ALA-LC:Marwān bin Muḥammad bin Marwān bin al-Ḥakam) bio jeomejadskikalif koji je vladao od 744. do 750. Poznat je kao posljednji "univerzalni" omejadski kalif, odnosno posljednji koji je vladao izDamaska.
Bio je sin kalifaMarvana I. Godine 731/732.[1] je imenovan za guverneraArmenije, te je vodio borbe saAlanima. Godine 743. je, pak, umro kalifHišam i naslijedio ga jeAl-Valid II, koji je izazvao nezadovoljstvo svojim pijančevanjem i nemoralom. Marvan mu je ispočetka bio odan te pismom nastojao odgovoriti rodbinu i prijatelje koji su planirali puč. Kada je al-Valid zatvorio i mučio popularnog generalaSulejmana ibn Hišama, i kada se protiv al-Valida okrenuo njegov bratJezid, Marvan je odlučio intervenirati sa svojom vojskom. U blizini Damaska je porazio al-Valida, pri čemu je kalif poginuo. Novim je kalifom postao Jezid, a Marvan je proglašen guvernerom sjevernog Iraka. Međutim, već u oktobru je Jezid umro. Marvan je odbio prihvatiti Jezidovog dezigniranog nasljednikaIbrahima kao novog kalifa, što je dovelo do novog građanskog rata. Marvan i njegove pristaše su u decembru 744. odnijele pobjedu nad Ibrahimovim lojalistima te je tako Marvan postao novi kalif.
Marvanova šestogodišnja vladavina je bila obilježena stalnim, i na kraju, neuspješnim pokušajima da uspostavi svoju vlast na teritoriju cijelog Kalifata, gdje je autoritet Omejadske dinastije prethodnih decenija bio načet kako vojnim porazima i dinastijskim sukobima, tako i dubokim nezadovoljstvomšijita,haridžita i ne-arapskih muslimana. UIraku je izbio haridžitski ustanakAl-Dahhak ibn Qays al-Shaybanija kome se priključio Sulejman ibn Hišam. Marvan je taj ustanak uspio ugušiti do 747.
Mnogo opasniji je bio ustanak koji je iste godine izbio istočnije, uHorasanu, pod vodstvom klana koji će kasnije biti poznat kaoAbasidi. Ustanici su ojačali nakon smrti tamošnjeg omejadskog guverneraNasr ibn Sayyara 748. te počeli prodirati na zapad. Ustanička vojska je nad Marvanom odnijela pobjedu u velikojbitci na Zabu gdje je poginulo 3000 članova omejadskog klana. Marvan je odlučio bježati na zapad, ali je uhvaćen u Egiptu i pogubljen. Njegovi sinovi i službeni nasljednici Ubaydallah i Abdallah su uspjeli stići doEtiopije ali je Ubaydallah ubijen.
Novi abasidski kalifAs-Saffah je iste godine na banket pozvao sve vodeće članove omejadskog klana te ih tamo mučki dao izbatinati na smrt. Pokolj je jedino izbjegaoAbd ar-Rahman I koji je ual-Andalusu osnovao novu omejadsku državu i tako nastavio dinastiju; ona međutim više nije mogla računati na univerzalnu vlast nad islamskim svijetom, pa je tako Marvan II bio posljednji "univerzalni" islamski kalif.
Muhammad ibn Jarir al-Tabari History v. 25 "The End of Expansion," transl. Khalid Yahya Blankinship, SUNY, Albany, 1989; v. 26 "The Waning of the Umayyad Caliphate," transl.Carole Hillenbrand, SUNY, Albany, 1989; v. 27 "The Abbasid Revolution," transl. John Alden Williams, SUNY, Albany, 1985
Sir John Glubb, The Empire of the Arabs, Hodder and Stoughton, London, 1963