| Markantun de Dominis | |
|---|---|
 | |
| Rođen | 1560. Rab |
| Umro | 8. rujna 1624. Rim |
| Titula | splitski nadbiskup |
| Služba | 1602.-1616. |
| Sređivanje infokutija | |
Markantun de Dominis (hrv.Marko Antun Domnianić[1][2],Rab,1560. -Rim,8. rujna1624.),hrvatskiisusovac, matematičar,fizičar i filozof. Bio jesenjski biskup (1600.-1602.),splitski nadbiskup iprimas Dalmacije i cijele Hrvatske (1602.-1616.).[3]
Rodom je odplemićke obitelji Dominis s otoka Raba, koja po predaji potječe odkrčkih knezovaFrankapana. Nakon školovanja u isusovačkim kolegijima uItaliji, predavao jeretoriku,logiku,filozofiju,matematiku i prirodopis uBresci iPadovi.[4]
Godine1596. istupio je iz isusovačkog reda i postao upraviteljsenjskebiskupije, da bi četiri godine kasnije imenovan njenim biskupom. U Senju se zadržao dvije godine, da bi ga15. studenog1602. godine papaKlement VIII. imenovaosplitskimnadbiskupom. U Splitu je napisao životno djeloDe republica ecclesiastica u kojem se zalaže za dijalog unutar Crkava i njihovo ujedinjenje što ga čini pretečomekumenizma.[4]
U periodu 1604.-1607. boravio je u Rimu iVeneciji, a potom se vraća u Split gdje piše traktatDe radiis visus et lucis in vitris, perspectivis et iride, objavljen u Veneciji 1611. godine. Godine1615. sukobio se s klerom i drugim biskupima, nakon čega je otišao u Veneciju i odrekao se titule splitskog nadbiskupa (1616.). U Heidelbergu objavio je žestoku kritiku Katoličke Crkve. IzNjemačke odlazi uEnglesku, gdje mu je uCambridgeu dodijeljen doktoratteologije čime je postao prvi Hrvat koji je na nekom engleskom sveučilištu dobio tu titulu.[4]
ULondonu je1617. godine objavio prvi svezak knjigeDe republica ecclesiastica koja uskoro potom dolazi naIndex Librorum Prohibitorum. Iste godine držao je predavanja uOxfordu i Cambridgeu.
Godine1622., nakon izbora papeGrgura XV. napustio je London i prekoBruxellesa vratio se u Rim. Dvije godine kasnije došao je u sukob saInkvizicijom, proglašen jeheretikom, te zatočen u dvorac Sant Angelo, gdje je umro prirodnom smrću.[3] Nakon smrti,20. prosinca je nad njegovim lešom proglašena osuda u crkvi Santa Maria iznad Minerve. Inkvizicijskom je odredbom njegov leš izvađen iz lijesa, provučen ulicama Rima, i javno spaljen u Campo di Fiore, te bačen uTiber skupa sa njegovim pisanim djelima,21. prosinca1624. godine.
2014. godine, 12. siječnja, Markantun je od strane Starokatoličke Crkve (točnije Svjetskog Koncila narodnih starokatoličkih Crkava, koji je odvojen od Utrechtske Unije) oglašen rehabilitiranim, po postupku koji je vodio ovlašteni biskup tog Koncila, mons. dr. Leonardo Beg (Starokatolički generalni vikarijat Sv. Metoda - Rab, RH). O tome su izvijestili i određeni elektronički mediji.
U16. stoljeću pokusima je istraživao disperziju bijele svjetlosti i na taj način tumačio pojavuduge. U djeluEuripus seu de fluxu et reflexu maris sententia (1624.) objašnjava da je uzrokplimi ioseki mora utjecajSunca iMjeseca na morske vode.[4]Početkom18. stoljeća,Newton u svom djeluOptics (1704.) odaje priznanje Dominisu za objašnjenje duge pomoću dvaju lomova i jednog odbijanja svjetlosti na kapljicama kiše.
| Prethodnik: | Splitsko-makarska nadbiskupija | Nasljednik: |
| Ivan Dominik Foconio (1575.-1602.) | Sforza Ponzoni (1616.-1640.) |
