Makran (perz./urdu مکران) je polupustinjski obalni pojas na jugu pokrajineBalučistan u današnjemIranu iPakistanu[1], a proteže se uz obaleArapskog mora iOmanskog zaljeva. Prepostavlja se kako termin Makran iliMakkuran potječe odperzijskog naziva Mahi khoran što znači „oni koji jedu ribu“ (Mahi = riba +khor = jesti)[2].
Uski obalni pojas nalazi se uz padine okolnihplanina. Od 1000 km obale, 750 km pripadaPakistanu. Područje je izrazitosuhe klime odnosno sa vrlo rijetkimpadalinama, dok je samo djelomično naseljen. Većina stanovništva regije živi u malenimlukama kao što su gradoviČabahar,Gwatar,Jiwani,Gwadar,Pasni iOrmara, te u brojnim ribičkim selima.
Pakistanska vlada trenutačno razvijaOrmaru kao glavnu vojnu luku odnosnoGwadar kao novu glavnu trgovačku luku, a gradi se i autocesta duž pune makranske obale. Ovi projekti dobili su na značaju prvenstveno zato što jeKarači postao prometno usko grlo. Nova vojna luka u Ormari prihvatiti će gotovo polovicu pakistanskeratne mornarice, dok će luka u Gwadaru smanjiti gust pomorski promet u dvijema međunarodnim lukama kod Karačija.
Uz obalu Makrana nalazi se samo jedanotok (Astola) koji je nenaseljen, i koji je smješten u blizini grada Pasnija. Obala se može podijeliti na istočni dio kojim dominiraju Laguna|lagune, te zapadni dio zaljevskog karaktera. Glavne lagune su Miani Hor i Kalamat Hor, dok su najvažniji zaljevi Zapadni Gwadar i Gwadar. U zaljevskim područjima nalaze semangrove šume, te područja za gniježdenje ugroženim vrstamamorskih kornjača.
 | U Wikimedijinoj ostavi ima još materijala o temi:Makran |
