Mahdi iliMehdi (arapski:ٱلْمَهْدِيّ,al-Mahdij, dosl. upućeni ili vođeni) jeeshatološki spasitelj uislamu koji će se pojaviti i vladati pet, sedam, devet ili devetnaest godina (ovisno o različitim tumačenjima)[1] prijeSudnjeg dana, te osloboditisvijet odzla.[2]
Kur’an ne sadrži direktne reference za Mahdija,[3] već samohadisi odnosno izvještaji i predajeMuhamedovih učenja koji su prikupljeni nakon njegove smrti. U mnogim predajama stoji da će Mahdi doći sIsusom (Isa) kako bi zajedno porazilial-Masiha ad-Dadžala (dosl. lažni mesija iliAntikrist).[4] Iako koncept Mahdija nije esencijalna doktrina usunitskom islamu, popularan je i među sunitima išijitima.[5] Obapravca se slažu da će on vladatimuslimanima i uspostavitipravdu, međutim, razlika u gledištima se u najvećoj mjeri tiče njegovih atributa i statusa.
Rane rasprave o identitetu Mahdija od strane vjerskih učenjaka se mogu pratiti do vremena nakonDruge fitne, a razvile su se u različitim pravcima i na njih su utjecale predaje (hadisi) koje su pripisivaneMuhamedu. Uomejadsko doba,učenjaci imuhadisi ne samo da su imali različita gledišta o tome kojikalif ili pobunjenički vođa treba biti proglašen Mahdijem, već su također raspravljali i o tome je li Mahdimesijanska figura i jesu li znakovi i predviđanja njegovog vremena zadovoljeni.[3] Do vremenaAbasidske revolucije750. godine, Mahdi je već bio poznat koncept. Dokazi pokazuju da je prviabasidski kalifal-Safah sebi pridodavaotitulu Mahdija.[3]
Ušijitskom islamu pridodavanjemesijanskih kvaliteta Mahdiju najvjerojatnije potječe od dvije grupe koje su podržavaleal-Hanafiju, konkretno južnoarapskih doseljenika i ondašnjih lokalnih konvertita uIraku. Oni su postali poznati kaokajsaniti i uveli su nešto što je kasnije preraslo u dva ključna aspekta šijitskog koncepta Mahdija. Prvi takav je ideja povratka mrtvih, posebnoimama, a drugi da su nakon al-Hanafijine smrti vjerovali da se on zapravo skriva u planinama Razve pokrajMedine. Ovo se kasnije razvilo u doktrinu poznatu kao skrivenost iliokultacija.[6] Mahdi se pojavljuje u ranim šijitskim naracijama koje su se širile među šijitskim grupama i vremenom su postajale odvojene odhistorijske ličnosti al-Hanafije. Tokom10. vijeka, na osnovi ranijih vjerovanja, doktrina mahdizma je uveliko raširena od straneal-Kulejnija,ibn Ibrahima al-Komija iibn Babavajha.[7] Doktrina skrivenosti, kojom se tvrdi dadvanaesti imam nije umro odnosno da ga jeBog sakrio od ljudskih očiju, posebno je razložena u ranom 10. vijeku. Mahdi je tako postao sinonim za skrivenog imama za kojeg se smatra da je u okultaciji i da čeka vrijeme kada će Bog narediti njegov povratak, što se očekuje neposredno uočiSudnjeg dana. Također, koncept skrivenog imama je dodjeljivan nekolicini imama.[8]
Određenihistoričari navode da je sam termin vjerovatno uveden uislam od strane južnoarapskih plemena koja su se naselila uSiriji sredinom7. vijeka. Oni su vjerovali da će Mahdi predvoditi povratak u njihovu domovinu i ponovo uspostavitiHimjarsko Kraljevstvo, odnosno da će on u konačnici osvojiti iKonstantinopol.[6] Također je sugerirano da je koncept Mahdija možda izveden izjudeokršćanskih vjerovanja omesijanstvu.[7][9] U skladu s tim, uvedene supredaje koje su trebale podržati određene političke interese, posebnoantiabasidske tendencije.[9][10] Ove predaje o Mahdiju su se pojavile u relativno kasnije vrijeme, u hadiskim zbirkama kao što suDžami al-Tirmizi iSunan Abu Davud, dok se ne pojavljuju u ranijim djelimaBuharije iMuslima.[2]
S obzirom na to dasunizam nije usvojio ovu doktrinu, među sunitskim učenjacima variraju tumačenja o Mahdiju.[11] Dok neki učenjaci poputibn Halduna čak osporavaju autentičnost referenci na temu Mahdija uhadiskoj literaturi, ostali učenjaci poputibn Kasira elaboriraju cijeliapokaliptični scenario koji uključuje proročanstva o Mahdiju,Isusu iDadžalu tokomkraja vremena.[12] Određena sunitska tumačenja osporavaju Mahdija kao odvojenu ličnost i u skladu s takvim gledištem Isus će upotpuniti opisanu ulogu i suditi čovječanstvu, dok se Mahdi smatra njegovomtitulom prilikom povratka.[13] Ipak, uvrježeniji stav među sunitskimmuslimanima jest da je Mahdi očekivani vladar kojeg će poslati Bog prije kraja vremena s ciljem da ponovo uspostavi pravednost,[6] kongruentno sdrugim dolaskom Isusa Krista (Isa),[4] međutim, za razliku od mnogihšijitskih tradicija, u sunizmu se najčešće ne prihvaća da je Mahdi već rođen.[14] S druge strane, postoji i grupa istaknutih sunitskih učenjaka koji spominju da je Mahdi već rođen, poputal-Zahabija,ibn Hadžara al-Askalanija,ibn al-Imada,al-Kunduzija i još nekolicine. ŠejhNadžm al-Din al-Askari u svojoj knjizi navodi 40 sunitskih učenjaka u čijim je djelima spomenuto da je Mahdi već rođen.[15] Generalno, suniti odbacujuimamitsku doktrinu oskrivenosti Mahdija, no oslanjaju na tradicionalne kanonske zbirke predaja za izvođenje Mahdijevih atributa i porijekla. PremaAbu DavudovomSunanu, jednoj od šest kanonskih zbirki hadisa u sunizmu, odUm Salame se prenosi: "Poslanik je rekao: Mahdi će biti od moje porodice, odFatiminihpotomaka".[16]
U jakom kontrastu sašijitskim islamom,suniti na Mahdija gledaju više kao na običnog čovjeka i vjeruju da neće biti ništa više od najispravnijegmuslimana svog vremena, odnosno da će se pojaviti jedne noći (što se smatra da će odredbe za njegovo liderstvo i vladavinu biti napravljene u jednoj noći). Premaibn MadžinomSunanu, također jednoj od šest kanonskih zbirkihadisa u sunizmu, odAlija se prenosi: "Mahdi je jedan od nas, članovaporodice.Bog će ga uzdići u jednoj noći".[17] Dok mu se u šijitskom vjerovanju pripisuju Bogom dane sposobnosti (u nekim krugovima čak se vjeruje da može mentalno kontrolirati vjetar i vegetaciju uz Božju dozvolu) i visok status, suniti vjeruju da je Mahdi u suštini čovjek, ali da imamudrost, posebno po pitanju vođenja ljudi. Isto tako vjeruju da će se izdići i biti prepoznat po svom kontinuiranom čovjekoljublju, dobročinstvu, pobožnosti, crtama lica, imenu i smislu za pravdu, a ne kroz direktnu božansku intervenciju. Na osnovi svega toga, nije nerazumno pretpostavljati da Mahdi možda neće biti odmah prepoznat među ljudima, čak i nakon što jedno vrijeme bude živio bez titule Mahdija. PremaAbu DavudovomSunanu,Poslanik je rekao: "Mahdi će biti od moje loze, imati će široko čelo i istaknut nos. Zemlju će napuniti jednakošću i pravdom kao što je bila napunjena ugnjetavanjem i tiranijom, a vladati će sedam godina".[18]
Čak i da je iscrpljen cijeli vijek postojanja svijeta i da je ostao samo jedan dan prije Sudnjeg dana, Bog će produžiti taj dan toliko dugo koliko je potrebno da dođe kraljevstvo osobe iz mog Ahl al-bajta, one koja će se po meni zvati. On će ispuniti zemlju mirom i pravdom jer će do tada već biti prepuna nepravde i tiranije.
Njegov (Mahdijev) cilj je da uspostavi moralni sistem lišen svih praznovjerja. Na isti način kao što učeni prihvaćaju islam, tako će i nevjernici početi vjerovati.
Kada se Mahdi pojavi, Bog će učiniti da svi vjernici imaju takav vid i sluh da će ih Mahdi pozvati s onog mjesta na kojem se bude nalazio, bez posredovanja ikakvog glasnika, a oni će ga čuti, pa čak i vidjeti.
Božji poslanik je rekao: Mahdi je od moga roda, s visokim čelom i dugim, uskim, zakrivljenim nosom. Ispunit će Zemlju poštenjem i pravdom baš kao što je bila ispunjena ugnjetavanjem i nepravdom, a vladat će sedam godina.
Božji poslanik je rekao: Na kraju vremena moje zajednice pojaviti će se Mahdi. Bog će mu podariti kišu, zemlja će obilovati plodovima, dat će mnogo novca, povećat će se broj stoke i zajednica će postati bolja. Vladat će sedam ili osam godina.
Mahdi je iz moje zajednice, roditi će se i živjeti da vlada pet, sedam ili devet godina. (Ukoliko) netko dođe i kaže mu: Udijeli mi (milostinju), on će zadovoljiti potrebe te osobe.
U mjesecu zul-kadeu (po islamskom kalendaru), doći će do bitke među plemenima, muslimanski hodočasnici će biti pljačkani i doći će do bitke na Mini u kojoj će mnogi ljudi biti ubijeni i krv će teći dok ne pređe preko Džamarat al-Akaba (jednog od tri kamena stupa na Mini). Čovjek kojeg će tražiti će pobjeći i biti će pronađen između Rukna (ugla Kabe u kojem se nalazi Crni kamen) i Meke poslanika Ibrahima (blizu Kabe). Bit će prisiljen da prisegne ljudima (izabran za vođu tj. kalifa). Broj onih koji budu nudili prisegu biti će jednak broju ljudi s Bedra (muslimanskih boraca koji su učestvovali u bitki na Bedru u vrijeme poslanika Muhameda). Onda će stanovnici nebesa i zemlje biti zadovoljni njime.
Osim toga, dolazak Mahdija i dolazak Isusa s nebesa također se smatraju znacima Sudnjega dana. Nisam ih spomenuo. Razlog je taj što naracije o dolasku Mahdija nisu u skladu sa hadiskom kritikom koju su uspostavila četvorica muhadisa. Neki od njih su slabi i izmišljeni, bez ikakve sumnje, dok nas oni drugi, prihvatljivi u skladu s lancima prenosilaca, informiraju o dolasku darežljivog kalifa (Muslim, br. 7318), međutim, ukoliko se temeljito razmotre onda postaje evidentno da je kalif na kojeg se ovo odnosi zapravo Omar ibn Abdul-Aziz, posljednji kalif po sunitskom gledištu. Ovo Poslanikovo proročanstvo se materijaliziralo u njegovoj osobnosti, riječ za riječ. Ljudi danas ne trebaju čekati na novog Mahdija.
– H. R. Kandhalvi:Mizan
Ahmed Hulusi je interpretirao Mahdija kao dio unutrašnjeg "ja", koji se budi u osobi da bi pobijedila unutrašnjegDadžala. Mahdi je simbol za dostizanje nesebičnosti i shvaćanja vlastite egzistencije kao dijelaBoga.[29]
Većinašijitskihmuslimana smatra da je Mahdi rođen i potom nestao, odnosno da će ostati skriven od čovječanstva sve dok se ponovo ne pojavi uočiSudnjeg dana (sIsusom) kako bi donio pravdu i jednakost na svijet, što je doktrina poznata kaoskrivenost (okultacija).[30] Zaimamitski pravac kojem pripada 85% svih šijita, skriveni imam jeMuhamed al-Mahdi,dvanaesti imam po redu,[30] a nalazi se u okultaciji od oko 260.AH (873/874.AD). U šijitskom islamu često se spominje kao Imam al-Asr (dosl. imam perioda) i Sahib al-Zeman (dosl. gospodar doba), a nosio je istoosobno ime kaoposlanik islama. Sin je jedanaestog imamaHasana al-Askarija, rođen je868. uSamari i pod očevim skrbništvom živio je do872. kada je Hasan ubijen. Bio je skriven od pogleda javnosti i samo je nekoliko uglednih šijita imalo priliku da ga upozna.[31]
Šijitski komentatoriKurana tvrde da se reference za Mahdija mogu naći u određenimajetima.[32] Vjerovanje umesijanskogimama nije samo dio, već temelj njihovog vjerovanja.[30] Šijiti drže da je Mahdi nakonmučeništva njegovog oca postao imam i pobožanskoj zapovijedi otišao uskrivenost (gajb), nakon čega se ukazao samo svojim zamjenicima (naibima) i to samo u izuzetnim okolnostima.[31] Kao posebnog zamjenika imenovao jeOsmana ibn Saida al-Amrija, jednog od pratitelja njegovog oca i djeda, ujedno pouzdanog prijatelja putem kojeg je odgovarao na zahtjeve i pitanja šijita.[31] Nakon Osmanove smrti, posebni zamjenik postao je njegov sinMuhamed ibn Osman, a zatim nakon njegove smrtiHusein ibn Ruh al-Navbahti.[31] Konačno, četvrti i posljednji Mahdijev zamjenik bio jeAli ibn Muhamed al-Samari.[31] Godine939. potonji umire, što je Mahdi prema šijitskom vjerovanju precizno predvidio šest dana ranije, čime dolazi do kraja tzv.male okultacije posredstvom zamjenika odnosno započinjevelika okultacija (gajb al-kubra) koja će se nastaviti do dana kada Bog da dopuštenje imamu da se ponovo pojavi.[31]
Sumirano,skrivenost Mahdija je premašijitskom gledištu podijeljena u dva dijela: prvi jemala skrivenost od873. do939. godine (približnog trajanja od sedamdesetlunarnih godina), a drugi jevelika skrivenost koja traje od svršetka male i nastavit će se sve dok jeBožje volje da bude tako.[31] Uhadisu oko čije se autentičnosti slažu i šijiti isuniti,Muhamed je rekao: "Da dođe do situacije da ostane samo jedandan nasvijetu, Bog bi ga produžio dok ne pošalje čovjeka izmoje zajednice imog potomstva. Njegovo ime bit će isto kao moje ime. On će ispuniti svijet pravednošću i jednakošću onako kako je bila ispunjena ugnjetavanjem i tiranijom".[31] Šijiti vjeruju da će dolazak Mahdija biti nagovješten sljedećim događajima:
Velika većina deklariranihmuslimana biti će muslimani samo po imenu, lišeni prakticiranjaislamskih rituala i u ratu s Mahdijem.
Prije njegovog dolaska nastupit će vrijeme crvene smrti i bijele smrti, koje će odnijeti živote dvije trećinesvjetskog stanovništva. Crvena smrt signaliziranasilje, a bijela smrt jekuga. Prva trećina će umrijeti od crvene smrti, a druga trećina od bijele smrti.
Doći će do velikog sukoba uSiriji i njenog uništenja.
Smrt i strah će pogoditi ljude uBagdadu iIraku. Pojavit će se vatra na nebu i prekrit će ga crvenilo.
U šijitskimpredajama također stoji da će Mahdi biti "mlad čovjek srednje visine, lijepog lica te crne kose i brade", odnosno da "neće doći u neparnoj godini i pojaviti će se uMeki između uglaKabe iIbrahimovog kamena, a ljudi će posvjedočiti da su ga tu vidjeli".
Vlast Mahdija je jedan od dokaza da je Bog stvorio sve stvari, a oni su toliko brojni da će njegovi (Mahdijevi) dokazi prevagnuti nad svime (postati utjecajni ili dominantni) i nitko neće imati kontraargument protiv njega.
Ljudi će bježati od njega (Mahdija) kao što ovce bježe od pastira. Kasnije će ljudi početi tražiti pročišćenje, ali s obzirom da neće moći naći nikog osim njega da im pomogne, početi će mu se okretati.
Kada se stvari povjere stručnom (Mahdiju), svemogući Bog će podići najniži dio svijeta za njega te uniziti najviša mjesta, toliko da će on moći vidjeti cijeli svijet kao da mu je na dlanu. Koji od vas ne vide niti jednu nit na njegovom dlanu?
Gospodar zapovijedi je nazvan Mahdijem jer on će iskopati Toru i druge božanske knjige iz pećine u Antiohiji. On će suditi među ljudima Tore u skladu s Torom, među ljudima Evanđelja u skladu s Evanđeljem, među ljudima Psalma u skladu sa Psalmima, a među ljudima Kurana u skladu s Kuranom.
Džafar al-Sadik, šesti imam, izrekao je sljedeća proročanstva:
Abu Bašir je rekao: Kada sam upitao imama Džafara al-Sadika: O sine Božjeg poslanika, tko je Mahdi (ka'im) iz tvog plemena (ahl al-bajt), on je odgovorio: Mahdi će osvojiti svijet, u to doba svijet će biti osvijetljen Božjom svjetlošću i sva ona mjesta u kojima se obožava nešto drugo osim Boga će postati mjesta gdje će se obožavati Bog, a čak ako i mnogobošci to ne budu željeli, jedina vjera tog dana bit će Božja vjera.
Sadir al-Sajrafi je rekao: Čuo sam imama Abu Abdulaha Džafara al-Sadika kako govori: Naš skromni imam, kojem pripada skrivenost (Mahdi) i kojem su uskraćena njegova prava, poći će među njih i lutati njihovim pijacama i mjestima gdje borave, ali ga oni neće prepoznati.
Abu Bašir je rekao: Čuo sam imama Muhameda al-Bakira kako kaže: Kada se Mahdi pojavi, on će pratiti put Božjeg poslanika. Samo on (Mahdi) može objasniti djela Božjeg poslanika.
Sukladno određenim interpretacijamaKurana, kroz historiju ljudskog postojanjaZemlja nikada nije bila bez božanskih vođa iBog je za svaki narod odabrao odgovarajućeg čovjeka. Postoje dvije vrste kuranskihajeta u koješijiti tumače kao dokaze za postojanje imama Mahdija i njegov dolazak:
A oni koji ne vjeruju govore: 'Zašto mu Gospodar njegov ne pošalje čudo?' Tvoje je da opominješ, a svaki narod je imao onog tko ga je na Pravi put upućivao.
U 14.ajetu sureal-Ankabut spominje se da je poslanikNuh pozivao svoj narod u vjeru 950 godina, a određeni hadisi navode da je živio 2500 godina.[42] Usto, u 25. ajetu sureal-Kahf stoji da susedam spavača proveli 309 godina spavajući u pećini.
Predaje odimama isto ukazuju na dugovječnost nekih ljudi, npr. kodHidra, za kojeg se također navodi da se susreo sAlijem.[43]
Za septimalneismailite,imamat je okončan sIsmailom ibn Džafarom čiji je sinMuhamed ibn Ismail bio očekivani Mahdi o kojem je propovijedaoDžafar al-Sadik. Današnja prevladavajuća ismailitska zajednicanizarita smatra da Mahdi nije jedna ličnost nego zapravo funkcija koju su dosad obnašale brojne vođe iz njihove imamske linije, uključujući trenutnog tzv. živog imama.
Premaahmedijskom vjerovanju, terminiMesija i Mahdi su sinonimi za jednu te istu osobu. Baš kao što Mesija u doslovnom prijevodu znači "biti postavljen od Boga", tako i Mahdi znači "onaj kojeg upućuje Bog" te stoga prema njihovom gledištu oba termina impliciraju direktno namjesništvo ili duhovno vodstvo, božanskim proviđenjem odabranog pojedinca. Mesija i Mahdi, proročanskeeshatološke ličnostikršćanstva iislama, prema ahmedijama zapravo trebaju biti upotpunjene u jednoj osobi koja će predstavljati sve prethodne vjerovjesnike. Proročanstva o Mahdiju ilidrugom dolasku Isusa smatraju metaforičkim i predmetom su raznih interpretacija.[44]
Navedena ahmedijska proročanstva ispunjena su u likuMirze Gulama Ahmeda, utemeljiteljaahmedijskog pokreta koji je za sebe tvrdio da je božanski određen zadrugi dolazak Isusa i Mahdija1891. godine, trinaest vjekova nakonMuhameda odnosno otprilike u jednakom vremenskom razmaku kaoIsus nakonMojsija. U suprotnosti s matičnim vjerovanjima uislamu, ahmedije ne vjeruju da je Isus živ na nebu već tvrde da je preživioraspeće i potom pobjegao naIstok gdje je umro prirodnom smrću, te da je Gulam Ahmed bio jedini obećani duhovni dolazak u liku Isusa, ujedno i Mahdija.[45]
Ali-Muhamed Širazi se1844. proglasio Mahdijem, uzevši ime Bab (dosl. vrata) i postavivši time temelj za religijski pokretbabizam. Kasnije je pogubljen od stranekadžarskog streljačkog voda uTabrizu, a njegovi ostaci su pokopani u grobnici uHaifi. Bab je inspirirao sljedbenikaBahaulaha koji je za sebe tvrdio da je ostvarenje njegovih proročanstava i manifestacija Boga.Bahaisti su godinu Babovog proglašenja Mahdijem uzeli kao početak njihovogkalendara.[46]
Sljedeći pojedinci (ili pristaše u njihovo ime) su tvrdili da su Mahdi:
Prvahistorijska referenca na pokret koji je koristio Mahdijevo ime jeal-Muhtarova pobuna protivOmejadskog Kalifata iz686. godine, gotovo 50 godina nakonMuhamedove smrti. Al-Muhtar je tvrdio da jeAlijev sinMuhamed ibn al-Hanafija zapravo Mahdi i da će spasitimuslimane od vladavine Omejada. Ibn al-Hanafija ipak nije lično učestvovao u pobuni i kada su je Omejadi uspješno ugušili, nisu ga progonili.
↑Bashir, Shahzad (2003).Messianic Hopes and Mystical Visions: The Nūrbakhshīya Between Medieval and Modern Islam. University of South Carolina Press, str. 24.ISBN978-1-570-03495-4
↑7,07,1Kohlberg, Etan (24. decembra 2009). "From Imamiyya to Ithna-ashariyya". Bulletin of the School of Oriental and African Studies. 39 (3), str. 521-534.DOI:10.1017/S0041977X00050989
↑Henry, Corbin (1993).History of Islamic philosophy. Kegan Paul International, str. 68.ISBN9780710304162
↑Reza, Saiyed Jafar.The essence of Islam. Concept Pub. Co., str. 57.ISBN9788180698323
↑Rhee, Hong Beom (2006).Asian Millenarianism: An Interdisciplinary Study of the Taiping and Tonghak Rebellions in a Global Context. Cambria Press, str. 230.ISBN978-1-934-04342-4
↑Leirvik, Oddbjørn (2010).Images of Jesus Christ in Islam (2. izd.). A&C Black, str. 41.ISBN978-1-441-18160-2
↑Vidi: •Sahih al-Tirmizi, II, str. 86; IX, str. 74-75. •Sunan Abu Davud, II, str. 7. •Musnad Ahmad ibn Hanbal, I, str. 84. i 376; III, str. 63. •al-Mustadrak ala al-Sahihainbi al-Hakim, IV, str. 557. •al-Džami al-Sagir (al-Sujuti), str. 2. i 160. •al-Urful Vardi (al-Sujuti), str. 2. •Kanz al-Umal, VII, str. 186. •Šarh al-Mavahib al-Ladunijah (al-Zurkani), V, str. 348. •Fath al-Muges (al-Sahavi), III, str. 41.
