Otočje Madeira, koje suRimljani nazivali „Grimizni otoci”, su ponovno, vjerojatno slučajno, otkriliPortugalci te ga naselili1418. godine. Otočje je poznato poturizmu, te povinu.
Smatra se da suFeničani otkrili Madeiru, makar za to ne postoje osnovani dokazi.Plinije Stariji spominje Grimizne otoke, na položaju blizu Otoka sreće (Kanara), što bi moglo biti madeirsko otočje.
1419. godine, brodski kapetaniJoão Gonçalves Zarco iTristão Vaz Teixeira u službi princaHenrika Pomorca, bježeći od oluje sklonili su se na otok Porto Santo (Sveta Luka), kojeg su tako prozvali iz zahvalnosti zbog spasa od brodoloma. Sljedeće godine su ovi moreplovci uzBartolomeja Perestrela kolonizirali otočje te ga stavili pod portugalsku krunu.
Zbog potencijala otoka, te zbog strateškog položaja, od1425. počinje detaljnakolonizacija i stalno naseljavanje otočja, a od1440. uvodi se režimkapetanija.1452. na otoku počinje raditi prvi mlin za obradu šećera, a u isto vrijeme se postavljaju i prvi kanali za natapanje -levade. U to vrijeme Portugal postaje jedan od vodećih europskih dobavljača šećera.1478. godine, otočje posjećujeKolumbo kao trgovac šećerom, a do1515. godine, stanovništvo Madeire je naraslo na 19.000 stanovnika, od čega su 3.000 bilirobovi. U 16. stoljeću, Madeira je postala izvoznik vina, aloza je bila izvorno saCipra,Krete iSicilije.Trtna uš koja je donesena iz SAD-a je prouzrokovala pad proizvodnje vina. Tako je postepeno došlo do velikog emigracijskog vala madeirskog stanovništva.
1580. godine,Španjolska osvaja i preuzima kontrolu nad Madeirom, te centralizira upravu.1640. Portugalci se pobunjuju protiv španjolskih doseljenika, te se Madeira vraća u ruke Portugala, ali zadržava španjolski sustav uprave. Madeira je bila važna stanica, na putu uNovi svijet ili uIndiju, te mjesto za prekrcaj robova iz Afrike.
1921. godine, nakon neuspjelog državnog udara, na Madeiru je deportiranaustro-ugarskicarKarlo I. koji je ovdje i umro iduće godine.Nakon demokratske revolucije u Portugalu1974.,1. srpnja1976. godine, Portugal je Madeiri dodijelio autonomiju.
Od1976. godine, Madeira kao iAzori se smatra autonomnom regijom Portugalske Republike, sa izvršnom vlasti i regionalnom zakonodavnom skupštinom. Trenutni predsjednik regionalne vlade jeAlberto João Jardim, koji je na tom mjestu već više od 20 godina.
Afrička unija smatra ovaj prostor okupiranim afričkim teritorijem kojeg drži strana sila, unatoč činjenici što na ovom otoku nikad nisu doseljavani ljudi safričkog kontinenta, te je otočje bilo u potpunosti nenaseljeno do dolaska Portugalaca.
Otočje Madeira se sastoji u Atlantskom oceanu, između 30° i 33° sjeverne zemljopisne širine, 978 km jugozapadno odLisabona. Otočje je vulkanskog podrijetla, a sastoji se od otokâ Madeira (736 km²),Porto Santo (43 km²),Desertas (14 km²) iSelvagens (18 km²). Samo prva dva su naseljeni, dok su ostali prirodni rezervati.
Otok Madeira je najveći otok u skupini, sa dužinom od 57km i širinom od 22 km. Otok je izdužen u smjeru istok-zapad, u kojem ga siječe planinski lanac, čija je osrednja visina 1220 metara. Najviša točka naotoku jePico Ruivo, visine od 1862 metara.
Prije doseljenja izvornih stanovnika, cijeli je otok pokrivalašumalaurisilva. Danas postoji tek mali dio te šume na jugu otoka, dok se veći dio nalazi na sjeveru. Šuma je nestala u namjernim požarima koje su izazvali doseljenici kako bi stvorili područje pogodno za poljoprivredu. Naziv otoka Madeira na portugalskom značidrvo, a to je ime otoku dano upravo zbog šuma.UNESCO je šumu na Madeiri stavio na popissvjetske baštine.
Zbog svog položaja i izloženosti vjetrovima, otocima vlada drugačijamikroklima, koja u kombinaciji sa egzotičnom vegetacijom tvori turistima zanimljivo odredište. Otocima ne vlada velika razlika u temperaturi, godišnja prosječna temperatura varira između 16 °C i 22 °C.Klima je poprilično vlažna, a oblaci i magla često pokrivaju planine u unutrašnjosti.Temperatura mora varira između 17 °C i 22 °C.
Poljoprivredni proizvodi na Mercado dos Lavradores, Funchal
Poljoprivreda je povijesno dominantan sektor madeirskog gospodarstva, od kojeg je živjela većina stanovništva. Zbog vulkanskog podrijetla tlo je plodno, ali brdski reljef onemogućava mehanizaciju.
Na nivou organizacije poljoprivrednog prostora, mogu se ustanoviti tri razine. Na niskim visinama, uz more, nalaze se vrlo isplative kulture, kaobanane, Annona coriacea,mango,šećerna trska,gospodinova krunica i druge tropske vrste. Na srednjoj razini nalaze se prehrambene kulture, kaokrumpir,grah,pšenica,kukuruz, te tipično mediteransko voće. Na najvišim visinama nalazimo travu i šume.
Danas je u poljoprivrednom sektoru proizvodnja banana usmjerena na regionalnu i nacionalnu potrošnju. Vrlo veliki doprinos regionalnog gospodarstvu daje madeirsko vino, te cvjećarstvo.
Industrija koja postoji je većinom zanatska, kao npr. odjevni predmeti. Ono malo industrije što postoji je većinom usmjereno na lokalne potrebe, kao npr. prehrambeni proizvodi, te prerada šećerne trske. Industrija je koncentrirana u Funchalu, Santa Cruzu i Machicu.
Botanički vrt s Funchalom u pozadini
Kako bi se gospodarstvo pozitivno razvijalo, na Madeiri je osnovana slobodna zona (Zona Franca da Madeira). Ona obuhvaća razna poduzeća financijskih, industrijskih i trgovačkih aktivnosti koja uživaju razne porezne olakšice. Madeira ima vrlo povoljnu fiskalnu politiku za ulagače, te su njeni porezi puno nižih od onih u ostatku Europske Unije. Zbog ove činjenice događa se veliki priljev investicija na otočje.
Turizam je vrlo važna gospodarska aktivnost otočja, koja čini 20% ukupnogBDP-a, te tijekom cijele godine održava aktivnim trgovački i prometni sektor i druge aktivnosti, te stvara znatno tržište za lokalne proizvode. Na otokuPorto Santo, koji ima 9 km plaže i povoljnu klimu, turizam je jedina aktivnost. Tijekom zadnjih nekoliko godina, znatno su povećani kapacitetihotelskog smještaja. Veliki potencijal u turizmu ostvaren je u investiranju uodrživi razvoj, čime je napredak postignut bez remećenja ravnoteže između okoliša i društveno-gospodarskih aktivnosti. Veliki trud je uložen u očuvanjuokoliša, što je glavni razlog turističkih dolazaka na Madeiru.
Na otočju živi više od 250 000 stanovnika, od čega oko 5 000 na otoku Porto Santo. 1991. godine gustoća naseljenosti na otoku Madeiri je bila 337 stanovnika/km², dok je na Porto Santu bila 112 stan./km². Većina ranih doseljenika je doselila iz portugalskih regijaAlgarve iMinho. 75% stanovništva otoka Madeire živi na 35% teritorija, a najveći broj stanovnika je koncentriran u Funchalu gdje živi 45% stanovništva i gdje je gustoća 1.500 stan./km².
Tradicionalne poslastice na Madeiri koriste lokalne sastojke, od kojih je najuobičajenijimel de cana, tj. med od šećerne trske ili melasa. Tradicionalni kolač otoka jeBolo de mel tj. medni kolač (od šećerne trske) koji se po običaju nikad ne reže nožem, nego se lomi rukom. Posjetitelji otoka također na otoku mogu vidjeti mnoge rukom izrađene proizvode koji se prodaju u dućanima.
Vinomadeira je uz cvijeće i voće najpoznatiji proizvod otoka. Ovo vino je također i najveći izvozni proizvod otoka, a najpoznatiji je u Velikoj Britaniji. Madeira je jedino vino koje se izvozilo u britanske kolonije u Americi, a da nije prošlo kroz britansku luku. Vino je izmišljeno slučajno, kako bi izdržalo duga putovanja brodom. Postoje četiri vrste:Malvazija (slatko, sa puno šećera),Boal (srednje slatko),Verdelho (polusuho) iSercial (suho). Ovo vino se može čuvati dugi niz godina, bez gubitka kvalitete.
Otočje ima dvije zračne luke, jedna uSanta Cruzu, blizu Funchala (Aeroporto da Madeira (FNC)) na otoku Madeira, te druga u graduVila Baleira na otoku Porto Santo. Najčešći letovi za otoke su iz Lisabona, ali postoji i mnoštvo izravnih letova iz drugih europskih gradova, te drugih država, kaoBrazil iVenezuela. Zračna luka na Madeiri je bila poznata po kratkoj pisti koja je sagrađena na visokom nasipu koji pada izravno u more. Najveći zrakoplovi koji su ovdje slijetali suAirbus A320 iBoeing 737. U zadnje vrijeme pista je nadograđena i produžena na 2.7 km, što omogućava slijetanje skoro bilo kojeg zrakoplova. Građani zemaljaEU koje su podSchengenskim sporazumom mogu bez putnih dokumenata doći na otok, dok je za ostale putovnica obvezna. Prijevoz između dva glavna otoka se vršizrakoplovom ilitrajektom koji može prevoziti i vozila. Posjet unutrašnjosti otokâ je olakšan novoizgrađenom prometnom infrastrukturom.
