MP3 (službenoMPEG-1 Audio Layer III orMPEG-2 Audio Layer III)[1] je vrlo raširenilossyformat kodiranja zvuka koji je objavljen1993. godine kao dio standardaISO/IEC 11172-3[2]. Prvobitno je zamišljen kao treći po redu formatzvuka uMPEG-1 standardu, ovaj je format zadržan i proširen dodavanjem podrške za više bitrate-ova i zvučnih kanala kao treći format zvuka uMPEG-2 standardu. Treća inačica, poznata kao MPEG 2.5, je proširena s podrškom za još niže bitrateove, a iako je naširoko implementirana, nije standardizirana.
MP3 (ilimp3) jeformat datoteka koji obično označava datoteke s elementarnim stream-om MPEG-1-enkodiranih podataka sa zvukom i videom, bez svih kompleksnosti MP3 standarda. Iako je formatotvoren, zaštićen je patentom.
MP3 koristilossykompresiju podataka na način da neprecizno aproksimira i djelomično odbacuje podatke, što rezultira značajnim smanjenjem veličine datoteke u odnosu na one s nekomprimiranim zvukom. Zvuk se komprimira tako da se aproksimiraju komponente zvuka koje se smatraju izvangranica čujnosti većine ljudi, a ova se metoda najčešće naziva perceptualno kodiranje ilipsihoakustično modeliranje.[3] Ostatak zvuka je snimljen s očuvanjem prostora u vidu. U usporedbi sdigitalnim zvukom na CD-u, MP3 kompresija rezultira smanjenjem veličine od 75 do 95%.[4]
Kombinacija male veličine datoteke i prihvatljive kvalitete zvuka dovela je do značajnog porasta distribucijemuzike naInternetu u1990-ima, dok su pojasna širina veze i veličina pohrane bili luksuz za obične korisnike. Uskoro se MP3 format povezao s kontroverzama okokršenja autorskih prava,piratstva, i web-servisa za dijeljenje glazbe poputMP3.com,Napstera i drugih. Rastom popularnosti prijenosnih uređaja koji su mogli puštati multimediju, uključujući ipametne telefone, MP3 format je postao gotovo univerzalno korišten.
 | Ovaj članak o računarstvu jeu začetku. Možete pomoći Wikipediji tako što ćete gaproširiti. |
