Gledamo li direktno u nezaklonjenuelektričnu žarulju, ona nam blješti i brzo zamaraočni živac, te čovjek gubi sposobnost razabiranja okolnih predmeta. Svakapovršina koja svijetli, bez obzira na to je li ona sama izvor svjetlosti ili odbija (reflektira) svjetlo, ima izvjesnu svjetloću. Tasvjetloća može biti velika ili malena. SvjetloćaSunca je tako velika da u njega ne možemo gledati.[2]
Pod svjetloćomLs neke ploheP razumijeva se omjer izmeđujakosti svjetlosti u dotičnom smjeru i projekcije te plohe naravninu koja je okomita na zrake svjetlosti. Matematički se to može opisati kao:
gdje jeP’ za promatrača prividna veličina svjetleće ploheP. Pa je:
Najveća će biti svjetloća kada jeθ = 0, to jest u smjeru gledanja, koji je okomit na plohu.Mjerna jedinica za svjetloću je 1 nit (nt). Nit je svjetloća svjetleće plohe od 1 m2, koja u okomitom smjeru emitira jakost od 1kandele. Prema tome:
Fotometrija je granaoptike koja se bavimjerenjem svojstavasvjetlosti, u smislu njenogdoživljenog sjaja u ljudskom oku.[3] Sedam osnovnih fotometrijskihveličina opisuje svojstva svjetlosti: