Luditi je ime za članove spontanogpokretaengleskihradnika iz19. vijeka koji su uništavalitekstilnemašine, nadajući se da će tako zaustaviti proces njihovog širenja po tadašnjimtvornicama, te će tako sačuvati svoja radna mjesta.[1]
Pokret je započeo u bliziniNottinghama krajem1811., a iduće godine se proširio naYorkshire,Lancashire,Derbyshire iLeicestershire.[1]
Luditi su uglavnom bilimaskirani i svoje pothvate izvodilinoću.[1] Njihov lider, pravi ili imaginarni, bio je poznat kaoKralj Ludd, navjerojatnije se radi o nekom i danasmitskomNedu Luddu[1], koji je navodno prvi uništio jedanrazboj zatkanječarapa.[2]
Oni su izbjegavali nasilje nadljudima i vrlo često imali snažnu lokalnu podršku. Težak incident dogodio se1812. kad je na skupinu ludita otvorena paljba, po naređenju ugroženog poslodavca po imenu Horsfall (on je kasnijeubijen). Nakon tog jeBritanska vladapremijera Roberta Jenkinsona, pokrenula niz oštrih mjera koje su kulminirale u masovnomsuđenju Luditima uYorku1813. Na tom suđenju su izrečene brojnesmrtne kaznevješanjem ideportacije u udaljenekolonije.[1]
Sličnebune uzrokovane teškomekonomskom krizom koja je uslijedila nakonnapoleonskih ratova, dogodile su se i tokom1816. Ludistički pokret je vrlo brzo ugušen snažnomdržavnomrepresijom i oživljavanjemekonomije.[1]
Nakon gušenja pokreta uBritaniji, još uvijek su se između1820-ih i30-ih događale sličnebune poEvropi, i to međutkalačkimradnicima poŠleskoj iLyonu.[2]
PojamLudit (Ludizam) se i danas široko koristi za označavanje pojedinaca ili grupa koje se protivetehnološkim promjenama.[1]