U Londonu živi stanovništvo vrlo raznolikih kultura, nacionalnosti i religija, te se na području grada govori više od 300 jezika. Jula-Srpnja 2007, službeni broj stanovnika bio je 7,556,900 unutar granica Velikog Londona,[7] što ga čini najmnogoljudnijom općinom uEuropskoj uniji.[8] Gradsko područje Velikog Londona (drugo najveće u EU) naseljava 8,278,251 stanovnika,[9] dok je procjena stanovništva metropolitanske zone (također druga najveća u EU), između 12[10] i 14 miliona.[11]Londonski metro, kojim upravljaTransport for London, najveća je mreža podzemne željeznice u svijetu,[12] dok jeHeathrow najprometniji svjetski aerodrom prema broju putnika na međunarodnim letovima[13] izračni prostor najprometniji od svih zračnih prostora nad gradskim središtima u svijetu.[14]
Etimologija Londona je nejasna, naziv je drevnog podrijetla i može se pronaći u izvorima od2. veka nadalje. Oko 121. godine zabilježen je kaoLondinium, što upućuje na rimsko-britansko podrijetlo. Najranije ponuđeno objašnjenje, danas odbačeno, pripisano je Geoffreyu of Monmouthu u djeluHistoria Regum Britanniae, u kojem je opisano da naziv grada vuče korijen od Luda, sina Helija, koji je navodno zauzeo grad i nazvao gaKaerlud.[15] Od 1899, općenito je prihvaćeno da je nazivkeltskog podrijetla, čije je značenje "mjesto koje pripada čovjeku nazvanom*Londinos"; ali to objašnjenje od tada je odbačeno. Richard Coates 1998. ponudio je objašnjenje prema kojem naziv potječe od predkeltskog, staroeuropskog*(p) lowonida, što znači "preširoka rijeka za pregaziti", i ukazao da je taj naziv dan dijelu rijekeTemze koji teče kroz London. Od toga potječe keltska verzija naziva,*Lowonidonjon. Do 1899, naziv se službeno primjenjivao samo za Grad London, ipak, od tada se tako naziva iLondonska Grofovija a danasGreater London.
Do 1300, LondonskiCity još uvijek je bio smješten unutar zidina
RijekaTemza imala je veoma važnu ulogu kao prometni i trgovački pravac još u vrijeme prije nego su Britaniju osvojili Rimljani, između 55. pr.ne. i43. godine n.e. Premda postoje dokazi raštrkanih britskih naselja u području, prvu veću naseobinu osnovali suRimljani 43. godine.Londinium (latinizirano keltsko ime), podignut je na izvanredno povoljnom položaju, u početku kao rimski vojni logor, koji se, zahvaljujući više trgovini nego ratovima, pretvorio u snažno trgovačko središte, no zadržao se samo 17 godina. Oko 61. icensko pleme predvođeno kraljicom Boudicom napalo ga je i spalilo do temelja.[16] Potkraj 1. veka grad je utvrđen, sagrađen je veličanstveniforum te drvena pristaništa i skladišta. Grad se razvio i nadmašioColchester kao glavni gradprovincije Britanije 100. godine. Na svom vrhuncu tijekom 2. veka, rimski London je naseljavalo oko 60,000 stanovnika, te je ostao po rimskom vlašću sve do njihova povlačenja iz Britanije početkom5. veka. Povijest Londona tijekom 5. veka i 6. veka slabo je poznata. Do 7. veka,Anglosaksonci osnovali su novo naselje nazvanoLundenwic, oko 900 metara uzvodno od starog rimskog grada, u okolici današnjegCovent Gardena.[17] Na ušću rijeke Fleet vjerojatno se nalazila ribarska i trgovačka luka. Trgovina se razvijala dokVikinzi nisu nadjačali grad, i prisilili preseljenje na istok, na lokaciju starog rimskogLondiniuma kojeg su štitile antičke zidine.[18] Vikinški napadi nastavljani su sve jačim intenzitetom do 886, kada jeAlfred Velikiosvojio London i ugovorio mir s Danskim vođom Guthrumom.[19] Izvorni saksonski gradLundenwic postao jeEaldwic ("stari grad"), naziv koji se do danas zadržao kao Aldwych, koji se nalazi u današnjem City of Westminster.
Westminsterska opatija jedno je od londonskih najstarijih i najznačajnijih zdanja, i mjestoSvjetske baštine
Knut Veliki preuzeo je englesko prijestolje godine 1016., vladajući gradom i zemljom do 1035, kada je njegova smrt rezultirala povratkom podsaksonsku vlast pod njegovim pobožnim posinkomEdvardom Ispovjednikom, jednim od suosnivačaWestminsterske opatije i susjedneWestminsterske palače.[20] London je bio daleko najveći i najbogatiji grad u Engleskoj u razdoblju od 11. do 13. veka, premda je službeno sjedište vlasti i dalje bilo uWinchesteru. Nakonbitke kod Hastingsa,Vilim I. Osvajač, tada vojvoda od Normandije, okrunjen je za kralja u netom dovršenoj Westminsterskoj opatiji naBožić 1066.[21] Vilim je građanima Londona podijelio posebne povlastice, dok je radi kontrole nad građanstvom na jugoistoku grada dao izgraditi zdanje danas poznato kaolondonski Tower.[22]
1097, kraljVilim II. započeo je graditiWestminster Hall, u blizini istoimene opatije, koji je bio temelj noveWestminsterske palače, glavne kraljevske rezidencije krozsrednji vijek.[23] Westminster je postao sjedište kraljevskog dvora i vlade, dok je susjedni londonskiCity bio poslovno i trgovačko središte, prosperitetno pod jedinstvenom vlastitom upravom, Korporacijom grada Londona. 1100. populacija je iznosila 18.000 stanovnika, dok je do 1300. narasla na skoro 100.000 stanovnika.[24] Postojala je znatnažidovska populacija dok nisu 1290. izgnani iz Engleske proglasom kraljaEdvarda I.[25]Katastrofa je pogodila grad kada je udoba kuge sredinom 14. veka izgubio trećinu stanovništva.[26] Osim invazije za vrijeme seljačkog ustanka Wata Tylera 1381,[27] London je ostao relativno neokrznut raznim građanskim ratovima tijekom srednjeg vijeka.[28]
Veliki požar 1666. uništio je mnoge dijelove grada.
Za vrijemedinastije Tudor,reformacija je uvjetovala postupni prelazak kaProtestantizmu, s većinom Londona koji je iz crkvenih posjeda prešao u privatna vlasništva. Razvijao semerkantilizam te su osnovane monopolističke trgovačke kompanije kaoBritanska Istočnoindijska kompanija. Širenjem trgovine uNovi svijet. London je postao glavna luka Sjevernog mora, s imigrantima koji su pristizali iz Engleske i inozemstva. Stanovništvo je naraslo s procijenjenih 50.000 1530, godine, na oko 225.000 1605. U 16. vekuWilliam Shakespeare i njegovi suvremenici živjeli su u Londonu u doba neprijateljstva prema razvojukazališta. Do kraja ere Tudora 1603, London je još bio urbanistički vrlo zbijen, u doba kad se zbio i pokušaj ubojstva kraljaJakova I. u Westminsteru 5.11. 1605, tijekombarutne urote. Početkom 17. veka, London je bio pogođenepidemijama[29] s Velikom londonskom kugom 1665.–1666. kao vrhuncem, koja je usmrtila do 100.000 ljudi, ili jednu petinu ukupnog stanovništva.[30] 1666. izbio jeVeliki požar u Londonu koji se brzo proširio kroz drvene zgrade.[31] Obnovu, koja je trajala više od deset godina, nadgledao je kao londonski nadzornikRobert Hooke[32]. 1708.Christopher Wren je dovršio svoje remek-djelo,katedralu sv. Pavla. Za vrijeme georgijanskog doba, izgrađene su na zapadu nove četvrti, kao Mayfair, i novi mostovi preko Temze koji su ohrabrili razvoj južnog Londona. Na istoku, londonska luka proširila se nizvodno. 1762. kraljĐuro III. kupio jeBuckinghamsku palaču, današnju kraljevsku rezidenciju, koja je proširivana tijekom idućih 75 godina. U 18. veku London je bio pogođen kriminalom, te su 1750. kao prva profesionalna policija osnovaniBow Street Runners. Kavane su postale popularnim mjestom debate i razmjene ideja, s rastućompismenošću i razvojemtiskarskog stroja koji je novosti učinio dostupnim svima, dok je ulica Fleet postala središtem britanskognovinarstva.
"Nećeš nikada naći čovjeka, niti intelektualca koji želi napustiti London. Ne gospodo, kad se čovjek zasiti Londona, zasitio se i samog života, jer u Londonu je sve što život može priuštiti."Samuel Johnson[33]
London je bio najveći grad na svijetu od oko 1831. do 1925.[34] Rastuća prometna zagušenja dovela su do prve lokalne gradskeželjezničke mreže u svijetu.Metropolitan Board of Works koji je nadgledao ekspanziju infrastrukture, 1889. zamijenjen je Savjetom Londonske Grofovije (London County Council), prvom izabranom gradskom upravom.Blitz i ostala bombardiranja njemačkogLuftwaffea za vrijemedrugog svjetskog rata usmrtila su preko 30.000 građana Londona i uništila brojne stambene i druge zgrade po cijelom gradu. Neposredno nakon rata,Olimpijske igre 1948. održane su na izvornomstadionu Wembley, u doba kada se grad tek oporavljao od rata. Godine 1951. u južnom Londonu (South Bank) održan je sajamFestival of Britain. Veliki smog 1952. doveo je 1956. do Zakona o čistom zraku (Clean Air Act) koji je dokrajčio ugljeni smog po kojem je London bio zloglasan. Od 1950.-ih pa nadalje u Londonu su se nastanili mnogi imigranti, većinom iz zemaljaCommonwealtha kaoJamajka,Indija,Bangladeš iPakistan, što je London učinilo jednim od najraznolikijih gradova u Europi.
Počevši od sredine 1960.-ih, London je postao svjetsko središte kulture mladih, što je bilo posebno istaknutoSwinging London subkulturom povezanom s ulicomCarnaby.Uloga gradatrendsettera ponovo je oživljena u dobapunka. 1965. londonske administrativne granice proširene su radi obuhvaćanja rastućih gradskih područja, te je osnovan novi Savjet Velikog Londona (Greater London Council). Za vrijeme sukoba uSjevernoj Irskoj (The Troubles) od kraja 1960-ih nadalje, London je bio metaterorističkih napadaPrivremene IRA-e. Rasna nejednakost bila je naglašena buntom u Brixtonu 1981. Stanovništvo Velikog Londona stalno je opadalo desetljećima nakon drugog svjetskog rata, od procijenjenog vrhunca od 8.6 milijuna1939, do oko 6.8 miljuna 1980-ih. Glavne luke Londona premještene su nizvodno u Felixstowe i Tilbury, dok je zona londonskih dokova postala žarište obnove. BranaThames Barrier dovršena je 1980-ih radi obrane Londona od plimnih valovaSjevernog mora. Savjet Velikog Londona ukinut je 1986., što je London ostavilo kao jedini veliki metropolis u svijetu bez središnje uprave. 2000, opća gradska uprava je obnovljena, osnivanjem Uprave Velikog Londona (Greater London Authority). Povodom proslava početka21. vijeka, izgrađeni suMillenium Dome iLondon Eye. 7.7., 2005., nekoliko vlakova podzemne željeznice i autobus napadnuti su u nizu terorističkih napada.[35]
Uprava Veikog Londona smještena je u Londonskoj gradskoj vijećnici u Southwarku.
Uprava Londona sastavljena je od dvije razine, općegradske, strateške razine i lokalne razine. Općegradsku upravu koordinira Uprava Velikog Londona, dok se lokalna administracija provodi kroz 33 manje uprave.[36] Lokalne uprave savjeti su 32 londonske općine i Korporacija LondonskogCityja (City of London Corporation),[37] koji su odgovorni za većinu lokalnih usluga, kao lokalno planiranje, škole, socijalne službe, ceste i sakupljanje otpada. Određene funkcije, kao odvoz smeća, provode se kroz zajedničke aranžmane.Policijske snage u Velikom Londonu, s iznimkom londonskogCityja, osigurava Metropolitanska policijska služba (Metropolitan Police Service), koju nadgleda Metropolitanska policijska uprava (Metropolitan Police Authority).City raspolaže s vlastitim policijskim snagama - Policija Londonskog Cityja (City of London Police).[38] Britanska Transportna Policija (British Transport Police) odgovorna je za policijske usluge naNacionalnoj željeznici iLondonskom metrou u glavnom gradu.
Uprava Velikog Londona (GLA) sastoji se od dva izabrana dijela: londonskog gradonačelnika, koji raspolaže s izvršnim ovlastima, i Londonske skupštine, koja preispituje gradonačelnikove odluke te može usvojiti ili odbiti prijedloge godišnjeg proračuna. SjedišteGLA smješteno je u gradskoj vijećnici Londona u Southwarku. Aktualni gradonačelnik jeBoris Johnson. Gradonačelnikova statutarna strategija planiranja objavljuje se kao Londonski plan (London Plan), koji je sredinom 2009, u fazi revizije, za krajnju objavu 2011. Londonski vatrogasci (London Fire Brigade), statutarna su vatrogasna služba zaGreater London, kojom upravlja Londonska vatrogasna i krizna uprava (London Fire and Emergency Planning Authority), kao treća najveća vatrogasna služba u svijetu.[39] Ambulantne službe Nacionalne zdrastvene službe (National Health Service) osigurava Londonska ambulatna služba (London Ambulance Service), najveća besplatna ambulantna služba u svijetu.[40] Obalna straža Njenog Veličanstva (Her Majesty's Coastguard) i Kraljevska Nacionalna Spasilačka Služba (Royal National Lifeboat Institution) djeluju na rijeciTemzi.[41]
Downing Street, ulica u kojoj je na broju 10 službena rezidencija britanskog premijera
U Londonu, kao glavnom gradu Ujedinjenog Kraljevstva, smještena je nacionalna vlada, uglavnom u okoliciWestminsterske palače. Brojni vladini odjeli locirani su u bliziniparlamenta, posebno duž Whitehalla, uključujući rezidencijupremijera na broju 10 uDowning Streetu.[42] Britanski parlament često se naziva "Majkom parlamenata" (premda je taj nadimak John Bright prvi put primjenio za samu Englesku)[43] jer je bio uzor za većinu ostalihparlamentarnih sustava, kao i osnivač mnogih drugih parlamenata. Osim toga, u Londonu je i glavna službena rezidencija britanske monarhije, čuvenaBuckinghamska palača.
Greater London (Veliki London), administrativna je podjela prvog stupnja koja pokriva London. Manji, stari LondonskiCity u jezgri Velikog Londona, jednom je obuhvaćao cijelo naselje, ali kako se gradsko područje širilo, Londonska Korporacija odolijevala je naporima za spajanjem s predgrađima, što je uvjetovalo da se naziv "London" koristi i definira na više načina, situacija koja je nekada bila predmetom pravne rasprave. 40% Velikog Londona pokriveno je Londonskim Poštanskim Okrugom (London postal district), unutar kojeg 'LONDON' tvori dio poštanske adrese.[44] Područje londonskogtelefonskog pozivnog broja (020) pokriva veće područje, približno zoni Velikog Londona, iako su neki okruzi izuzeti, dok su neka mjesta neposredno izvan uključena. Zona unutar kružnogAutoputa M25 ponekad se određuje kao "Londonsko područje", tako da jegranicaVelikog Londona djelomično poravnate s njom.[45] Vanjska ekspanzija gradskog područja sada je spriječena metropolitanskim zelenim pojasom,[46] premda se na nekim mjestima zona izgradnje proteže iza pojasa, što rezultira odvojeno-definiranim Gradskim Područjem Velikog Londona (Greater London Urban Area). Iza toga, veliko je metropolitansko područje Londona.[47]Greater London podijeljen je na Unutarnji London (Inner London) i Vanjski London (Outer London).[48] Grad je podijeljen rijekom Temzom na Sjeverni i Južni London, s neformalnim područjem Centralnog Londona u središtu. Koordinate nominalnog centra Londona, kojim se tradicionalno smatra početniEleanor križ na Charing Crossu kraj dodirne točkeTrafalgar Squarea i Whitehalla, približno su51°30′29″N00°07′29″W / 51.50806°N 0.12472°W /51.50806; -0.12472.[49]
Unutar Londona,City of London iCity of Westminster oba raspolažu statusom grada, te su iCity i ostatak Velikog Londona Ceremonijalne grofovije.[50] Aktualno područje Velikog Londona pripojilo je zone koje su nekada bile dijelom grofovijaMiddlesex,Kent,Surrey,Essex iHertfordshire. Status Londona kao glavnog grada Engleske, i kasnije Ujedinjenog Kraljevstva, nije nikada dodijeljen ili službeno potvrđen statutom ili u pisanom obliku, već je formiran ustavnom konvencijom, što statusde facto glavnog grada čini dijelom britanskog nepisanog ustava. Glavni grad Engleske premješten je izWinchestera u London kako se gradila Westminsterska palača tijekom 12. i 13. veka, kao stalni smještaj kraljevskog dvora, te stoga postaje političkim središtem zemlje.[51] U novije vrijeme,Greater London je definiran kaoengleska regija, i u tom kontekstu poznat kaoLondon.[2]
Snimka zapadnog i središnjeg Londona iz satelita SPOT
Greater London pokriva područje od 1,570 km2.[52] Primarna zemljopisna značajka je rijekaTemza, plovna rijeka koja presjeca grad u smjeru jugozapad-istok. Dolina Temze je poplavna ravnica okružena blagim brežuljcima među kojima Parliament Hill, Addington Hills, i Primrose Hill. Temza je nekada bila mnogo šira, plića rijeka s prostranimmočvarama. Pri visokom vodostaju bila je pet puta šira u odnosu na današnje obale. OdViktorijanskog doba rijeka je bila opsežno ograđivana nasipima, te mnogepritoke danas teku podzemno. Temza je plimna rijeka, te je London osjetljiv na poplave, prijetnja koja se s vremenom povećavala radi sporog, premda stalnog porasta razinevisoke vode radi polaganog naginjanja Britanije (prema gore na sjeveru i dolje na jugu) uvjetovanog post-glacialnimizostatskim skokom. 1974, preko Temze kod Woolwicha započet je desetgodišnji posao izgradnje braneThames Barrier. Dok se očekuje da brana djeluje u skladu s projektom do otprilike 2070, koncepti o budućem proširenju i preoblikovanju već se raspravljaju.[53]
London imaumjerenuoceansku klimu (Köppenova klasifikacija klimeCfb), većinom kao i Britanski otoci, te grad rijetko pogađaju izrazito visoke ili niske temperature. Ljeta su vruća s prosječnim visokim temperaturama od 21 °C – 24 °C, i niskim od 11 °C – 14 °C. Tijekom više dana temperature mogu premašiti 25 °C, te su skoro svake godine nekoliko dana bile više od 30 °C. Najviša ikad je zabilježena temperatura 39 °C 10. kolovoza, 2003.[54] Zime su u Londonu hladne, ali rijtko s temperaturama ispod nule, s dnevnim najvišim oko 8 °C – 12 °C, dok su u proljeće ugodni dani i hladne večeri.[54] Najniža ikad zabilježena temperatura u novije doba bila je −10 °C 10.1., 1982. Jesen je uglavnom blaga, ali često nepostojana dok se susreću hladniji zrak sa sjevera i topliji s juga. London je relativno suh grad s redovnim ali generalno slabim padalinama kroz godinu, s prosjekom od 583.6 mm godišnje.Snijeg je uglavnom neuobičajen, posebno radi gradskog otoka vrućine koji po zimi London može zagrijati 5 °C više u odnosu na okolna područja. Ipak, ponešto snježnih padalina uobičajene su do nekoliko puta godišnje. Snježno nevrijeme februara-veljače 2009. bilo je najjače u Londonu posljednjih 18 godina.
Izvor: Average high, low and precipitation from the Weather Channel[55]
London se nalazi, prema klasifikaciji Tajništva Poljoprivrede Sjedinjenih Država (United States Department of Agriculture USDA), u zoni otpornosti 9. Premda se ekstremne vremenske prilike ne manifestiraju često, poznati su prolasci dubokih depresija, kao veliko nevrijeme 1987.Tornadoi su rijetki, iako je gradsko područjeKensal Green bilo 2006. pogođeno tornadom koji je uzrokovao 6 ozlijeđenih i stvorio 10 milijunafunti štete. U drugoj polovici 19. veka i prvoj 20. veka, London je bio poznat po svojim gustimmaglama ismogu. Nakon ubojitog velikog smoga iz 1952, usvojen je 1956. zakon o čistom zraku koji je doveo do smanjenja ozbiljnog zagađenja u glavnom gradu.
Golemo londonsko gradsko područje često se opisuje korištenjem niza imena okruga, kao Bloomsbury, Mayfair, Wembley i Whitechapel. To su ili neformalni nazivi, koji odražavaju imena bivših samostalnih naselja, danas gradskih okruga, ili nazivi zamjenskih administrativnih jedinica kao župa ili bivših okruga, koji su tradicionalno ostali u upotrebi za određena područja s istaknutim karakteristikama, ali bez aktuelnih službenih međa. Od1965. -Greater London je podijeljen na 32okruga, kao dodatak starom londonskomCityju,[56][57] glavnom financijskom središtu,[58] premda seCanary Wharf nedavno razvio kao novo financijsko i trgovačko središte na istoku grada.
West End je glavni trgovački i zabavni okrug koji prilači mnoge turiste,[59] dok se zapadni London (West London) sastoji od skupih stambenih zona gdje se imanja mogu prodati za desetke milijuna funti.[60] Prosječna cijena imanja u Kensingtonu i Chelsea je £894,000, sa sličnim prosječnim troškom u većini Centralnog Londona.East End je najbliže područje izvornojlondonskoj luci, poznato po brojnom useljeničkom stanovništvu, kao i jedna od najsiromašnijih zona u Londonu.[61] Okolni Istočni London (East London) obuhvaćao je većinu ranogindustrijskog razvoja u Londonu, dok se danas napušteni industrijski pogoni preuređuju u gradske četvrti kao dio projektaThames Gateway, uključujućiLondon Riverside iLower Lea Valley, koji se izgrađuje kao Olimpijski park zaOlimpijske igre 2012.[61]
Tower bridge, jedna od najvećih londonskih znamenitostiPiccadilly Circus je važno raskršće u londonskomWest Endu
Londonske zgrade isuviše su raznolike da bi ih karakterizirao bilo kakav posebanarhitektonski stil, jer su građene tijekom dugog vremenskog perioda. Među novijim građevinama ističu se neboder iz 1980-ihTower 42, zgrada Lloyda (Lloyd's building) s instalacijama na vanjskoj strani zdanja, i30 St Mary Axe, poznat i kao"Gherkin".Londonska generalno niska arhitektura čini nebodere, među kojima iOne Canada Square, susjedne zgrade uCanary Wharfu iBT Tower u Fitzroviji vrlo upadljivima iz daljine. Visoka izgradnja ograničena je na određemim mjestima, ukoliko bi se ispriječila zaštićenim vizuramakatedrale sv. Pavla. Unatoč tome, u planu je izgradnja više nebodera u središnjem Londonu, uključujući 72-katniShard London Bridge koji će biti jedan od najviših u Europi. Starije zgrade uglavnom su izgrađene od opeke, najčešće žuteLondon stock brick ili toplo narančasto-crvene vrste, često dekorirane rezbarijama i bijelim gipsanim reljefima.[62] Mnoge značajne kuće i javne zgrade, kaoNational Gallery, izgrađene su Portland kamenom. Neka područja grada, posebno neposredno zapadno od centra, karakterizira bijela štukatura ili obijeljene zgrade. Preostalo je samo nekoliko građevina od prije velikog požara iz 1666, osim nekoliko tragovarimskih ostataka,londonski Tower i nekoliko raštrkanih zgrada iz dobaTudora. Raznoliko arhitektonsko nasljeđe tvore i crkveChristophera Wrena iz kasnog 17. veka, te financijske istitucije 18. i 19. veka kaoRoyal Exchange iEngleska Banka (Bank of England), do zdanja ranog 20. vekaOld Bailey (zgrada suda) iBarbican Estate iz 1960-ih.
Kraj rijeke na jugozapadu, nekorištena, ali uskoro u obnovi, elektranaBattersea iz 1939, lokalna je znamenitost, dok su neke od željezničkih stanica izvrsni primjeriViktorijanske arhitekture, posebnoSt Pancras iPaddington.[63] Zbijenost izgradnje u Londonu varira, s velikom gustoćom poslovnih zgrada u centralnom Londonu, visokom gustoćom stambenih zgrada u unutarnjem Londonu, i manjom gustoćom u predgrađima vanjskog Londona. U područjima guste urbanizacije, većina koncentracije je postignuta srednje visokim i visokim zgradama. Londonski neboderi kao"Gherkin", Tower 42, Broadgate Tower iOne Canada Square većinom su smješteni u dvije poslovne četvrti:City iCanary Wharf. Druge istaknute moderne zgrade su gradska vijećnica u Southwarku, s prepoznatljivim ovalnim oblikom,[64] i Britanska knjižnica (British Library) u Somers Town/Kings Cross, London. Bivši Millennium Dome, smješten kraj Temze na istočno od Canary Wharfa, danas je zabavni centarpoznat kaoThe O2. Među spomenicima najpoznatiji su spomenik podignut na mjestu izbijanja velikog londonskog požara, poznat kaoThe Monument, koji pruža posjetiteljima i pogled na okolno područje, slavoluciMarble Arch iWellington Arch na sjevernom i južnom kraju Park Lanea,Albert Memorial iRoyal Albert Hall u Kensingtonu.Nelsonov stup, nacionalno je respektirani spomenik na trguTrafalgar Square, jedne od žarišnih točaka središta grada.
Jedna od naijstaknutijih karakteristika londonskog urbanizma, fascinantni su i slavni parkovi, posebno najveći parkovi u središnjoj zoni Londona, Kraljevski parkovi (Royal Parks)Hyde Park, susjedni, s kojim stvara jedintvenu cjelinu,Kensington Gardens, iRegent's Park na sjevernom kraju centralnog Londona.[65] Regent's Park sadrži londonskizoološki vrt, najstariji znanstveni zoo u svijetu, Bliže samom središtu grada manji su Kraljevski parkovi Green Park iSt. James's Park.[66] Hyde Park, posebno je popularan za sport, dok se ponekad održavaju i koncerti na otvorenom. Nekoliko velikih parkova pruža se izvan gradskog središta, uključujući i ostale Kraljevske parkove, Greenwich Park na jugoistoku,[67] te Bushy Park i Richmond Park na jugozapadu,[68][69] kao i Victoria Park na istoku. Primrose Hill sjeverno od Regent's Parka popularno je panoramsko mjesto s pogledom na grad. Postoji također i nekoliko manje formalnih, polu-prirodnih otvorenih prostora, uključujući i Hampstead Heath, površine 3.2 km2, na sjeveru Londona, koji uključujeKenwood House i popularnu lokaciju gdje se u ljetne mjesece održavaju uz obalu jezera koncerti klasične glazbe, koji i vatrometom, svakog vikenda privlače brojne posjetitelje.[70]
S rastućom industrijalizacijom, stanovništvo Londona naglo je poraslo tijekom 19. i početkom 20. veka, te je u to doba jedno vrijeme bio i najmnogoljudniji grad na svijetu, dok 1925.New York nije preuzeo primat. Vrhunac broja stanovnika od 8,615,245 dostignut je 1939, neposredno pred početak 2. svjetskog rata. Sredinom 2007, u Velikom Londonu službeno je procijenjena populacija od 7,556,900 stanovnika.[7] Ipak, londonsko urbano područje koje se proteže preko međa Velikog Londona, 2001. je naseljavalo 8,278,251,[9], dok šire metropolitansko područje (London commuter belt) sadrži između 12 i 14 milijuna stanovnika, ovisno o obliku definicije.[71] U skladu sEurostatom, London je najmnogoljudnije metropolitansko područje uEuropskoj Uniji i drugo najmnogoljudnije u Europi (ili treće ako se uračuna iIstanbul). Između 1991. i 2001, u grad je došlo 726,000 imigranata.[72]
Regija pokriva područje od 1,580 km2, dok je gustoća naseljenosti 4,761/km2, više od deset puta više u odnosu na bilo koju drugu britansku regiju.[73] U aspektu stanovništva, London je 25. najveći grad i 18. najveća metropolitanska regija na svijetu. Također je 4. u svijetu po broju milijardera (uameričkim dolarima) s prebivalištem u gradu.[74] Također, London, zajedno sTokiom iMoskvom, svrstava se među najskuplje gradove u svijetu.[75]
Prema procjenama Nacionalnog Ureda za Statistiku (Office for National Statistics) iz 2006, 69.4% od 7.5 milijuna stanovnika Londona su bijelci, s 58% britanskih bijelaca, 2,5% irskih bijelaca, i 8,9% raspoređenih kao ostali bijelci. 13,1% južnoazijskog je porijekla, s Indijcima koji čine 6.5% londonske populacije, praćeni Bangladešanima i Pakistancima s po 2,3%. 2% je kategorizirano kao "drugi Azijci". 10.7% londonskog stanovništva su crnci, s oko 5.5% afričkih crnaca, 4.3% karipskih, i 0.7% "ostalih crnaca". 3.5% stanovnika Londona miješane je rase, 1.5% jeKineza, dok 1.9% pripada drugim etničkih grupama.[76] 2008, 40% ukupne londonske populacije pripadanacionalnim manjinama.[77] U Londonu, crnačka i azijska djeca brojnija su u odnosu na bijelu britansku djecu u omjeru 6 prema 4.[78] Siječnja 2005, pregled londonske etničke i religiozne raznolikosti ustvrdio je više od 300 korištenih jezika i više od 50 alohtonih zajednica koje u Londonu imaju populaciju veću od 10,000.[79] Podaci Nacionalnog ureda za statistiku prikazuju da 2006. broj stanovnika Londona rođenih u inozemstvu iznosi 2,288,000 (31%), u odnosu na 1,630,000 iz 1997.[80] Popis iz 2001. ustanovio je da je 27% stanovništva Velikog Londona rođeno izvan Velike Britanije, s laganim porastom ne-bijele populacije.[81] Tablica desno gore prikazuje državu rođenja londonskih stanovnika 2001, prema podacima posljednjeg britanskog popisa (prvih 21).
Većina građana Londona - 58.2% – izjašnjava sekršćanima,[82] koje pratenereligiozni (15.8%),muslimani (8.5%),Hindusi (4.1%),Židovi (2.1%),Sikhi (1.5%),budisti (0.8%),pogani/wiccani (0.3%) i ostali (0.2%), dok se 8.7% ljudi u popisu 2001. nije izjasnilo o religiji.[82] London je tradicionalno hrišćanski grad, te u gradu postoje brojne crkve, posebno uCityju. Poznate katedrale Sv. Pavla i Southwark Cathedral južno od rijeke,anglikanska upravna su središta,[83] dok canterburyski nadbiskup, glavni biskupEngleske Crkve iAnglikanske zajednice širom svijeta, svoju glavnu rezidenciju ima uLambeth Palace, u londonskoj općini Lambeth.[84] Značajne nacionalne i kraljevske ceremonije održavaju su u Sv. Pavlu, i Westminsterskoj opatiji.[85] Treba razlikovati opatiju i obližnju Westminstersku katedralu, najvećurimokatoličku katedralu u Engleskoj iWalesu.[86] Unatoč pretežno anglikanskim crkvama, prisustvovanje službama u crkvi (anglikanski i protestanstki pandan katoličkoj misi) među anglikancima vrlo je nisko. Nazočnost službama nastavlja s dugačkim i polaganim opadanjem, u skladu sa statistikama Engleske crkve.[87]
U Londonu također žive znatnemuslimanske,hinduističke,sikhi, ijevrejske zajednice. Mnogi muslimani žive u općinamaTower Hamlets iNewham. Najznačajnija muslimanska građevina je središnja londonska džamija (London Central Mosque) na rubu Regent's Parka[89] i Baitul Futuh džamija (Baitul Futuh Mosque) u Morden.[90]Nakon naftnog buma, veći broj imućnih bliskoistočnih muslimana naselio se oko Mayfaira i Knightsbridgea u Zapadnom Londonu[91] Velika Hindu zajednica bazirana je u sjeverozapadnim općinama Harrow i Brent, gdje se nalazi i jedan od najvećih hinduističkih hramova u Europi,Neasden Temple.[92] Zajednice Sikha locirane su na istoku i zapadu Londona, gdje je također smješten i najveći sikhski hram na svijetu izvan Indije.[93] Većina britanskih Jevreja živi u Londonu, sa značajnim jevrejskim zajednicama u Stamford Hillu, Stanmoreu, Golders Greenu, Hampsteadu,[94] Hendonu, i Edgwareu u Sjevernom Londonu.[95] SinagogaStanmore and Canons Park sadrži jedno od najvećih članstava među svim ortodoksnim jevrejskim sinagogama u cijeloj Europi, nadmašivši sinagogu u Ilfordu (također u Londonu) 1998.[96] Zajednica je osnovala Londonski židovski forum (London Jewish Forum) 2007., kao odgovor na rastući značaj londonske vlade.[97]
LondonskiCity, zajedno s New York Cityjem, najveće svjetsko financijsko središte[3][4]
London je važniji centar međunarodnog poslovanja i trgovine, te je jedan od tri "zapovjedna središta" svjetske ekonomije uz New York City i Tokyo. Prema procjenamaPricewaterhouseCoopersa iz 2005, London je 6. najveća gradska ekonomija nakon Tokija, New York Cityja,Los Angelesa,Chicaga, iPariza.[98] London generira otprilike 20% britanskogBDP-a (ili 446 milijardi američkih dolara 2005.), dok ekonomija londonskog metropolitanskog područja, drugog najvećeg u Europi, stvara 30% britanskog BDP-a (ili procijenjenih 669 milijardi američkih dolara 2005). London. jedan je od najistaknutijih financijskih središta u svijetu, i zajedno s New Yorkom najznačajnija lokacija za međunardone financije.[99][100] Financije su londonska najveća industrija, čiji financijski izvozi uvelike doprinose britanskoj platnoj bilanci. U financijskim uslugama, do sredine 2007. bilo je zaposleno oko 325,000 ljudi. U Londonu djeluje preko 480 inozemnih banaka, više nego u bilo kojem drugom gradu u svijetu. Radi svoje istaknute globalne uloge, naLondonsku ekonomiju utjecala jesvjetska financijska kriza od 2007. godine. Procjenjuje se da će u financijskom sektoru biti otpušteno 70,000 ljudi u roku godine dana.[101]
UCanary Wharfu smještene su najviše zgrade u Velikoj Britaniji
Više od polovice od prvih 100 britanskih kompanija, rangiranih prema burzovnom indeksuFTSE 100, i više od 100 među 500 najvećih europskih kompanija svoja sjedišta ima u središnjem Londonu. Preko 70% odFTSE 100 kompanija, locirano je u Londonskoj metropolitanskoj zoni, dok 75% kompanija s popisaFortune 500, ima svoje urede u Londonu.[102] U LondonskomCityju smješteni suEngleska Banka,Londonska Burza, i Lloydsovo tržište osiguranja. Zajedno s profesionalnim uslugama, u Londonu su koncentrirane i medijske kompanije, te je industrija medijske distribucije drugi londonski najkonkurentniji sektor.[103]BBC, kao i druge radio-televizijske kuće sa sjedištem u gradu, značajni su poslodavaci. Također, mnoge nacionalne novine objavljuju se u Londonu (The Guardian, The Observer, The Daily Telegraph, The Times Financial Times).Turizam, koji zapošljava 350,000 u punom radnom vremenu (2003.), jedna je od najvažnijih industrija,[104] s godišnjom turističkom potrošnjom od 15 milijardi funti.[105]
Istraživanje koje je listopada 2007. proveo Euromonitor, pozicionira London na prvo mjesto između 150 najpopularnijih svjetskih gradova, s 15.6 milijuna međunarodnih posjetitelja 2006.[106] Svake godine London posjećuje 27 milijuna turista s noćenjem. Londonska luka, druga je najveća u Ujedinjenom Kraljevstvu, s 53 milijunatona prekrcanog tereta svake godine.
Londonski metro, najstariji i najveći sistem podzemne željeznice u svijetu, poznat kaoThe Tube, (cijev) radi oblika tunela
Promet, jedan je od četiri glavna sustavna sektora kojim upravlja gradonačelnik Londona,[107] premda se gradonačelnikova financijska kontrola ne proteže na željezničku mrežu duže distance koja zalazi u grad. 2007, preuzeo je odgovornost za neke lokalne linije, koje sada čine mrežuLondon Overground, zajedno s odgovornošću za podzemnu željeznicu,tramvaje iautobuse. Javnim prijevozom, jednim od najobimnijih na svijetu, upravljaTransport for London (TfL).Bicikl postaje sve popularnije prevozno sredstvo u Londonu, teLondon Cycling Campaign zagovara bolje uvjete.[108] Linije koje su formirale londoski metro, kao i tramvaji i autobusi, postali su dijelom integriranog transportnog sustava 1933, kada je osnovanLondon Passenger Transport Board (LPTB) iliLondon Transport.Transport for London (TfL), danas je statutarna korporacija odgovorna za većinu aspekata transportnog sustava u Velikom Londonu, kojom upravlja odbor i povjerenik postavljen od londonskog gradonačelnika.[109]
Željeznička stanicaSt Pancras mjesto je polaska direktnihvlakova velike brzine za europske destinacije kaoPariz
Londonski metro, - danas u svojoj cjelini uobičajeno nazvanThe Tube, premda je taj naziv izvorno bio korišten samo za linije na velikoj dubini - jedan je od najstarijih, najdužih i najraširenijih metro sustava u svijetu, s prvim linijama otvorenim 1863.[110] Sustav, koji opslužuje 270 stanica,[111] bio je formiran od nekoliko privatnih kompanija, uključujući i prvu električnu podzemnu liniju;City and South London Railway.[112] Podzemna mneža svakoga dana preveze tri milijuna putnika, ili preko jedne milijarde svake godine.[113] Investicijski program nastoji se usmjeriti na probleme zagušenja i pouzdanosti, uključujući i 7 milijardi funti (10 milijardiEura) za poboljšanja predviđena zaOlimpijske igre.[114] 2006, London je pohvaljen kao grad s najboljim javnim prevozom.[115]Docklands Light Railway, otvoren 1987, drugi je, više lokalno orijentirani metro sistem koji koristi manja i laganija vozila tramvajskog tipa, koji opslužuje Docklands i Greenwich.
Postoji i razvijena prigradska željeznička mreža, posebno u Južnom Londonu, koja ima manje podzemnih linija. U Londonu se nalazi najprometnija britanska željeznička stanicaWaterloo, s više od 177 milijuna putnika svake godine, odakle polaze linije za jugozapadni London i dijelove južne i zapadne engleske.[116] Većina željezničkih linija završava u okolici središta Londona, u jednom od 14 željezničkih terminala, s iznimkom vlakovaThameslink koji povezujuBedford na sjeveru iBrighton na jugu prekoaerodromaLuton iAerodrom Gatwick. Od 2007, vlakovi velike brzineEurostar povezujuSt Pancras sLilleom, Parizom iBruxellesom. Vrijeme putovanja do Pariza i Bruxellesa je2 sata i 15 minuta, te 1 sat i 51 minuta. Radi veze željezničke linije velike brzineHigh Speed 1 sEurotunelom, London je bliži kontinentalnoj Europi od ostatka Britanije, dok su prvi unutarnji vlakovi velike brzine (Southeastern) uvedeni jula-lipnja 2009. na liniji između Kenta i Londona.
Londonska mreža autobusnih linija jedna je od najvećih na svijetu, s 24-satnim prometom, 8,000autobusa, 700 ruta, i preko 6 milijuna putnika svakog radnog dana. 2003, broj putnika procijenjen je na preko 1.5 milijardi godišnje, što je više od broja putnika u metrou,[117] uz 850 milijuna funti prihoda svake godine. Istaknuti crveni autobusi na kat, prepoznatiljivi svugdje u svijetu, zaštitni su znak londonskog transporta zajedno s crnimTaxijima i metroom.[118] Također, London ima i suvremenutramvajsku mrežu, poznatu kaoTramlink, baziranu u okoliciCroydona na jugu grada, koja se sastoji od 39 stanica i 3 linije. 2008, prevezla je 26.5 milijuna ljudi. Od jula-lipnja 2008,Transport for London potpuni je vlasnikTramlinka, te je u planu izdatak od 54 milijuna funti na održavanje, obnovu i poboljšanja. Od travnja 2009, svi tramvaji su obnovljeni.[119]
Terminal 5. u zračnoj luciHeathrow, najprometnijem međunarodnom aerodromu na svijetu
London je važnije međunarodno čvorište zračnog prometa, s najvećim gradskim zračnim prostorom u svijetu. Osam aerodroma koristi riječLondon u svojim nazivima, premda većina prometa prolazi kroj najvećih pet.Heathrow u Hillingdonu na zapadu Londona, najprometniji je međunarodni aerodrom u svijetu, i glavno sjedište nacionalne zrakoplovne kompanijeBritish Airways. Marta-Ožujka 2008, otvoren je peti terminal[120] i već se razmatraju planovi za šesti terminal[121] i treću pistu. Sličan promet, s dodatkom kraćihniskotarifnih letova, odvija se i uAerodromu Gatwick, lociranoj južno od Londona u zapadnom Sussexu. Zračna luka Stansted, smještena sjeveroistočno od grada u Essexu, glavno je čvorište zaRyanair, koji zajedno s aerodromom Luton, sjeverno od Londona u Bedfordshireu, obavlja večinu kraćih niskotarifnih letova.London City Airport' je najmanji i najbliži centru, i njime se koriste poslovni putnici, s redovnim letovima na kraće distance i znatnim prometom poslovnih mlažnjaka.
Premda se većina prometa u centralnom Londonu obavlja javnim prijevozom, korištenje osobnih automobila uobičajeno je u predgrađima. Unutarnji prsten (London Inner Ring Road) oko središta grada, sjeverna i južna kružna cesta (u predgrađima), i vanjskikružniAutoput M25, izvan izgrađene zone) okružuju grad, te su ispresjecane brojnim prometnim radialnim cestama, premda vrlo malo autocesta ulazi u unutrašnji London.M25, s 195.5 km, najduža je kružna autocesta na svijetu.[122] Plan opsežne mreže autocesta kroz grad (London Ringways iliRingways Plan) pripremljen je 1960-ih, ali većina je otkazana početkom 1970-ih. 2003, uvedena je taksa za pristup centru grada određenim kategorijama vozila (London congestion charge), radi smanjenja obima prometa u središtu. S ponekom iznimkom, vozači moraju platiti 8 funti dnevno za vožnju područjem koje obuhvaća većinu zakrčenog centra.[123][124] Vozači koji stanuju u zoni, mogu nabaviti vrlo sniženu sezonsku propusnicu, jeftiniju od odgovarajuće autobusne naplate, koja se može obnavljati mjesečno.[125] London je na zlu glasu radi svojih prometnih gužvi, naAutoputu M25 kao najprometnijom dionicom u zemlji. Prosječna brzina vozila za vrijeme špice je 17 km/h.[126]
University College London, dio je Londonskog univerziteta
London, sjedište je niza univerziteta, koledža i škola, s oko 378,000 studenata, kao centar istraživanja i razvoja. Većina osnovnih i srednjih škola djeluje prema istom sustavu koji vrijedi za ostatak Engleskog općeg školstva. S 125,000 studenata, Londonski Univerzitet (University of London) najveći je univerzitet kontakntog učenja u Velikoj Britaniji i Europi. Sadrži 20 koledža kao nekoliko manjih instituta, svaki s visokim stupnjem autonomije. Konstitutivni koledži, koji imaju svoje pristupne procedure, djelujukao samostalni univerziteti, premda većinu akademskih titula dodjeljuje središnja institucija. Univerzitet u Londonu, sastoji od multidisciplinarnih koledža kaoRoyal Holloway, Birkbeck, UCL, King's, Goldsmiths, Queen Mary, i specijaliziranih instituta kaoLondon School of Economics,SOAS,Royal Academy of Music,[127]London School of Hygiene & Tropical Medicine, Courtauld Institute of Art iInstitute of Education.[128]University College London iImperial College London, časopisTimes Higher Education rangirao je među prvih deset univerziteta u svijetu. 2009,UCL je rangiran kao 4. najbolji, teImperial College London kao 5. nabolji u svijetu.[129] Dodatno,London School of Economics opisana je kao vodeća institucija u svijetu za učenje i istraživanje društvenih znanosti, te ju pohađa najveći broj međunarodnih studenata među svim univerzitetima na svijetu.[130] Nekoliko koledža posvećeno je lijepim umjetnostima, uključujućiRoyal College of Music, Royal College of Art iGuildhall School of Music and Drama. Ostali londonski univerziteti, kaoBrunel University, City University, London Metropolitan University, Middlesex University, University of East London, University of the Arts London, University of Westminster, Kingston University iLondon South Bank University nisu dio Londonskog Univerziteta, ali svejedno vodeće institucije u svojim sektorima i cijenjeni među britanskim i međunarodnim studentima. Neki su bili tehnološki instituti dok im nije dodijeljen status univerziteta 1992.Imperial College London napustio je savezni Londonski Univerzitet 2007. Od spajanjaUniversity of North London iLondon Guildhall University 2003,London Metropolitan University najveće je jedinstveno sveučilište u glavnom gradu, s preko 34,000 studenata iz 155 zemalja.[131] London je svjetski poznat po svojoj poslovnoj edukaciji, s nekoliko vrhunskih poslovnih škola:London Business School, Cass Business School iImperial College Business School.[132] Osim toga, u Londonu djeluju i tri međunarodna univerziteta:Schiller International University, Richmond University iRegent's College.
Londonski naglasak davno je usvojioCockney karakteristike, te je bio nalik na mnoge naglaske jugoistočne Engleske, kojih je rimujući Cockney sleng dijelom. 'Londoner', naglasak 21. veka znatno varira: ono što postaje sve više prihvaćeno među mlađima do 30, miješavina jeCockneya, Received Pronunciationa, i sve sile "etničkih" naglasaka, posebnokaripskih, koji formiraju naglasak nazvanMulticultural London English (MLE), iliJafaican.[133]
Royal Opera House u Covent Gardenu, jedna od vodećih opernih kuća u svijetu
Londonski kazališni okrug West End u Westminsteru, s mnogim kinematografima i klubovima, kao i Londonskom kineskom čertvrti (U Sohou) smješten je oko trgova Leicester Square, gdje se održavaju svjetske filmskepremijere, iPiccadilly Circus, poznatog po svojim divovskim elektronskim reklamama, neposredno istočno od Covent Gardena. Britanski Kraljevski Balet, Engleski Nacionalni Balet, Kraljevska Opera i Engleska Nacionalna Opera smješteni su u Londonu, te nastupaju uRoyal Opera House, The London Coliseum, Sadler's Wells Theatre iRoyal Albert Hallu, kao i na turnejama po zemlji.[134] Upper Street u Islingtonu, dugačka jednu milju (1,6 km)koja se proteže sjeverno odThe Angela, sadrži više barova i restorana od bilo koje druge ulice u Velikoj Britaniji.[135]Oxford Street, najužurbanija trgovačka zona u Europi, dugačka je oko 1.6 km, što ju čini najdužom trgovačkom ulicom u Britaniji, s mnogim trgovinama i robnim kućama, među kojimaSelfridges. Knightsbridge, gdje se nalazi robna kuća Harrods, pruža se neposredno na jugozapadu.
Iz Londona između ostalih djeluju dizajneriVivienne Westwood,John Galliano,Stella McCartney,Manolo Blahnik, iJimmy Choo. Grad je poznat po umjetničkim i modnim školama i jedno od međunarodnih središtamode zajedno s Parizom,Milanom i New Yorkom. Radi svoje etnički raznolike populacije, London nudi veliki izbor kulinarstva. Gastronomska središta uključuju bangladeške restorane u Brick Lane i kineske u Kineskoj četvrti. U gradu se održava mnoštvo redovnih godišnjih događaja. Početak godine slavi se relativno novijom novogodišnjom paradomNew Year's Day Parade, i drugim najvećim uličnim slavljem na svijetu. Notting Hill karneval održava se za vrijeme praznikaBank holiday, krajem kolovoza. Tradicionalne parade uključujuLord Mayor's Show u studenome, stoljećima star događaj kojim se slavi godišnje imenovanje novog Lorda Gradonačelnika Londona, s procesijom ulicama grada, teTrooping the Colour u lipnju, formalnu vojnu svečanost u izvedbi regimentiCommonwealtha, i Britanske vojske radi proslave službenog rođendanakraljice.[136]
Charles Dickens, čija su djela stvorila prodoran imidž viktorijanskog Londona
London je pozornica mnogih književnih djela, čija su literarna središta tradicionalno bilaHampstead i (od početka 20. veka) Bloomsbury. Nekoliko je književnika u bliskoj vezi s Londonom, kao kroničar Samuel Pepys, poznat po svom opisu velikog požara,Charles Dickens, čiji je prikaz maglovitog, snježnog i sivog Londona uličnih čistača i džepara imao veliki utjecaj na percepciju rano-viktorijanskog Londona,Virginia Woolf,romansijerka i feministkinja, autorica kratkih priča, cijenjena kao jedna od prvih modernističkih figuraknjiževnosti 20. veka.[137]A Journal of the Plague Year iz 1722,Daniela Defoea, fiktivni je prikaz događaja za vrijeme velike kuge 1665.[137]William Shakespeare proveo je veći dio svog života u Londonu, dok je njegov suvremenikBen Jonson također djelovao u Londonu, te su neki od njegovih radova - posebno komedija "Alkemičar", smješteni u tom gradu.[137] Kasniji značajni opisi Londona 19. i ranog 20. stoljeća Dickensovi su romani, kao i priče oSherlocku HolmesuArthura Conana Doylea.[137] Suvremeni pisac obilno nadahnut gradom je Peter Ackroyd, posebno u djelimaLondon: The Biography,The Lambs of London iHawksmoor. U Londonu su također smještene radnje filmovaPeter Pan (1953),101 Dalmatinac (1961),Mary Poppins (1964),Blowup (1966),Secrets & Lies (1996),Notting Hill (1999),Završni udarac (2005),Sweeney Todd: Đavolji brijač Fleet Streeta (2008), kao i televizijske sapuniceEastEnders. London je igrao značajnu ulogu u filmskoj industriji, s velikim studijima u Ealingu, i studijima sa specijalne efekte i post-produkciju u Sohou. Također,Working Title Films svoje sjedište ima u Londonu.
Muzeji i umjetničke zbirke Londona ubrajaju se među najbogatije u svijetu, koji osim što su velike turističke atrakcije, igraju i ulogu i znanstvenom istraživanju.
Britanski Muzej (British Museum) sadrži kolekcijepovijesti i kulture čovječanstva. Zbirka, od oko 7 milijuna eksponata sa svih kontinata, među najvećima je i najsveobuhvatnijima u svijetu.[138]
Nacionalna galerija u Londonu (National Gallery) na Trafalgar Squareu, osnovana 1824, sadrži bogatu kolekciju od preko 2,300 umjetničkih slika koje datiraju od sredine 13. veka do 1900.
Nacionalni Pomorski Muzej (National Maritime Museum, NMM) u Greenwichu, vodeći jepomorski muzej u Velikoj Britaniji i možda najveći muzej takve vrste u svijetu. Povijesne zgrade muzeja dio suMaritime Greenwich mjesta svjetske baštine, koji također uključuje i Kraljevski opservatorij (Royal Observatory), iQueen's House iz 17. veka.
Nacionalna Portretna Galerija (National Portrait Gallery) umjetnička je galerija s kolkecijama portreta povijesno značajnih i slavnih britanskih ljudi. Kada je otvorena 1856, bila je to prva galerija takve vrste u svijetu. 1896. preseljena ja na današnju lokaciju na St Martin's Place, kraj Trafalgar Squarea u do same Nacionalne Galerije.
Prirodoslovni Muzej (Natural History Museum) jedan je od tri velika muzeja u Exhibition Road, u Južnom Kensingtonu. Sadrži 70 miliona eksponata podijeljenih u pet glavnih kategorija:Botanika,entomologija, mineralogija,paleontologija izoologija. Muzej je svjetski poznat istraživački centar, specijaliziran utaksonomiji, identifikaciji i konzervaciji. Mnoge kolekcije imaju veliku povijesnu i znanstvenu vrijednost, kao primjerci koje je prikupioCharles Darwin.
Tate Britain, umjetnička je galerija, dio britanske mreže galerijaTate (ostale su Tate Modern, Tate Liverpool i Tate St Ives). Najstarija je institucija u mreži, s značajnom kolekcijom radovaJ. M. W. Turnera.
Tate Modern, britanski je nacionalni muzej međunarodne moderne umjetnosti, te je zajedno s Tate Britain, Tate Liverpool, Tate St Ives, i Tate Online, dio mreže danas poznate kaoTate.[139]
Muzej Viktorije i Alberta (Victoria and Albert Museum ilV&A), najveći je svjetski muzejprimjenjene umjetnosti idizajna, sa permanentnom kolekcijom od preko 4.5 miliona eksponata. Nazvan prema princu Albertu i kraljiciViktoriji, osnovan je 1852. Kolekcija pokriva 5,000 godina umjetnosti, od antike do današnjih dana u doslovno svim medijima i skoro sa svih kontinenata. Zbirkekeramike,stakla,tekstila,odjeće,srebra,željeza,nakita,namještaja, srednjevjekovnih predmeta,skulptura, gravura i litografija, crteža ifotografija među najvećim su i najopsežnijim u svijetu.
Vrijedi navesti iBritish Library u St Pancrasu, britansku nacionalnu biblioteku, s 150 milijuna elemenata, a čuvena je i zbirka voštanih figuraMadame Tussauds.[140]
U Londonu, jednom od najvećih svjetskih središte klasične i zabavne glazbe, svoja sjedišta imaju velike glazbene korporacije, kaoEMI, te bezbrojne grupe, glazbenici i profesionalci glazbene industrije. Također, u Londonu djeluju mnogi orkestri i koncertne dvorane, kaoBarbican Arts Centre (glavna baza Londonskog Simfonijskog Orkestra),Cadogan Hall (Kraljevski Filharmonijski Orkestar) iRoyal Albert Hall (BBC Promenadni Koncerti).[134]Royal Opera House iColiseum Theatre dvije su glavne operne kuće.[134] URoyal Albert Hallu također su smještene i najvećeorgulje u Velikoj Britaniji. Nekolikokonzervatorija djeluje u gradu:Royal Academy of Music, Royal College of Music, Guildhall School of Music and Drama iTrinity College of Music.
URoyal Albert Hallu održavaju se koncerti i glazbeni događaji
Brojna su mjesta u gradu za izvođenje rock i pop koncerata, uključujući i velike arene kaoEarls Court, Wembley Arena iO2 Arena, i mnogo manjih kaoBrixton Academy.Hammersmith Apollo iShepherd's Bush Empire.[134] Također, u Londonu se održavaju mnogi glazbeni festivali uključujućiO2 Wireless Festival. U Londonu se nalaze i prvi i izvorniHard Rock Cafe, teAbbey Road Studios, gdje suBeatlesi snimili mnoge od svojih hitova. 1970-ih i 1980-ih, glazbenici kaoDavid Bowie, Elvis Costello, Cat Stevens, Ian Dury and the Blockheads,The Kinks,The Rolling Stones,The Who, Madness, The Jam,The Small Faces,Led Zeppelin,Iron Maiden,Fleetwood Mac,The Police,The Cure, Squeeze iSade, osvojili su svijet nadahnuvši se zvukom i vibracijama ulica i ritma Londona.[141] London je znatno utjecao na razvojpunk glazbe,[142] s punk ikonama kaoSex Pistols,The Clash,[141] i Vivienne Westwood baziranim u gradu. Noviji su umjetnici proizašli iz londonske glazbene scene Bananarama, Bush, East 17,Siouxsie and the Banshees,Spice Girls,Jamiroquai, The Libertines, Babyshambles, Bloc Party,Coldplay iAmy Winehouse.[143] London je također centar urbane glazbe, posebno za žanrove UK Garage, Drum and Bass, dubstep i Grime, koji su se razvili pod utjecajem stranih stilova kaohip hop ireggae. Radio stanica crnačke glazbe BBC 1Xtra, pokrenuta je kao podrška usponu domaće urbane glazbe u Londonu i ostatku Velike Britanije.
Stadion Wembley, koji je pri izgradnji bio najskuplji stadion na svijetu, dom je engleskog nogometa
London je bio domaćinOlimpijskih igara u dva navrata,1908. i1948. Srpnja 2005, izabran je kao grad domaćin igara2012, što London čini prvim gradom koji je tri puta odabran kao organizator Ljetnih Olimpijskih Igara. Također, u Londonu su održaneIgre Britanskog Carstva 1934. Londonski najpopularniji sport jenogomet, te u gradu djeluje 13 profesionalnih klubova (The Football League clubs), uključujući pet uPremier ligi:Arsenal,Chelsea,Fulham,Tottenham Hotspur iWest Ham United. Također, u Londonu sjedište imaju i četirirugby union tima koji igraju uGuinness Premiership ligi: London Irish, Saracens, Wasps i Harlequins, premda danas samo Harlequins igraju u Velikom Londonu. Također u gradu djeluju i dva profesionalnarugby league kluba - Harlequins Rugby League i London Skolars.
Od 1924, izvornistadion Wembley bio je domEngleskoj nogometnoj reprezentaciji, i sjedište finalaFA kupa, (nogomet) i finala Challenge Cupa (rugby league).[144] Novi stadionWembley izgrađen 2007, s kapacitetom 90,000 gledatelja, koristi sa na jednak način.[145]Twickenham Stadium na jugozapadu Londona, nacionalni je rugby union stadion, kapaciteta 84,000 gledatelja. Natjecanja uKriketu održavaju se na dva test kriket terena;Lord's (dom kluba Middlesex C.C.C) u St John's Wood iThe Oval, (dom kluba Surrey C.C.C) u Kenningtonu.Tenisko prvenstvo uWimbledonu, jedno od najpoznatijih godišnjih sportskih natjecanja u Londonu, koje se održava u tenis klubuAll England u jugozapadnom predgrađu Wimbledonu. Ostali su značajni događaji godišnji masovni Londonskimaraton, na kojem se natječe oko 35,000 trkača, i čuvena veslačka utrka između Oxforda i Cambridgea na rijeci Temzi.
Postoji 46 drugih mjesta na ostalim kontinentima nazvanih po Londonu.[112] Kao i sam London, loondonske općine također održavaju bratimljenja po svijetu s dijelovima drugih gradova. Na popisu ispod, prikazani su gradovi s kojima uprava Velikog Londona održava bratimljenja:
1 Značajan dio teritorija se nalazi uAziji. •2 U potpunosti u Aziji, ali ima društvene i političke veze s Evropom. •3 Posjeduje zavisne ili slične teritorije izvan Evrope. •4 U pitanju jegrad-država.
.PNG)
