 | ||
| Entitet | Federacija Bosne i Hercegovine | |
| Kanton/županija | Kanton br. 10 | |
| Sjedište | Livno | |
| Načelnik | Darko Čondrić | |
| Površina | 994 km² | |
| Stanovništvo - Ukupno -Gustoća | 40.600 (1991.) 32,64/km² | |
Livno jegrad u jugozapadnom dijeluBosne i Hercegovine, s oko 10.000 stanovnika u gradu, odnosno 32.450 u općini (procjena: 2003). Graniči sa općinama:Bosansko Grahovo,Glamoč,Kupres iTomislavgrad.
Površina općine iznosi 994 km2. Najznačajnije je mjestoLivanjskog kantona, čije je kulturno i privredno središte. Grad leži na 730 m iznad mora i smješten je većim dijelom na obroncima i u podnožju brdaBašajkovac, iz kog izvire i kraška rijekaBistrica. Livno ima stabilnu, umjereno kontinentalnu klimu s jakim vjetrovima, hladnim zimama, nestabilnim proljećima, toplim ljetima i kišovitim jesenima. Ravnomjerno strujanje zraka i relativno visoka osunčanost sa oko 2250 sati godišnje (prema procjenama najveći broj sunčanih dana u zemlji) čine ga posebno povoljnim za život.Livanjsko polje, čije je Livno najveće mjesto, najveće jekraško polje u tom dijelu Bosne i Hercegovine.
Najraniji do sada pronađeni tragovi naseljavanja ljudi u livanjskom kraju potječu iz predhistorijskog doba 2000 godina pne. Od tada pa sve do dolaskaRimljana livanjski kraj naseljavalo jeilirsko plemeDalmati.
Na gorskim obroncima oko Livanjskog polja smješteno je oko četrdesetak, vizualno povezanih i dobro branjenih gradina iz brončanog i željeznog doba. Na području grada Livna nalaze se tri predhistorijskegradine (Velika gradina, Mala gradina i Kasalov gradac, od kojih dvije imaju podgradinska naselja), i jedna nekropola s tumulima. Navedene tri gradine su gradinski kompleks jedne veće i značajnije organizirane rodovske zajednice. Kroz dva i pol stoljeća, sve do posljednjeg velikog ilirskogBatonovog ustanka, koji je bjesnio ilirskim krajevima od 6. do 9. g.n.e, gradine su odolijevale Rimljanima.
Od prvog rimskog pohoda naDalmate 156. pne. do pomenutog ilirsko-panonskog ustanka na ovim prostorima bjesnili su brojni ratovi u kojima su starosjedioci Dalmati neviđenom ratobornošću pružali otpor i nanosili ogromne gubitke rimskimlegijama. U velikom ustanku 6.-9. g., koji je potresao rimsku državu, ilirski narodiBreuci,Desitijati iDalmati, pod vodstvom Batona Breuka i Batona Desitijata pobunili su se zbog regrutiranja Ilira zarat uGermaniji. U ustanku je sudjelovalo 800.000 ljudi, od toga 200.000 pješaka i 9000 konjanika. Svetonije, biograf Rimskog carstva, veli: "To je bio najteži rat što su ga Rimljani vodili nakon onih protivKartage". U krvi i ognju ugušen je očajnički otpor ponosnihIlira. Gradina na Teberu i Kasalov gradac dočekali su ova rimska osvajanja kao sastavni dio jedinstvenog dalmatskog odbrambenoggradinskog sistema Livanjskog polja.
Nakon potpunog pokoravanja Dalmata, po kojima je dobila naziv i rimska provincijaDalmacija započinje dugotrajni procesromanizacije. Poznati rimski grad (municipij) je Pehla. Tipičan primjer rimskog kultnog sinkretizma je zavjetni reljefboga Libera - Dionisa nađen na prostoru ilirsko-rimskog naselja u današnjimVašarovinama.
Oko621. godineAvari u svojim pohodima ruše svebazilike na područjuLivanjskog polja. Poslije pobjede nad Avarima kodCarigrada626.Slaveni se naseljavaju na prostoru rimske provincijeIlirije, odnosno njenog južnog dijela Dalmacije i sjevernijegPanonije. Bizantijski carKonstantin Porfirogenit spominje Livno949. godine u svom djelu "De Administrando Imperio". Najstariji pisani dokument u kojem se spominje Livno je Povelja kneza Mutimira od28. septembra892. godine kojom secrkva sv. Juraja daruje splitskomnadbiskupu Petru II, u kojoj se među potpisnicima u listi svjedoka na drugom mjestu nalazi i livanjskižupan Želimir. Ovaj datum se danas obilježava kao Dan Livna.
1230. na vlast u Bosni dolazi banMatej Ninoslav, koji bosanskim zemljama nakon niza ratova priključuje Livno, te župu Neretvu i Ustipraču. Livanjskom županijom tada je upravljaoVladislav Galešić. Kroz čitav srednji vijek Livno je imalo status župe. Srednjovjekovne županije, odnosno njihovi župani uživali su visok stepenautarkičnosti, tj. bili su prilično neovisni prema svojim feudalnim gospodarima, hrvatsko-ugarskim ibosanskim kraljevima.
Osmanska vojska ulazi u Livno1463. godine, da bi se na jesen iste godine morala povući pred kontraofanzivom udruženekoalicije Vukčića-Kosača ikralja Matijaša Korvina.Osmanska vlast će se učvrstiti u Livnu i naBalkanu ipak nekoliko godina kasnije i trajati će sve do dolaska Austro-Ugarske1878. godine.
Osmanskim osvajanjem grad na izvoruBistrice gubi svoju prvotnu fizionomiju. Na ruševinama naselja naDumanu, kao i na obroncimaBašajkovca razvija se novo naselje, vjerojatno možda i vojnog karaktera, sa karakterističnim orijentalnim obilježjima. U gradu Livnu su podignute najmanje četiri potkupolnedžamije, jedinstvene u svojoj arhitektonskoj ljepoti u ovom dijeluOsmanskog carstva (tu se posebno izdvajaju džamije Balaguša i Glavica), gradskimost na Bistrici, gradske kuće,čaršija sadućanima,mektebi imedrese (vjerske muslimanske škole), česme,džebhana (oružarnica), a gradske su kapije i kule sastavni dio fortifikacijskog zida, koji je Livno štitio od stalnih upadahajduka iz pravca juga. Livno je uzKlis sjedište Kliškogsandžaka, o čijoj šarolikosti i ljepoti za svojih putovanjaBalkanskim poluotokom svjedoči i glasoviti putopisacEvlija Čelebija. Tokom 400 godina osmanskog prisustva u Livnu nastaje nekoliko čuvenih umjetničkih ostvarenja u ovom dijeluOsmanskog carstva. Najprominentniji Livnjak tog vremena,Hadži Jusuf Livnjak, imam Beglučke džamije (sa sunčevim satom i položajem na jednom od meridijana),astronom iknjiževnik, autor je prvogputopisa naBalkanu. Njegov je putopis jedan od najznačajnijih djelaAlhamijado-književnosti, posebne vrste literarnog stvaralaštvaBošnjaka zabilježenog orijentalnim pismima.
DolazakOsmana u Livno u XV. stoljeću značio je i dolazak pravoslavnog življa na ove prostore, mahom u donje Livanjsko polje. Katolički dio stanovništva, uglavnom naseljen u rubnim selima Livanjskog polja iseljava se sve do XVII stoljeća, a ovaj proces bio je uzrokovan ne samoislamizacijom, nego i lošim ekonomskim prilikama na veoma siromašnom, neplodnom, tvrdom i prilično vjetrovitom Livanjskom polju, koje je sve do gradnjeBuškog jezera najveći dio godine bilo pod vodom. Značajnu ulogu u očuvanju katoličkog identiteta u Livanjskom polju imajufranjevci, koji se potkraj osmanskog perioda zauzimaju za gradnjusamostana Gorica sacrkvom. Ovdje su danas smještene veoma vrijedne etnološke zbirke sa podacima o življenju sve četiri konfesije u livanjskom kraju. Uz franjevce u Livnu misioniraju djelimice iglagoljaši, no zbog neprikosnovene omiljenosti franjevaca kod katolika i drugih stanovnika Livna, njihova djelatnost ostaje nezapažena.Krajem osmanskog doba,1859. godine, pravoslavni stanovnici Livna podižu u graduCrkvu Uspenja Presvete Bogorodice, jednu od najljepših pravoslavnih crkava u cijeloj Bosni i Hercegovini.
OdlukomBerlinskog kongresa1878.Austro-Ugarska preuzima vlast u Livnu i iste godine postupno počinje uvoditi svoj način upravljanja. To se u prvom redu odnosi na organizacijusudstva iuprave gradom, a s njim u vezi i gruntovnicu i katastar,školstvo,zdravstvo i druge javne potrebe. Dio mještana Livna i okolice muslimanske i pravoslavne vjeroispovijesti buni se u početku protiv austrougarske vlasti. Pobjeglo katoličko stanovništvo Livanjskog polja vraća se vremenom izDalmacije na stara ognjišta, vidjevši u Austro-Ugarskoj svog velikog patrona i zaštitnika. Za njih život u Livnu postaje lakši, odlazak ucrkvu slobodniji, a od svega profitira i seljak, koji je oslobođen plaćanja visokih poreza. Pokretači kulturnih zbivanja u Livnu su bili domaći ljudi, ali su dirigenti i režiseri uglavnom bili stranci, a najčešće su dolazili iz susjedne Dalmacije.
Propašću Dvojne monarhije i nastankomKraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca, (od1929.Kraljevina Jugoslavija)orijentalizaciju iokcidentalizaciju zamjenjuje pojačana kulturna i politička dominacijaSrba. Stranačka aktivnost u gradu je veoma intenzivna, i u Livnu postoje ogranci mahom svih važnijih političkihstranaka, koje su tada djelovale u Kraljevini Jugoslaviji. Kulturni život u gradu je raznolik i intenzivan, i odvija se u sklopu nacionalnih društavaHrvata,Bošnjaka iSrba.1896. formirano je i Hrvatsko glazbeno i pjevačko društvo "Dinara", u sklopu kojeg obiteljDžaja utire put značajnoj i vrijednoj glazbenoj tradiciji u Livnu. Kroničari bilježe da se u bošnjačkim kulturnim društvima Sloga1918. iMerhamet1929. s posebnom brigom njegovaladrama,folklor isevdalinka, srpsko društvoJovan Sundečić1907. imalo je mješovitizbor itamburaškiorkestar.
Nakon sloma parlamentarnedemokracije i zavođenja kraljevskediktature1929. došlo je do novih administrativno-političkih preinaka.Jugoslavija je podijeljena u devetbanovina, a Livno je pripaloPrimorskoj banovini sa sjedištem uSplitu. UgovoromCvetković-Maček dolazi do osnivanja BanovineHrvatske1939., u kojoj se nalazi i Livno.
DolazakDrugog svjetskog rata Livno dočekuje u sastavuNDH. Na širem prostoru Livna ne vode se neke značajnije borbe, niti ofenzive, izuzimajući bombardiranjeSaveznika na katolički blagdan Duhova1944. Na obroncimaCincara iŠatora nalaze se partizanskebrigade, a partizanske učiteljice rade i na prvom bukvaru na slobodnom teritorijuJugoslavije. U okolici Livna mladi je partizanski poetaIvan Goran Kovačić dovršio svoju poemu"Jama", svojevrsan krik protiv svireposti rata.10. oktobra1944. grad je konačno dio velike slobodne teritorije, koja se prostire većim dijelom tadašnjeEvrope. Ovaj se datum u Livnu dugi niz godina obilježavao kao Dan oslobođenja, a njegovo je ime nosila i druga osnovna škola u gradu.
Po završetkurata dolazi do osnivanja Kulturno-umjetničkog društva "Radnik"1947. godine, koje zamjenjuje dotadašnja nacionalna kulturno-umjetnička društva u gradu. Osamdesetih se godina u Livnu redovito svakoga maja organizirao i "Livanjski kulturni mozaik", svojevrsni kulturnifestival, na kom su predstavljane godišnje kulturne aktivnosti KUD-a "Radnik" i sekcija livanjskih osnovnih škola. U sklopu iste manifestacije promovirano je i nekoliko brojeva uglednogčasopisa iz kulture "Tragovi", koje je Livnu osiguravalo važno mjesto na mapi kulturnih zbivanja u zemlji.
Livno se ubrzano urbanizira, ali je u poređenju s ostalim sličnim gradovima uJugoslaviji znatno zaostajalo. U poratnom razdoblju Livno jesrez, a od 1974. iopćina. Iz Livna je kasniji predsjednik Vlade SRBiHHasan Brkić, a livanjske korjene ima iBranko Mikulić, predsjednik Savezne vlade SFRJ. Tokom šezdesetih godina 20. stoljeća izgrađena je akumulacijaBuško blato, čime se Livanjsko polje isušuje i spašava od cjelogodišnjih poplava, a voda sa naplavina usmjeruje u pravcuBuškog jezera. Uprkos poboljšavanju ekonomskih uvjeta, stanovništvo seoskih područja uglavnom se i daljeiseljavalo. TokomRata u Bosni i Hercegovini srpske vojne formacije napale su Livno iz pravca donjegLivanjskog polja početkom proljeća 1992.
Tad su se u gradu obrazovale prve postrojbe HVO-a,Armije Republike Bosne i Hercegovcine, Patriotske Lige i HOS-a, koje su, potpomognute jedinicama Hrvatske vojske, branile grad od srpskih napada. NakonDejtonskog mirovnog sporazuma Livno je jedno od središtaLivanjskog kantona, koje je u sastavuFederacije Bosne i Hercegovine.
Livno je grad bogate historije, koja se usprkos razaranjima i zubu vremena još uvijek može osjetiti na ulicama ovog drevnog hercegovačkog grada Trag starih vremena posebno je vidljiv u starom, orijentalnom dijelu Livna, Gornjem gradu ili Fehri, koji je kao historijsko jezgro današnjeg Livna nastao tokom 400 godinaosmanske vladavine uBosni i Hercegovini. Posebno mjesto u osmanskoj arhitekturi grada, osim gradskih zidina, kula, kuća, kapija i česama, čine livanjske džamije.Rapko Orman, poznati livanjski pjesnik i prozaist za njih će reći: "...da plijene svojim izgledom, ljepotom, jednostavnošću, skladom sa prirodom i prostorom oko sebe, mjestom u mahali i džematu. Njihova veličina/visina, kao i amfiteatralan položaj grada sa brežuljcima i glavicama, učinili su da one dominiraju, da su izdaleka uočljive i da sa njihovih munara pogled (i glas) puca daleko dolje, niz polje livanjsko, premaKamešnici,Dinariu,Goliji". Džamije su u svojim kamenim temeljima utkale stoljeća življenja na jednom burnom i prevrtljivom prostoru na granici svjetova i carstava. Bila su ih teška vremena, ratovi, barbari i nemari. Tokom svoje bogate historije grad Livno brojao je 14 što potkupolnih, što konvencionalnihdžamija "na četiri vode", koje su postojale u različitim trenucima osmanskog perioda. Tako se na listi livanjskih džamija nalaze: Starogradska, dzamija Sinana Čauša (Džumanuša), džamija Bali-age Ljubunčica (Balaguša), Hadži Ahmeta Dukatara (Glavica) sa jedinstvenomsahat-kulom, Muhameda Spahije (Perkuša), Mustafa-paše ili Lala-paše (Beglučka), Pašina (Atlagica), Tepet, Boruša, Bušatlijina (Milošnik džamija), Zavra, Firdusova, Piragića (mesdžid) i Čurčinica.
Polovinom 17. stoljećaEvlija Čelebija bilježi u svojim putopisima 13 džamija u Livnu, a krajem 19. stoljećaKranjčević navodi 11. Krajem20. stoljeća bilo ih još pet, a danas su ostale samo četiri. Sve njih odlikuje jedinstvena, urbana, sakralna arhitektura, tako tipična zaBosnu i Hercegovinu, a kod livanjskih džamija i njihovo južno podneblje u bliziniMediterana, šibano vjetrovima, prženo suncem, ispirano kišom i hlađeno kraškim kamenom. Njihovu unutrašnjost krase ili su krasili fini floralno-freskalni umjetnički motivi, nastali strpljivim filigranskim radom orijentalnih bosanskih i stranih majstora.
Period19. stoljeća u Livnu je arhitektonski veoma zanimljiv, jer upravo u tom periodu nastaje niz kapitalnih građevina, koji su gradskoj slici Livna dali današnji karakterističan izraz. Ovdje se izdvajajuFranjevački samostan Gorica sa crkvom, galerijom velikana bosanskog impresionizmaGabrijela Jurkića i etnološkim muzejom, Pravoslavna crkva sa bogatom riznicom ikona, te zgrada Gimnazije. Po svome dolasku u Bosnu i Hercegovinu,Austro-Ugarska gradi i u Livnu niz značajnih upravnih i gospodarskih zgrada. One su slijedile mahom aktualne tokove u europskoj arhitekturi s prijelaza stoljeća, prilagođene materijalom i formom bosanskom podneblju. Iz ovog perioda valja izdvojiti staru gradsku Vijećnicu na Žitarnici, te niz stambenih i upravnih zgrada na trgu kod hotela "Dinara".
Prijatelji prirode u livanjskoj će okolici doćci na svoje, jer je ona usprkos općoj globalizaciji uglavnom ostala netaknuta. To se odnosi na izletišta u Livanjskom polju, među kojima su Ploče i Hasino Vrilo omiljena izletišta Livnjaka, baš kao i rijekeSturba iŽabljak, teBuško jezero sa bogatim ribljim fondom. Okolne planine, kaoCincar iTušnica oduvijek su bile omiljene destinacije planinara, koji i danas znaju uživati u ljepoti, miru i čistini stoljetnih bosanskih šuma.
Opširnije:Nacionalni spomenici u Livnu
Livno i njegova okolica nadaleko su poznati polivanjskom siru, čiju su recepturu prije stotinjak godina usavršili Austrijanci. Osim toga poznate su i livanjske ergelekonja, rijeke bogate plemenitom ribom i rakovima, stočarska proizvodnja, a prije rata i industrija tkanina.
Na području Livna djeluje nekoliko političkih stranaka, od kojih su najznačajnije HDZBiH, SDP, SDA, NS Radom za boljitak, HSP, HSS i Stranka za BiH, no kao i u većem dijelu zemlje i njihovi se livanjski ogranci više bave politikanstvom, no pravom politikom za dobrobit svojih glasača i njihov ekonomski prosperitet.
U Livnu djeluju tri srednje škole (Gimnazija Livno:[1][mrtav link], Srednja strukovna škola "S.S.Kranjčević" i Srednja ekonomska škola Livno:[2]Arhivirano 2016-04-07 naWayback Machine-u), te dvije osnovne škole u sâmom gradu, sa 25 područnih odjeljenja u okolnim livanjskim selima. Muzičko obrazovanje stiče se u Nižoj muzičkoj školi.
