Lex Scantinia (Skantinijev zakon - ponekada pogrešno navođen kaoLex Scantia) jerimski zakon iz149. pne., koji je uRimskoj republici uređivao pitanja vezana za seksualne odnose, uključujućipederastiju,preljubu i pasivnu ulogu u istopolnim odnosima. Moguće je da je zakon uveo smrtnu kaznu za istopolne odnose između slobodnih muškaraca.
Svi rimski zakoni, uključujući iLex Scantinia, uređivali su odnose samo između slobodnih ljudi, građanaRima. Robovi su se smatralistvarima (res) i mogli su da budu korišćeni za seksualne aktivnosti bez zakonskih posledica.
U literaturi postoji malo konfuzije u vezi sa ovim zakonom, koji je dobio ime poediluSkantiniju Kapitolinu, koji je živeo oko 225. godine pre nove ere, a koji je bio osuđen zbog istopolnih odnosa sa konzulomMarkusom Klaudijem Marcelom za koje je bio optužen od straneMarkusovog oca. Zakon je predložio tribun koji je zvao isto Skantinije, 149. godine pre nove ere, zbog čega nastaje konfuzija.
Neki moderni pisci smatraju da je u pitanju ista osoba po kojoj je zakon dobio ime i da je zakon usvojen, zapravo, 225. godine pre nove ere, kada je Skantinije bio osuđen, jer pre toga nije bilo zakona koji su zabranjivali istopolne odnose. Stari izvori, međutim, predlažu da su istopolni odnosi bili zabranjeni pod pretnjom smrću i pre donošenja ovog zakona.[1][2][3][4][5][6][7]. Tako je, na primer, u rimskoj vojsci postala kazna po nazivusupplicium fustuarium, koja je označavala bičevanje do smrti za istopolne odnose između slobodnih muškaraca još pre donošenja ovog zakona.
Godine 50.Markus Luvije Druzije Klaudijan predsedavao je sudom koji se bavio slučajevima prekršaja Skantinijevog zakona, na osnovu čega zaključujemo da se zakon primenjivao i vek kasnije pošto je donet.
Godine 17.Lex Scantinia je zamenjen zakonomLex Iulia de adulteriis coercendis, koji je izdao carAugust i koji je zabranjivao svaki oblik preljube, uključujući i preljubu sa drugim muškarcem. U 3. veku doneta je dopuna ovog zakonaSententiae, koje su naglašavale smrtnu kaznu za istopolne odnose.Sententiae su bile dovoljno uticajan zakon da se smatrao integralnim delomLex Iulia, bar u doba caraJustinijana I koji ih je hvalio kao uspešne u borbi protiv rimskih običaja istopolnih odnosa[8].
Lex Scantinia, dakle, nije bio samo jedni rimski zakon koji je po imenu zabranjivao istopolne odnose, već i početak istorije takvih zakona koja prekoLex Iulia/Sententiae dovodi doJustinijanovog zakona.