| edit |
| Luteinizirajući hormon/horiogonadotropinski receptor | |||
|---|---|---|---|
| Identifikatori | |||
| Simboli | LHCGR; LHR; LCGR; LGR2; hLHR | ||
| Vanjski ID | OMIM: 152790MGI: 96783HomoloGene: 37276IUPHAR:LHGeneCards:LHCGR Gene | ||
| Pregled RNK izražavanja | |||
| podaci | |||
| Ortolozi | |||
| Vrsta | Čovek | Miš | |
| Entrez | 3973 | 16867 | |
| Ensembl | ENSG00000138039 | ENSMUSG00000024107 | |
| UniProt | P22888 | P30730 | |
| RefSeq (mRNA) | NM_000233 | NM_013582 | |
| RefSeq (protein) | NP_000224 | NP_038610 | |
| Lokacija (UCSC) | Chr 2: 48.77 - 48.84 Mb | Chr 17: 88.65 - 88.7 Mb | |
| PubMed pretraga | [1] | [2] | |
LHCGR,luteinizirajući hormon/horiogonadotropinski receptor,lutropin/horiogonadotropinski receptor (LCGR) ilireceptor luteinizirajućeg hormona (LHR), jetransmembranski receptor nađen ujajnicima,testisima i ekstragonodalnim organima kao što jematerica. Ovaj receptor interaguje saluteinizirajućim hormonom (LH) i horionskim gonadotropinima (kao što jehCG kod čoveka). On je član familijeG protein-spregnutih receptora. Njegova aktivacija je neophodna za funkcionisanje hormona tokom reprodukcije.
LHCGRgen je nađen nahromozomu 2 p21 kod ljudi, blizo genaFSH receptora. On se sastoji od 70 kbp (versus 54 kpb zaFSHR).[1] Gen je sličan genima FSH i TSH receptora.
LHCGR se sastoji od 674 aminokiselina i ima molekulsku masu od oko 85–95kDa u zavisnosti od stepena glikozilacije.[2]
Mutacije koje dovode do gubitka funkcije ovog receptora mogu da dovedu doneplodnosti kod žena. Opsežna inaktivacija može da uzrokujepseudohermafroditizam muškaraca, zbog odsustva responsa fetalnih Leidigovih ćelija i stoga indukuje maskulinizacije.[3] Inaktivacija manje jačine može da dovede dohipospadije ili do razvojamikropenisa.[2]
Alfred G. Gilman iMartin Rodbel su nagrađeniNobelovom nagradom za fiziologiju ili medicinu1994. za otkriće G proteinskog sistema.
Za luteinizirajući hormon/horiogonadotropinski receptor dainteraguje saGIPC1.[4]