Kwakiutl (Kwakwaka'wakw, Kwakw'aka'wakw, Kwagu'l), indijanska plemena porodiceWakashan s otokaVancouver u BritanskaBritanskoj Kolumbiji,Kanada. Kwakiutl kultura tipična je za Sjeverozapadnu obalu (Orijentiranost k moru). Njihova populacija prije kontakta iznosila je oko 15,000,1960. spala je na 2,000; 4,000 (1990). Izučavao ih jeFranz Boas.
Kanadski naziv Kwakiutl nastao od njihovog nazivakwágu?lh ilikwágyu?lh. Danas sebe nazivajuKwakw'aka'wakw, u značenju 'oni što govore Kwakw'ala' "those who speak Kwakw'ala"
-Postoje još dvije grupe pravih Kwakiutla koja govore sličnim dijalektima, to su:Koskimo :
Nawiti (Nuwitti, Newetee):
U širu grupu Kwakiutla spadajuHaisla i Heiltsuk.
Kada prvi brodovi u kasnom18. stoljeću dolaze na njihovu obalu, njihova kultura nije bila pod utjecajem bijelog čovjeka. No uskoro se kompanije i pioniri počinju i tu doseljavati. Isprva su ih počeli opskrbljivati krznima, no od1890. Kwakiutli se počinju baviti komercijalnim ribolovom. Kontakt s bijelcima ipak se na njih katastrofalno odrazio, nenavikli na bolesti bijelaca, broj im je1929. sa 8,000 spao na 1,000.
potlach
Prema gospođi Gloria Cranmer Webster (pripadnici plemena Kwakiutl), koja se poziva na arheološka istraživanja, Kwakiutl Indijanci žive naVancouveru oko 9,000 godina. Svako pleme imalo je svoje plemensko područje, i više stalnih naselja, gdje su provodili zimu. Tijekom zime bio je veoma aktivan seoski život, tada se nemilice trošilo sve ono što se dotada sakupilo i spremilo za hladne dane. Korijenje, bobice, sušena riba završavala je na stolovima tijekom održavanja neprekidnih ceremonija potlacha. Potlach je jedan od glavnih simbola kulture Sjeverozapadnih obalnih Indijanaca. Održavali su se za razne prigode, kao što su rođenje, smrt (pogrebni ne spominje ga Boas ali ga nalazimo u mitu), ženidba, ili jednostavno zato da bi se potlach uzvratio nekom tko ga je prije priredio. Za vrijeme ovih ceremonija dijelilo se sve 'šakom i kapom', priređivali su se pravi banketi gdje se hrana nemilice trošila, dijele se darovi. Goste koji bi došli u velikim gizdavim kanuima srdačno se dočekivalo, čamac se gosta uništavao kako bi mu se uzvratilo još ljepšim. Tada su se dijelili pokrivači i razbijale bakrne ploče. Priređivač potlacha morao je na koncu ostati puka sirotinja, ali ostaje mu ponos što je to mogao prirediti, podijeliti sve što je imao. Gosti su mu tada ostajali dužnici, u slučaju da ne uzvrati potlachem ostao bi prezren i osramoćen. Pacifička plemenaHaida,Tsimshian,Niska, Kwakiutl i drugi, imali su ovakve potlache ne samo unutar svoje zajednice, nego i velike međuplemenske potlache, pleme protiv plemena. Susjedni siromašni Athapaskan Indijanci, također su prihvatili instituciju potlacha ovih velikih i bogatih plemena, no u skladu svojih mogućnosti, ali oni su bili tek njihova blijeda slika. Vidi potlach.
