Kubu i njeno indijansko stanovništvo (Taíno,Ciboney iGuanahatabey) okupirali suŠpanjolci u prvoj poloviniXVI. vijeka. U narednih par desetljeća, domorodačko stanovništvo je praktički istrebljeno ropskim radom i bolestima koje su na otok došle izEurope. Da bi se održala radno intenzivna privreda na plantažama šećerne trske, na Kubu je dovedeno na desetke tisuća afričkih robova krozXVII. iXVIII. vijek. TokomXVIII. iXIX. vijeka bilo je više ustanaka protiv španjolske vlasti i borbi za ravnopravnost crnačkog stanovništva. Ropstvo je službeno ukinuto1886. godine, a nakonnovog ustanka1895. godine i američke intervencije tešpanjolskog poraza u ratu sa Sjedinjenim Državama (1898.), Španjolska se odrekla Kube.
Sjedinjene Države su okupirale otok i držale ga do formalnog proglašenja nezavisnosti1902. godine, nakon čega su i dalje zadržale svoju dominaciju na otoku. TakozvanimPlattovim amandmanom, koji je važio do1932., Sjedinjene Države su zadržale pravo da interveniraju na otoku u cilju zaštite svojih nacionalnih interesa. Ostatak ovih posebnih vojnih prava Sjedinjene Države na Kubi je vojna baza uzaljevu Guantánamo, koja od2000. služi kaozatvor za zarobljenike iz rata uAfganistanu iIraku.
Iako je1902. godine formirana republika, demokracija nikada nije realizirana kao stabilan sustav. To je1952. godine dovelo do toga da bivši predsjednikFulgencio Batista izvededržavni udar i proglasi sebediktatorom. U jeku diktature,Fidel Castro je organizirao pobunjeničku vojsku, kojom se pokušao suprotstaviti Batisti. Njegovi najbliži suradnici bili suRaúl Castro,Camilo Cienfuegos iErnesto Che Guevara. CastrovMovimiento 26 de Julio je preuzeo vlast na Kubi1959. godine, nakon pobjede nad Batistinim oružanim snagama. U vrijeme trijumfarevolucije, 75% kubanske zemlje je bilo u vlasništvu stranaca (najviše državljana Sjedinjenih Američkih Država). Godine1961., Kuba je proglašena socijalističkom državom.
Nova revolucionarna vlada je izvršila zemljišne reforme i nacionalizirala većinu vlasništva stranih kompanija, kao i domaćih bogataša. Rezultat toga je bio pogoršanje odnosa sa Sjedinjenim Državama. Castro se isprva nije deklarirao kaokomunist, ali su ga snažne veze saSovjetskim Savezom kasnije privoljele da na taj način organizira vlast, po ugledu na Sovjetski Savez. Nova vlada je započela reforme kakve je Castro i obećao. Zdravstvo i školstvo su postali besplatni za sve građane Kube.
Nekoliko narednih desetljeća, Kuba je dobijala značajnu pomoć Sovjetskog Saveza, najviše preko razmjenešećera zanaftu, koju je Kuba dalje plasirala na svjetsko tržište. U to vrijeme, Kuba je podržavala komunističke pokrete u Latinskoj Americi (Nikaragva,Salvador,Gvatemala iČile) i Africi (Angola,Mozambik,Etiopija). Ova je podrška išla do tih razmjera da je Kuba samo uAngoli imala 50.,000 raspoređenih vojnika, koji su sudjelovali u ondašnjemgrađanskom ratu.
RaspadomSovjetskog Saveza1991. godine, Kuba je doživela težak ekonomski udarac i proglašen je "specijalni period" oporavka. Iako suMMF iSvjetska banka odbile pružiti pomoć Kubi, kubanska privreda se nije urušila i, iako su ekonomski pokazatelji i dalje bili niži nego1989. godine, postepeno se osjetio se spor, ali stabilan ekonomski napredak.
Amerikanci od1960. održavaju trgovinskiembargo protiv Kube, koji se odnosi na izvoz sve robe (osim lijekova i hrane) na Kubu.[9] Najveći broj putovanja Amerikanaca na Kubu je zabranjen (turistička putovanja su zabranjena zakonom). Amerikanci koji putuju na Kubu to čine krišom, putujući prekoMeksika,Kanade iliBahama. Krajem2014. godine, došlo je do postepenog obnavljanja odnosa između Kube i Sjedinjenih Država, a diplomatske veze su ponovo uspostavljenje u srpnju2015. godine, kada su ponovo otvorena veleposlanstva. Tadašnji američki predsjednikBarack Obama je pozvao na ukidanje embarga, koji je u tom periodu već postepeno olabavljen. Dolaskom predsjednikaDonalda Trumpa uvedena su nova i vraćena stara poslovna i putna ograničenja, kasnije održana i pojačana od straneJoe Bidena, čime se normaliziranje odnosa obrnulo.[10]
Od 1992. godineGeneralna skupština Ujedinjenih naroda godišnje objavljuje neobvezujuću rezoluciju kojom osuđuju uticaje embarga koji već traje više od 60 godina, deklarirajući ga kršenjemPovelje Ujedinjenih naroda i međunarodnih zakona, te traži njegovo ukidanje.[11]Izrael iSAD, naprotiv 188 drugih, su jedine države koje rutinski glasaju protiv rezolucije.Ukrajina je na zadnjem glasanju u 2023. jedina država koja je ostala suzdržana, a 187 država je glasalo za rezoluciju.[12]
Veliki protesti protiv Kubine vlade nastali su u 2021. godini na Kubi zbog manjka hrane i medicinskih resursa, autoritarnih mjera uvedenih povodompandemije COVID-19, neuspješnosti u provođenju obećanih ekonomskih i političkih reformi, te opće lošeg stanja Kubine ekonomije (koju je globalan pad turizma dodatno ugrozio).[13] Masovni mediji u SAD-u su svojoj publici prikazivali propagandne obavještajne sadržaje u kojima koriste video snimke masovnih okupljanja povodomMeđunarodnog praznika rada (1. maja) i onih u podršku trenutnoj vladi, čak i stare snimke i one koje uopće nisu u Kubi, te ih sve prezentirali kao protiv trenutnog režima, dok ih je velika većina onih na Kubi u stvarnosti protiv SAD-ovog ekonomskog rata.[14][15] Mnoge države Kubi šalju hranu i gorivo i medicinske resurse, ponajviše Meksiko.[16] Kuba se okušala u pravljenju vlastitih vakcina protivSARS-CoV-2, a napravila je dvije (Soberana 02 iAbdala) od 23 svjetski odobrene vakcine.[17] Embargo SAD-a na uvoz potrebite opreme je izrazito usporavao i onemogućavao razvoj ovih vakcina, kao što je manjakspektrometara za pregled kemične strukture vakcine, manjak doza vakcine, te brizgalica koje Kuba ne proizvodi, a za koje je dobila pomoć od dobrovoljačkih američkih organizacija koje se protive embargu i Kubanaca iz dijaspore.[18][19][20][21][22] Unatoč surovog postupanja SAD-a čak i u doba krize, Kuba je do novembra 2021. uspješno potpuno vakcinirala 8.679.636 ili 77,6% svoga stanovništva,[23] što ju je tada po tome činilo 9. na svijetu.[24][25] U septembru 2022. godine Kuba jeustavnim referendumom postala prvamarksističko-lenjinistička država (i 33. u svijetu sveukupno) koja je legalizirala istospolne brakove, zajednice i usvajanje.[26]
Kuba je otočna država koja ima više od 1,500 otoka, a glavni, istoimeni otok u ukupnoj površini sudjeluje s gotovo 95%. Otok Kuba najveći je i najzapadniji otok uVelikim Antilima, nalazi se na ulazu uMeksički zaljev, između poluotokaFloride iYucatána. Dug je oko 1,250 km, a širok 35-190 km. Veći je dio otoka građen od horizontalnih naslaga mezozojskih i tercijarnih vapnenaca, a u reljefu prevladavaju sravnjeni oblici. Zbog tektonskog uzdizanja u kvartaru, u vapnencima su se razvili krški oblici i podzemna hidrografija, a rijeke su u nepropusnim naslagama. Osim glavnog, Kuba se sastoji od još nekoliko manjih, obližnjih otoka, izuzevzaljeva Guantánamo, vojne luke koja je iznajmljena Sjedinjenim Državama od1903. godine. Otok Kuba je šesnaesti otok po veličini na svijetu.
Od ostalih, mnogobrojnih otoka, Kubi pripadaju, primjerice, otočjaSabana i Camaguey uza sjevernu, teCanerreos iJardines de la Reina uz južnu obalu. Otočja čine mali otoci, ukupno ih je više od 1,500, a jedini veći otok jeIsla de la Juventud, površine 2,201 km² u otočju Canerreos.
Prostrani, blago valoviti krški ravnjaci na visini od 100 do 200 m nadmorske visine izmjenjuju se s plodnim dolinama. Takva područja zauzimaju oko ¾ površine otoka. Nešto viša područja nalaze se u trima zonama. Na krajnjem zapadu jeCordillera de Guaniguanico, a sastoji se od dvaju nizova. Zapadniji,Sierra de los Organos građen je od vapnenca u kojima su oblikovane slikovite strme, kupaste uzvisine (uglavnom 300-350 m). Prema istoku nastavlja se nešto viši (692 m) nizSierra del Rosario, građen od različitih stijena uključujući i kristalinske škriljevce i gnajseve. Drugo područje uzvisina,Sierra de Trinidad, nalazi se u središnjem dijelu zemlje, a doseže visinu od 1,156 m (Pico de San Juan). Najviša su područja na krajnjem jugoistoku, gdje se uz južnu obalu strmo uzdižeSierra Maestra dosežući 1,974 m –Pico de Turquino, najviši vrh zemlje. Sjeverno od Sierra Maestre je do 1,230 m visokaSierra de Cristal, a na krajnjem istoku brežuljkasto pošumljeno područje Sagua-Baracoa. Ta su gorja građena od kristalinskih škriljevaca, gnajsa i granita, a tektonskim su pokretima nabrana i snažno razlomljena. Obala je najvećim djelom niska, ponegdje i močvarna, dobro razvedena s mnogobrojnim zaljevima, pješčanim plažama, koraljnim grebenima, a ponegdje i strmim liticama, posebice na južnoj strani otoka.
Havana je glavni i ujedno i najveći grad na Kubi. Drugi veći gradovi suSantiago de Cuba iCamagüey. Neki od poznatijih manjih gradova suBaracoa, koji je prvo španjolsko naselje na Kubi, kao iTrinidad iBayamo.
Tlo Kube uglavnom čine nizine koje se prema unutrašnjosti zemlje blago izdižu sve do najviše točkePico de Turquino, koja doseže 1,974 m. Obale su izobličene brojnim manjim i većimzaljevima. Dužina obale iznosi 3,740 km. Najduža rijeka jeRio Cauto na sjeveroistoku (343km) i plovna je samo trećinom svoje dužine.
Klima Kube je tropska i pogodna za uzgojšećerne trske. Srednja godišnja temperatura je 25 °C, s ekstremnim ljetnim vrućinama i visokom vlažnošćuzraka, praćenavjetrovima koji pušu iz suptropskih zona premaekvatoru. Veći dio godišnjih padalina (u prosjeku 1,320 mm) izluči se tokom vlažne sezone koja traje odsvibnja dolistopada. Ukolovozu,rujnu ilistopadu povremeno se javljajuuragani.
Kuba jekomunistička država, odnosno, preciznije,jednopartijskaparlamentarna republika predvođenaKomunističkom partijom. Od1959. godine, na čelu države bio jeFidel Castro, predvodnikKubanske revolucije. On je vršio funkcijuPrvog sekretara Komunističke partije Kube, koja mu je istovremeno osigurala mjestopredsjednika,premijera i vrhovnog zapovjednika oružanih snaga.[27] Tokom2008., Fidel Castro se povukao s mjesta predsjednika i premijera, na kojima ga je naslijedio njegov bratRaúl, ali je nastavio voditi Komunističku partiju. Međutim,2011. godine se povukao i s te dužnosti, na kojoj ga je ponovo naslijedio Raúl. On je2013. godine najavio kako se2018. godine planira povući s mjesta predsjednika, odnosno nakon završetka aktualnog petogodišnjeg mandata, nadajući se da će time uvesti trajno ograničenje broja mandata predsjednika kao i dobna ograničenja.[28] U travnju2018. godine, Raúl Castro je ispunio svoje obećanje te se povukao s čelne pozicije u Kubi; naslijedio ga jeMiguel Díaz-Canel, koji je tako postao prvi čelnik zemlje koji nije pripadao obitelji Castro od1959. godine.
Kubanski jednopartijskiparlament,Nacionalna skupština narodne sile (španski:Asamblea Nacional del Poder Popular), ima 612 zastupnika čiji mandati traju pet godina. Iako na Kubi postoje i druge stranke osim Komunističke partije, nijedna stranka ne smije voditi izborne kampanje, uključujući i KPK.[29] Međutim, u praksi, Komunistička partija Kube drži sva mjesta u parlamentu i kontrolira politički život zemlje u cijelosti, uključujući i sudstvo.
Ključna vanjskopolitička pitanja političkog života na Kubi uključuju ilegalnu emigraciju Kubanaca uSjedinjene Države, ekonomski embargo kojeg suSjedinjene Države nametnule Kubi, te hapšenje političkih disidenata.
Kuba je podijeljena na 15provincija i jednu specijalnuopćinu,Isla de la Juventud. One su, povijesno gledano, bile dio šest ranijih, velikih provincija: Pinar del Río, Habana, Matanzas, Las Villas, Camagüey i Oriente. Aktualne provincije uvelike su usklađene sa španjolskih vojnim provnicijama iz dobarata za nezavisnost, kada su najproblematičnije provincije podijeljene. Provincije se dalje dijele na općine.
Prikaz kretanja broja stanovnika Kube od1774. do2012. godine.
Prema popisu iz2010. godine, na Kubi živi ukupno 11,241,161 ljudi, od čega je 5,628,996 muškaraca i 5,612,165 žena.[30] Velik broj pripadnikakubanske nacije živi u inozemstvu, posebice uSjedinjenim Državama, gdje ih je 1,172,899, te uŠpanjolskoj, gdje ih je 128,641. Sa stopom nataliteta od 9.88 (2006.),[31] Kuba je jedna od najgorih zemalja po tom kriteriju u zapadnoj hemisferi. Iako je broj stanovnika od1961. porastao za gotovo 4,000,000, stopa porasta broja stanovnika se s godinama postepeno smanjivala da bi2006. godine došlo do opadanja broja stanovnika uz stopu fertiliteta od 1.43.[32] Među uzroke niske stope fertiliteta spadaju visoka stopaabortusa te povećano korištenje kontracepcijskih sredstava.[33]
Očekivana životna dob stanovnika Kube iznosi 77.8 godina, odnosno 75.4 godina za muškarce i 80.3 godina za žene.[34][35] S druge strane, prosječna starost stanovništva je 42.1 godina, odnosno 40.2 godina za muškarce i 43.8 godine za žene.[36] Stopa pismenosti, prema podacima iz2015. godine, iznosi 99.8%, a u jednakom postotku se odnosi i na muškarce i na žene.[37]
Kuba je multirasno društvo. Prema popisu iz2012. godine, Kubanci sebe smatraju pripadnicima četiriju različitih rasnih skupina, od kojih je najbrojnijabijela rasa, nakon koje slijedemulati icrnci. Ovi se podaci ne poklapaju sa studijom Instituta za kubanske i kubansko-američke studije uMiamiju, koji je utvrdio da je 62% Kubanaca crne rase.
Kuba je službenosekularna država, s tim da su do 80-ih godina postajala osjetna ograničenja religijskih sloboda. Prisitak je postepeno opadao,[39] a1992. godine je došlo do promjeneUstava kojom je iz teksta ustava izbačena karakterizacije države kaoateističke.[40] Dominantna religija na otoku jekršćanstvo, uglavnomkatolicizam, koji prema procjenama ima 59% sljedbenika među stanovništvom.[41] Dominacija katolicizma je posljedicašpanjolske kolonijalizacije, a do danas su Kubu posjetila trojicapapa -Ivan Pavao II.,Benedikt XVI. iFranjo.[42]
Prema procjenama, oko 23% stanovnika je religijski neopredijeljeno, 17% vjeruje u narodne religije poputsanteríje, dok 0.4% pripada drugim religijama.[41] Na Kubi žive i manje zajednicežidova,muslimana ibahaista.[43]
Službeni jezik na Kubi ješpanjolski i njime se služi velika većina stanovništva. Varijanta španjolskog koja se govori na otoku znana je kaokubanski španjolski, a radi se o formikaripskog španjolskog. Sljedbenicisanteríje koristelucumí, dijalekt jezikajoruba, prilikom liturgijskih službi, ali samo kao sekundarni jezik.Haićanski kreolski je drugi jezik po broju govornika na Kubi, a govore ga mahom imigranti sHaitija. Ostali jezici rašireni među imigrantima sugalicijski ikorzikanski.
Gospodarstvo Kube je pod centralnim nadzorom političke vlasti. U posljednijh nekoliko godina provedene su manje reforme da bi se smanjila nelikvidnost, povećala učinkovitost poduzeća i otklonila stalna nestašica hrane i još nekih osnovnih sredstava.
U razdoblju od1989. do1993. godine,BDP je pao za 35%, što je bila posljedicaraspada Sovjetskog Saveza, najvećeg kubanskog trgovinskog partnera. Nakon laganog oporavka tokom narednih godina, BDP je1999. godine povećan za 6.3%, što je bila posljedica rastaturizma.
Također, u zemlji je razvijen izdravstveni turizam te je Kuba popularna destinacija za ovakav oblik turizma preko dvadeset godina. Tijekom2005. u zemlji je boravilo više od 19,600 inozemnih pacijenata koji su ondje došli zbogočne kirurgije ili liječenjaortopedije teneuroloških poremećaja kao što sumultipla skleroza iParkinsonova bolest. Jedan od najpoznatijih pacijenata ondje bio je pokojni venezuelanski predsjednikHugo Chávez koji je tamo operiran nakon što mu je u lipnju2011. otkiven rak u području trbušne šupljine.[49]
Tijekom listopada2007. godine floridskiMiami Herald objavio je članak o tome kako kanadski i američki turisti koji se odlaze liječiti na Kubu ondje dobivaju veliku kvalitetu zdravstvene njege.
Kubanska kultura je uvelike posljedica različitih povijesno-kulturoloških utjecaja, mahom izŠpanjolske iAfrike. Nakonrevolucije1959. godine, kubanska je vlada započela nacionalni program opismenjavanja, omogućila besplatno obrazovanje za sve te započela rigorozne sportske, plesne i glazbene programe.[50]
Internet na Kubi ima jednu od najnižih pristupnih stopa u cijeloj zapadnoj hemisferi, a sav je sadržan podložan recenziji od strane posebnog vladinog ureda.[51]ETECSA je diljem zemlje otvorila ukupno 118cybercafea.[51] Kubanska vlada također nudi web enciklopediju po imenaEcuRed, a koja funkcionira u "wiki" formatu.[52] Pristup internetu je ograničen,[53] ae-mail sadržaji su podložni kontroli. Isto tako, postoji ograničenje prodaje računalne opreme.[54]
U kulturološkom smislu, Kuba je poznata po:
Glazbi, koja je ostavila traga na različitim poljima, od klasične i plesne do popularne. Centralna glazbena forma jeson, a koja je bila osnova za muzičke stilove poputsalse,rumbe,ča-ča-ča,konge imamba. Na polju klasične glazbe, globalno najpopularniji je kompozitor i pijanistErnesto Lecuona, dok je kubanska popularna glazba svijetu ponudila umjetnice poputGlorije Estefan iCelije Cruz. Značajan doprinos dala je ijazzu, posebno žanruafrokubanskog jazza.
Sportu, koji je imao značajan odjek i na međunarodnoj razini. Najpopularniji, ujedno i nacionalni sport na Kubi jebejzbol, akubanska reprezentacija je rekorder po broju naslova svjetskog, olimpijskog i kontinentalnog prvaka u tom sportu. Uz to, Kuba je ponudila brojne uspješne atletičare, među kojima i svjetski rekorder i olimpijski prvakDayron Robles te boksače, među kojima je iTeófilo Stevenson.
Despite the US embargo and relentless US subversion, Cuba remains in the upper tier of the United Nations Human Development Index because of its educational and healthcare achievements.
↑Mirjana Polić-Bobić - Rađanje hispanskoameričkog svijeta, Naklada LJEVAK d.o.o., Zagreb 2007., str. 79.
↑„499. Memorandum From the Deputy Assistant Secretary of State for Inter-American Affairs (Mallory) to the Assistant Secretary of State for Inter-American Affairs (Rubottom)” (en). Foreign Relations of the United States. Washington: Office of the Historian, Foreign Service Institute -Državni sekretarijat SAD. 6 April 1960. Pristupljeno 13 May 2022. »Jedini predvidivi način otuđivanja unutrašnje podrške je razočarenje i nezadovoljstvo zasnovano na ekonomskom nezadovoljstvu i teškoćama. Ako se gore navedeno prihvati ili se ne može uspešno suprotstaviti, proizilazi da treba odmah preduzeti sva moguća sredstva da se oslabi ekonomski život Kube. Ako se takva politika usvoji, to bi trebalo da bude rezultat pozitivne odluke koja bi izazvala liniju delovanja koja, dok spretna i neupadljivija, čini najveće moguće prodore u uskraćivanju novca i snabdevanja Kubi, da se smanje monetarne i stvarne plate, da izazove glad, očaj i rušenje vlasti.«
↑Naughtie, Andrew (13 July 2021). „Bernie Sanders says Cubans have 'right to live in democratic society'”. The Independent. Pristupljeno 19 July 2021. »The protests underway in Havana, Santiago and other Cuban cities have sprung up in response to a new spike in Covid-19 cases, the government's strict authoritarianism, and food and water shortages stemming from a deep economic crisis.«
↑„Protests in Cuba Stirred by the Hidden Hand of the United States”. The Progressive Magazine. 14. juli 2021. »Anti-Cuba propaganda is being pushed by the right, but the protests in Cuba are more of a condemnation of U.S. foreign policy than a reflection on the Cuban government.«
↑Fernández, Belén (2021-07-29). „SOS: A plea for freedom from the media narrative on Cuba”. Al Jazeera. »The US corporate media as a whole have been less than serious in their coverage of recent events in Cuba – to the extent that many outlets have deceitfully published images of pro-government demonstrations cast as the opposite.«
↑Stanley K. Henshaw, Susheela Singh and Taylor Haas. „The Incidence of Abortion Worldwide”. International Family Planning Perspectives, 1999, 25(Supplement):S30 – S38. Pristupljeno May 11, 2006.
↑Smith 1996: str. 105: "The expansion of religious liberty began more than a decade ago, for example, and Cuban citizens, by and large, are free to practice their faiths without fear of persecution."
Chomsky, Aviva; Carr, Barry; Smorkaloff, Pamela Maria, ur. (2004). The Cuba Reader: History, Culture, Politics. Durham, NC: Duke University Press. ISBN978-0-8223-3197-1.
Gleijeses, Piero (1996). „Cuba's First Venture in Africa: Algeria, 1961–1965”. Journal of Latin American Studies28 (1): 159–195. DOI:10.1017/s0022216x00012670. JSTOR157991.
Gleijeses, Piero (1997). „The First Ambassadors: Cuba's Contribution to Guinea-Bissau's War of Independence”. Journal of Latin American Studies29 (1): 45–88. DOI:10.1017/s0022216x96004646. JSTOR158071.
Gleijeses, Piero (2002). Conflicting Missions: Havana, Washington, and Africa, 1959–1976. Chapel Hill, NC: University of North Carolina Press. ISBN978-0-8078-2647-8.
Gleijeses, Piero (2010). „Cuba and the Cold War, 1959–1980”. In Melvyn P. Leffler & Odd Arne Westad, eds., The Cambridge History of the Cold War, Volume II: Crises and Détente. Cambridge: Cambridge University Press. str. 327–348. ISBN978-0-521-83720-0.
Gleijeses, Piero (2013). Visions of Freedom: Havana, Washington, Pretoria, and the Struggle for Southern Africa, 1976–1991. Chapel Hill, NC: University of North Carolina Press. ISBN978-1-4696-0968-3.
Horowitz, Irving Louis (1988). Cuban Communism. New Brunswick, Nj: Transaction Books. ISBN0-88738-672-5.
Luxenberg, Alan H. (1988). „Did Eisenhower Push Castro into the Arms of the Soviets?”. Journal of Interamerican Studies and World Affairs30 (1): 37–71. JSTOR165789.
Kolko, Gabriel (1994). Century of War: Politics, Conflicts, and Society since 1914. New York, NY: The New Press. ISBN978-1-56584-191-8.
Sweig, Julia E. (2004) [2002]. Inside the Cuban Revolution: Fidel Castro and the Urban Underground (New izd.). Cambridge, MA: Harvard University Press. ISBN978-0-674-01612-5.
Westad, Odd Arne (2012). Restless Empire: China and the World Since 1750. London: The Bodley Head. ISBN978-1-84792-197-0.
Whiteford, Linda M.; Branch, Laurence G. (2008). Primary Health Care in Cuba: The Other Revolution. Lanham, MD: Rowman & Littlefield. ISBN978-0-7425-5994-3.
CUBANETArhivirano 2007-01-06 naWayback Machine-u — News articles from Cuba's independent journalists and a digest of Cuban news by international newspapers
a Iako Sjeverna Koreja tvrdi da je njezino uređenje socijalističko, službena državna politika zasniva se naKim Il-sungovoj ideologijiJuche, koja se ne izjednačuje s klasičnim marksizmom-lenjinizmom.
.svg)
.svg)
.svg)
.png)
