Kućno računalo,kućni računar ilikućni kompjuter (engleski:home computer), je naziv za vrstukompjutera koje je bilo popularno od kasnih 70-tih do sredine 90-tih godina20. stoljeća, a glavna osobina ovih računala jest da su svi dijelovi kompjutera u jednom kućištu, dok za video izlaz (monitor) veoma često se koristiotelevizor.
Vrlo skromnih mogućnosti ali zato prihvatljive cene mogli su da rade kao skromniji tekst procesori, da rade ukankrsne tebele i da podržavaju jednostavnije igrice.
Nakon izlaska jeftinog procesoraMOS 6502 koristeći ga kao osnovu prvi takav računar su praktički istovremeno izdaliApple iCommodore International čiji glavni kompjuterski dizajneri su ranije radili u Motoroli i HP koju su napustili nakon što su te kompanije odbile raditi na projektima koćnog računala. Programsku osnovu tih i gotovo svih kasnijih kompjutera stvara Microsoft s svojim DOS programom.
Osim ovih početnih proizvođača u Evropi veliku ulogu će odigrati i kompjuterSpektruma ZX koji je razvioKlajv Sinkler. Iako je imao gumenu tastaturu i bio dimenzija jedne knjige, to je bio prvi računar po ceni manjoj od 100dolara.
štampači su za štampu koristili termo papir, ili su štampali na običnom papiru i imali glavu štampača sa lepezom, kuglom ili sa devetopinskom glavom.
I dok su se jedni borili da obore cenu što više, drugi su radili na poboljšanju karakteristika. Tako se početkom osamdesetih pojavio prvipersonalni računarIBM PC (IBM PC).
Mogućnostima i cenom, uskoro, prevaziđeni od strane personalnih računara, kućni računari, odlaze u istoriju.
Kasnije su se pojavile 8 bajtneigračke konzole, koje veoma podsećaju na kućne računare, i mogu se i dan danas naći u prodaji. Njihovoperativni sistem se nalazi na čipu koji se lako ubacuje u slot, nalik slotovima na matičnoj ploči. Na tim čipovima su uglavnom igrice, a mogu se naći i jeftine kopije Vindovsa. Te igračke konzule imaju džojstike, tastaturu, i miš. Jedna od tih konzule je i GSD-1988, koji je možda jedna od najvernijih imitacija kućnih računara.