Krti ide plinporodicesisavaca (Talpidae) u reduSoricomorpha koji žive ispod tla, kopajući tunele. Neke vrste su dijelom i vodene, kao što suDesmani. Imaju cilindrična tijela prekrivena crnimkrznom sa malim ili pokrivenimočima i općenito se ne služe vidom, dok imuši nisu vidljive. Hrane se malimbeskralješnjacima koji također žive ispod zemlje. Krtice se nalaze uEuropi,Sjevernoj Americi iAziji.[1][2]
Na području Euroazije i Amerike se nalazi 35 vrsta. Krtice se pogrešno smatraju štetočinama: ne jedu korijene biljaka većkukce i nametnike a kopanjem miješaju humus. Jedini su problem nakupine zemlje kada izađu na površinu.
Krtice su općenito male životinje: dužina tijela im je između 6 i 22cm a težina između 9 i 170 grama. Dužina repa varira od vrste do vrste: u većini je kratak, prekriven rijetkim dlakama koje služe za opipavanje i omogućuju orijentaciju prema natrag. No kodruskog Desmana je rep skoro jedanko dug kao i tijelo te čak i omogućuje kretanje u vodi.
Tijela krtica su cilindrična, sa kratkim vratom koji spaja zaoštrenu glavu. Krzno im je nježno i mekano. Mogu se stoga kretati u tunelima i naprijed i nazad. Desmani imaju i krzno koje odbija vodu. Sve vrste imajužlijezde.
Udovi krtica su kratki i završavaju sa po pet prsta sa kandžama ili noktima. Većinom se koriste za kopanje zemlje.Goljenica ikopča udova su spojeni u unutrašnoj polovici. Ruke leže daleko ispred prsog koša, blizu glave.Zglobovi su spojeni sa ramenima te služe samo za pozicioniranje ruke. Ove životinje imaju za sisavce jedinstveno gibku poveznicu izmeđuključne kosti i ruke. Kopanje se odvija uz pomoć okretanja gornje ruke koja ima dobro razvijene mišiće.[1]
Lubanja krtica je izdužena i ravna, sa karakteristično dugim nosom koji sliči surli te je vrlo gipkljiv i većinom nema dlaka. Oči krtica su zakržljale, male i dijelom prekrivene kožom. Većina vrsta jedino može uočiti razliku između mračnog i svijetlog. Svakoj vrsti nedostajepužnica, izuzevUropsilinae.
Čeljust krtica je, poput većine kukcojeda, prekrivena oštrim zubima i prilagođena njihovom životnom načinu. Krtice imaju između 34 i 44 zuba – neke vrste koje imaju 44 zuba su sačuvale originalni broj visokih sisavaca. Mliječni zubi se često zamijene stalnim zubima kratko nakon rođenja ili još i prije.
Važnu ulogu u percepciji igranjuh pošto je područje njuške bogata njušnim receptorima. I sluh je dobro razvijen.
probavni takt je kod svih kukcojeda jednostavno građen.Crijeva su kratka i nalikuju na jednostavnu cijev, aslijepo crijevo nedostaje. Krtice su se i prilagodile rijetkom kisiku u tunelima, tako da im je udiohemoglobina ukrvi upadljivo viši od sisavaca slične veličine.
Mužjacimatestisi leže izvan trbušne šupljine u mošnjastim borama, dok ženke imaju dvodijelnumaternicu.
Krtice izbjegavaju pjeskovito tlo i vole rahlu zemlju. Prirodni neprijatelji su imtvorovi,sokolovi, lasice,sove izmije. Komore sa gnijezdom nalaze se uglavnom između 30–60 cm ispod površine. Glasaju se piskavim zvukom.
Podzemne krtice provode većinu života u jednom podzemnom sustavu tunela kojeg su sami iskopali. Suvišni materijal se izbacuje na površinu u obliku krtičnjaka.[1] Ovisno o vrstama i životnom prostoru, tuneli se nalaze ili blizu površine ili duboko pod zemljom. U hladnijim regijama se krtice pozimi zadržavaju na većim dubinama, gdje je toplije. Uz tunele su napravljene i čelije za gnijezda koje se postiru materijalom biljaka.
Zbog kopanja krtice igraju ulogu uPedogenezi jer miješanjem humusa tla sudjeluju u okviruBioturbacije. Također, prenose podzemni materijal lišenhumusa prema dolje.
Krtice su, poput većine kukcojeda, samotnjaci i reagiraju agresivno na druge krtice. Samo neke vrste dijele sustav tunela sa drugim krticama, koje toleriraju jedino kada ima dovoljno hrane. U tu vrstu spada i Desman. Nemaju ni određeni ritam dana i noći. Europska krtica, primjerice, dijele svoje aktivnosti na tri faze spavanja i budnosti, pri čemu se budne većinom prijepodne, poslijepodne ili oko ponoći sa trajanjem od oko 4 i 5 sata.
Krtice ne spavaju zimski san. One vrste koje žive u hladnijim regijama, po zimi odlaze dublje pod zemlju i skupe zalihe hrane. Europska krtica čak uzgajagliste: odgrize im gornje segmente tijela tako da ne mogu pobijeći, ali ostanu na životu.
Krtice nalaze hranu kopanjem ispod zemlje, potragom po tunelima ili na površini zemlje. Sve ovisi o vještini životinje ili godišnjem dobu. Većinom se hraniglistama,kukcima i njihovim larvama te drugim beskralješnjacima. Prije nego pojedu gliste, krtice ih provuku kroz svoje šape kako bi izbacili zemlju iz crva[3].Krtice imaju brzmetabolizam i moraju dnevno uzimati puno hrane.Europska krtica, primjerice, ne može izdržati duže pauze bez hrane (između 12 i 24 sata) te dnevno konzumira hranu dovoljnu za polovicu svoje težine.
VrstaCondylura cristata može otkriti, uhvatiti i pojesti hranu brže nego što ljudsko oko može slijediti[4]
Većina vrsta razmnožava se jednom godišnje, a ženke se kote većinom uproljeće. Trudnoća traje između 28 i 50 dana. Krtice koje su došle na svijet su isprva bez krzna i bespomoćne, ali brzo narastu. Nakon 21 dana im se otvore oči, a nakon 8 tjedana su već samostalni. Već od druge godine života krtice postanu spolno aktivne. Životni vijek tih životinja je negdje između 3 i 6 godina.
Nekada je čovjek lovio krtice radi krzna, no danas se to više ne događa. Današnji konflikt čovjeka i krtice se odvija zbog krtičnjaka na travnjacima. Iako su krtice većinom mesožderi i ne uzimaju biljnu hranu, ipak povremeno mogu oštetiti korijene nekih biljaka, no većinom krtičnjaci smetaju samo zbog "estetskih razloga". Stoga ljudi istrebljuju krtice tako da su u međuvremenu neke vrste ugrožene.
IUCN je stavio dvije vrste pod status „ugroženosti od istrebljenja“ (critically endangered) a osam vrsta su "jako ugrožene" (endangered) ili samo "ugrožene" (vulnerable)[5].
Dugo vremena se mislilo da su krtice u bliskom srodstvu sarovkom, no molekularna istraživanja su otkrila da zapravo dijeletaksone i saježevima[6].Fosili tih životinja postoje odEocena, a najstariji primjerak je u Europi pronađena vrstaEotalpa. U Sjevernoj Americi postoje odOligocena a u Aziji odMiocena.
↑Molecular phylogenetic evidence confirming the Eulipotyphla concept and in support of hedgehogs as the sister group to shrews. In: Molecular Phylogenetics and Evolution 25 (2002) , 200–209
.jpg)
