Kraljevina Litva (litvanski:Lietuvos Karalystė) je bila kratkotrajna država koja je na krajuprvog svjetskog rata postojala na području današnjeLitve, odnosno predstavljala prvi period obnovljene litvanske države koje su karakteriziraleustavna monarhija kaodruštveno-političko uređenje i statusklijenta premaNjemačkom Carstvu. Nastala je na područjima koje je pred rat kontroliraloRusko Carstvo, a koje su okupirale njemačke trupe godine 1915. Njemačka vlada je , slično kao u slučaju susjednePoljske, zaključila da bi dugoročnim ratnim ciljevima umjesto direktne aneksije više koristilo stvaranje formalno nezavisne, ali klijentske države čime bi se stekla podrška lokalnoglitvansog stanovništva i propagandni bodovi u međunarodnoj javnosti. U septembru 1917. je održanaVilniuska konferencija između predstavnika njemačkih vlasti i litvanskih nacionalističkih političara, koji su se potom organizirali uSavjet Litve. Oni su 16. februara proglasilinezavisnost Litve; nju je 3. marta 1918. uBrest-Litovsku indirektno priznalaSovjetska Rusija, a 23. marta i njemačka vlada. Njemačke okupacijske snage su, međutim, još uvijek ostale na teritoriju Kraljevine. Savjet Litve je, nastojeći održati savez sa Njemačkom, ali istovremeno istaći nezavisnost nezavisnost, za monarha izabrao njemačkog vojvoduWilhelma Karla od Uracha, koji je kaorimokatolik bio prihvatljiviji domaćem stanovništvu odprotestantskog njemačkog caraWilhelma II]. Njemačka vlada nije formalno prihvatila tu odluku, ali Wilhelm Karl jest; mada nikada nije uspio stići do Litve, počeo je učitilitvanski jezik. Njegove napore je, međutim, bespredmetnim učinio sve izgledniji poraz Njemačke odzapadnih saveznika. Čak devet dana prije njemačke kapitulacije je Savjet Litve suspendirao vlastitu odluku o proglašenju monarhije, ostavivši konačno odluku o političkom uređenju nove zemljeUstavotvornoj skupštini, koja je bila izabrana tek 1920. godine. Ona je donijela odluku kojom se Litva proglašavarepublikom.