Kosovska Mitrovica (alb.Mitrovica iliMitrovicë; 1982–91.Titova Mitrovica, alb.Mitrovica e Titos), grad na severuKosova, na 42.89° severno, 20.87° istočno, na 496 metara nadmorske visine (ušće Sitnice u Ibar). Kosovska Mitrovica je i opština čija je površina 350 km². Pored grada, opštinu čini i 49 sela. U Kosovskoj Mitrovici je sedište Kosovskomitrovičkog upravnog okruga, koji osim mitrovičke, zahvata još pet opština:Vučitrn,Srbicu,Zvečan,Zubin Potok iLeposavić. Kosovska Mitrovica se nalazi na severuKosovske kotline, sa istoka, severa i zapada okružena planinamaMokrom Gorom i obroncimaGolije iKopaonika. Kroz grad teku rekeIbar, koji ga deli najužni iseverni deo,Sitnica iLjušta. Od grada na sever počinjeIbarska klisura kroz koju Ibar teče kaKraljevu, gde se uliva uZapadnu Moravu.
Mitrovica je jedna od najstarijih naseobina na Kosmetu. Prvi put se pominje usrednjovekovnim pisanim dokumentima. ImeMitrovica potiče iz14. veka, po crkviSvetog Dimitrija Solunskog, koja je bila ispod zvečanskog utvrđenja, a koju je1315. godine srpski kraljMilutin darovao svojoj zadužbini - manastiruBanjska. Oko crkve je bilo srpsko groblje, a od 19. veka tu se sahranjuju iTurci. U neposrednoj blizini je sada Spomenik rudarima ustanicima, koji su se1941. godine pridružili narodonooslobodilačkim brigadama u Srbiji.
Na prostoru grada nađeni su tragovi rudarenja iz dobaneolita, rimski žrtvenici i statuete (2–3. vek). U 6. vekuvizantijski carJustinijan I graditvrđavu Zvečan. Kao rudarski gradTrepča se pominje1303. godine. U Starom Trgu se do bombardovanja 1999. godine nalazio Muzej kristala. U blizini su ostaci tvrđaveĆutet (13. vek). UBrnjaku je bio grad-dvorac (druga polovina 13. veka) koji je pripadao ženi srpskog kraljaStefana Uroša I,Jeleni Anžujskoj, koja je u njemu umrla1314. godine. U vremeNemanjića kraj Kosovske Mitrovice već se nalazio gradZvečan koji je igrao važnu ulogu u srednjovekovnoj istoriji Srbije, a čiji se ostaci kula i danas uzdižu na obližnjem istoimenom brdu. Za vremeOsmanskog carstva Mitrovica je bila mala orijentalna varoš. NakonPrvog balkanskog rata1912. Kosovska Mitrovica, zajedno sa ostatkom Kosova iMakedonijom, ulazi u sastavKraljevine Srbije, a1918.Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca. Za vremeDrugog svetskog rata Kosovska Mitrovica i rudnikTrepča bili su u sastavuNedićeveSrbije, u okviru nemačke okupacione zone. Nakon Drugog svetskog rata, u skladu sa načelom da bi u svakoj republici i pokrajiniSFRJ po jedan grad trebalo da ponese ime predsednikaJosipa Broza Tita, Kosovska Mitrovica menja ime i postajeTitova Mitrovica.1991. godine gradu je vraćeno njegovo staro imeKosovska Mitrovica.
Kosovska Mitrovica za vreme i posle rata na Kosovu
Severni deo Kosovske Mitrovice i tvrđava Zvečan u pozadini
I grad i opština su pretrpeli velike štete koje je izazvalo NATO bombardovanje Srbije 1999. godine. Ovo područje je bilo polje terorističkog delovanjaOslobodilačke vojske Kosova i pre bombardovanja.
NakonNATO agresije, kada su iz svih gradova na Kosovu i Metohiji Srbi prognani, Mitrovica je uspela da odoli surovom etničkom čišćenju, zahvaljujući svojim građanima ali i reci Ibru, koja je bila prirodna granica etničke podeljenosti grada i pre bombardovanja. Grad je postao simbol otpora etničkom čišćenju na Kosovu i Metohiji. U južnom delu danas živi oko 50.000 Albanaca. Većina od oko 6.500 Roma iz ovog dela je izbegla u druge delove Srbije. U severnom delu grada oko 10.000 kosovskih Srba je ostalo u svojim domovima, ali je taj broj povećan nakon dolaska srpskih izbeglica iz drugih krajeva Kosova i Metohije. Na severnoj (srpskoj) obali Ibra živi i oko 2.000 Albanaca i 1.700 Bošnjaka, koji žive u nekoliko gradskih mahala. Skoro svi Srbi koji su živeli u južnom delu grada izbegli su u severni. Procenjuje se da je2003. godine u gradu živelo ukupno 75.600 stanovnika, dok se stanovništvo opštine procenjuje na 105.000.
Kosovska Mitrovica je nakon bombardovanja postala žarište etničkih sukoba dve zajednice. Most na Ibru koji povezuje dve strane grada čuvale su naoružane grupe da bi sprečavale prodore sa druge strane. Zbog tako napete situacije u gradu, trupeKFOR-a iUNMIK policija su zauzele most da bi sprečile dalje sukobe. Međutim, nasilje i provokacije su se nastavile sa obe strane reke, tako da su međunarodne trupe i policijski kontrolni punktovi postavljeni oko pojedinih područja, čak i ispred pojedinih zgrada.
Dana17.marta,2004, utapanje jednog albanskog deteta iz selaČabra uIbru, za koje su unapred optuženi srpski mladići iz selaZupče da su navodno nagnali pse na albansku decu, iskorišćeno je od strane albanskih terorista i ekstremista kao povod za velike etničke sukobe u gradu i na širem području Kosova i Metohije. Demonstracije hiljada ekstremista albanske nacionalnosti pretvorile su se u nerede i oružane napade, poprimajući oblik varvarskog divljanja i pogroma nad nealbanskim, pre svega srpskim stanovništvom, u kome je najmanje osam ljudi poginulo, a oko 300 povređeno, dok je na desetine srpskih kulturnih objekata, uključujući i crkve i manastire širom Kosova i Metohije, opljačkano i spaljeno. Ovo krvoproliće je bilo najvećinemir na Kosovu i Metohiji nakon NATO agresije.
Istog datuma, četiri godine kasnije, u blizini zgrade Opštinskog suda izbili su sukobi između srpskog stanovništva i specijalnih snaga UNMIK policije. Sukobi su isprovocirani bezrazložnim hapšenjem sudija i službenika suda srpske nacionalnosti. I u ovom celodnevnom incidentu bilo je desetine povređenih, dok je jedan ukrajinski policajac izgubio život. Ni godinu dana kasnije, problem sudstva u Kosovskoj Mitrovici nije rešen. Zgradu obezbeđuju vojnici KFOR-a.
Crkva Svetog Dimitrija, u pozadini Spomenik rudarima
Brzi razvoj grada započeo je u19. veku, kada je jedna engleska kompanija otpočela eksploataciju rude olova i cinka uTrepči, mada se ruda ovde iskorišćavala još u nemanjićko vreme. Od tada Kosovska Mitrovica postaje jedan od najvećih, ali i najzagađenijih industrijskih centara na Kosovu i Srbiji. Pored rudnika Trepča, u Zvečanu postoji Topionica olova i cinka, a u samom gradu među većim preduzećima izdvajaju se Fabrika superfosfata (veštačka đubriva i sumporna kiselina) i Fabrika akumulatora „Trepča“. Sa NATO agresijom i etničkim čišćenjem Srba iz Pokrajine, rad rudnika, topionice i fabrika je potpuno zamro.
PreNATO bombardovanja1999. opština Kosovska Mitrovica imala je oko 116.500 stanovnika, po proceniOEBS-a. Po popisu iz 1991. godine opština je imala 104.022 stanovnika, od koji su 78% biliAlbanci, 10,2%Srbi, 4,96%Bošnjaci, 4,63%Romi i 0,41%Turci. Većina nealbanskog stanovništva živela je u gradu Kosovska Mitrovica, koji je imao 84.736 stanovnika – 71% kosovskih Albanaca, oko 9.000 Srba i 10.141 drugih nacionalnosti. Većina Srba živela je u severnom delu grada, dok je većina Albanaca živela na južnoj strani reke Ibar. Grad je postao poprište stalnih sukoba jer su ekstremisti albanske nacionalnosti želeli da silom uspostave jedinstvenu administrativnu upravu nad gradom, čemu se Srbi iz severnog dela oštro protive, verujući da bi to bio uvod u izgon Srba iz ovog grada.
Kosovska Mitrovica (gradsko naselje) ima 33.904 stanovnika, dok područje opštine Kosovska Mitrovica ima 71.909 stanovnika prema zvaničnim rezultatimapopisa stanovništva 2011. godine na Kosovu. Kako su Srbi najvećim delom bojkotovali popis stanovništva, pravi broj stanovnika je veći za 15.000-20.000 stanovnika[1].
Sa Sabora kulturno-umetničkog stvaralaštva Srbije, 2011.
Svi administrativni i kulturni objekti Mitrovice nalaze se u južnom, albanskom delu, pa i pravoslavni hram Sveti Sava. Sa podelom grada, srpski deo ostao je bez adekvatnih uslova za rad - Kulturni centar, Gradska biblioteka, amatersko pozorište, galerija - sve je to ostalo preko Ibra. Morali su krenuti ispočetka. Za rad su morali koristiti prostorije nekadašnjeg Tehničko-metalurškog fakulteta.
U Kosovskoj Mitrovici je od2005. godine smeštena i Srpska dramaNarodnog pozorišta uPrištini, čija se scena sada nalazi u Domu kulture uZvečanu.Posle 18 godina pauze,2011. godine obnovljen je Sabor kulturno-umetničkog stvaralaštva Srbije. Ova manifestacija okuplja likovne umetnike, pisce, folklorne ansamble i kulturne poslenike iz Srbije, Republike Srpske i Crne Gore.U Kosovskoj Mitrovici se od2001. godine nalazi privremeno sedište većine fakultetaUniverziteta u Prištini.
Od 2003. godine u obližnjem Zvečanu redovno se održava i „Nort Sitidžez ibluz festival“, na kome su gostovali mnogi eminentni muzičari iz Srbije i sveta.
Na uzvišenju iznad grada, u severnom delu Mitrovice, posle NATO bombardovanja, sagrađena je crkvaSvetog Dimitrija.Gradska slava Kosovske Mitrovice je praznikMitrovdan koji se obeležava 8. novembra[2].