Movatterモバイル変換


[0]ホーム

URL:


Prijeđi na sadržaj
Wikipedija
Pretraga

Kosovo

Izvor: Wikipedija
Za ostala značenja, vidiKosovo (razvrstavanje).
„Kosova” preusmjerava ovdje. Za ostala značenja, v.Kosova (razvrstavanje).
Republika Kosovo
Albanski:Republika e Kosovës
Srpskohrvatski:Republika Kosovo / Република Косово
Himna: "Himni i Republikës së Kosovës"
Glavni gradPriština
42°40′0″N21°10′0″E
Službeni jezicialbanski
srpski
VladaUnitarnaparlamentarnarepublika
Vjosa Osmani
Albin Kurti
LegislaturaSkupština
Nezavisnost 
17. februara2008.
Površina
• Ukupno
10.887 km2
• Vode (%)
1.0
Stanovništvo
• Procjena za 2022.
1,761,985 (151.)
• Gustoća
162 /km2
BDP (PPP)procjena za2024. 
• Ukupno
$29.629 mlrd. (148.)
• Per capita
$16,760 (100.)
BDP (nominalni)procjena za2024. 
• Ukupno
$11.226 mlrd. (155.)
• Per capita
$6,337 (104.)
Gini (2017.)negative increase 29.0
nizak
HDI (2021.) 0.762
visok
Valutaeuro (EUR)
Vremenska zonaUTC+1 (CET)
• Ljeti (DST)
UTC+2 (CEST)
Format datumadd.mm.gggg.
Pozivni broj+383
Veb-domena.xk (predloženi)

Kosovo (albanski:Kosova), službenoRepublika Kosovo (albanski:Republika e Kosovës),delimično je priznata država ujugoistočnoj Evropi. Najveću granicu ima saSrbijom na severu i istoku (dužina granice: 352 km), zatimSevernom Makedonijom na jugu (159 km),Albanijom na jugozapadu (112 km) teCrnom Gorom (79 km) na zapadu. Nezavisnost od Srbije proglasila je 17. februara 2008. usvajanjem deklaracije uSkupštini Kosova uPrištini. Srbija je i dalje smatra svojomautonomnom pokrajinom iako je Briselskim sporazumom iz 2013. godine priznala neke njene institucije.

Od završetkarata na Kosovu i potpisivanja vojno-tehničkog sporazuma u Kumanovu1999. godine, kao i donošenjaRezoulucije SB OUN 1244, Kosovo se nalazi pod administracijomUN (UNMIK), deo čijih ovlasti je je od16. februara2008. počela preuzimati misijaEvropske Unije pod nazivomEuleks. Od17. februara2008. godine, kada jeparlament Kosovaunilateralno doneo odluku o proglašenju nezavisnosti odSrbije,[1] na najvećem delu teritorije, u kome većinu čineAlbanci, funkcioniše jednostrano proglašena država po imenu Republika Kosovo (albanski:Republika e Kosovës,srpskohrvatski:Republika Kosovo), koja je stekladelimično međunarodno priznanjeSAD i većine evropskih država.Republika Srbija i dalje smatra Kosovo delom svog suverenog teritorija, odnosno autonomnom pokrajinom (srpskohrvatski:Autonomna pokrajina Kosovo i Metohija)[2], ali je njena vlast ograničena na paralelne organe vlasti u izolovanim enklavama sasrpskim stanovništvom, te graničnom pojasu poznatom kaoSeverno Kosovo.

Kosovo ima oko 1.8 miliona stanovnika. Službeni jezici sualbanski isrpski, a glavni grad jePriština.

Ime

Kosovo se prema geografskim kriterijima može podijeliti na dvije cjeline: istočno Kosovo koje se tradicionalno zove Kosovo i zapadno Kosovo, kojeSrbi zovuMetohija, aAlbanciDukađin odnosnoRrafsh i Dukagjinit. S vremenom je istočni dio regije cijelom Kosovu dao ime.

RiječKosovo dolazi od slavenske riječikos, koje je ime za vrstu crne ptice nasrpskohrvatskom jeziku i drugim slavenskim jezicima u regionu.[3] Postoje indicije da je postojalo mjesto sa istim imenom, po kojem je i čitava regija dobila ime. Kosovo je inače uobičajen naziv mnogih mjesta uBosni i Hercegovini,Dalmaciji i sjevernojAlbaniji. Albanski nazivKosova (iliKosovë) albanizirana je slavenska riječKosovo.

Metohija potiče od grčke riječiμετόχια, izraza koji označava zemlju u vlasništvu manastira. Razlog za ovo je da su se neka imanjaSrpske pravoslavne crkve (SPC) nalazila ovom zemljištu, koje su joj dodjelili srpski srednjovjekovni vladari. Naziv Metohija koriste isključivo Srbi, dok Albanci ne upotrebljavaju taj termin, već koriste naziv Dukađin (Dukagjin), po bogatoj albanskoj srednjovjekovnoj porodici (vidi:Leka Dukađini), koja je upravljala sjevernom Albanijom i zapadnim Kosovom. Po njima je ovaj region dobio njihovo albansko ime -Rrafsh i Dukagjinit.

U19. veku područje današnjeg Kosova je u geografskom smislu nazivanoSeverna Albanija[4][5][6], pre nego što je u Kneževini Srbiji počeo da se upotrebljava nazivStara Srbija.1938. godineKomunistička partija Jugoslavije stvara skraćenicuKosmet zaKosovo iMetohiju.

Danas velika većina zemalja ovu teritoriju naziva Kosovom[7], osim Srbije, gde jeMilošević Ustavom Republike Srbije donetim 1990. godine promenio ranije ime "Socijalistička Autonomna Pokrajina Kosovo" u "Autonomna Pokrajina Kosovo i Metohija", kako bi dodatkom "Metohija" osnažio srpsku pretenziju na tu teritoriju. To njegovo nasleđe i danas je široko prihvaćeno u Srbiji.

Historija

Glavni članak:Istorija Kosova

Antičko doba

RuševineUlpijane
Glavni članak:Dardanija

U predantičko doba na prostorima Kosova su živeli iliri(verovatno danasnji Albanci) koji su svoju kulturu širili iz reona Vinče (Vinčanska kultura 3-4 vek pne. Kosovo nosi naziv po pticiKos za koju u albanskom jeziku nema odgovarajuće reči a reč Metohija označava crkveni posjed. U antičko doba prostor današnjeg Kosova i Metohije se nazivaoDardanija. Ilirska plemena seuglavnom smatraju precima današnjih Albanaca[8], mad apostoje i drugi podaci da su oni naseljavani sa područja Kavkaza i na prostoru Kosova se nalaze od 2. milenijuma pne. Dardanci su naseljavali i prostor današnje jugozapadne Srbije i deo Makedonije.

U trećem i drugom veku pre nove ere, ovim regionom su vladali dardanski kraljevi:Longarus,Bato iMonunius, kao iEtuta, Monuniusova ćerka. Oblast Dardanije zatim dolazi pod vlastMakedonaca.

Rimljani osvajaju ovu oblast 160. godine p.n.e, u tokuIlirskih ratova. Teritorija kasnije ulazi u sastav rimske provincije gornjeMezije (Moesia Superior)87. godine. Od caraDioklecijana čini zasebnu provinciju Dardaniju (Dardania).

Srednji vek

Slovenska plemena su počela naseljavati Balkansko poluostrvo u 6. i7. veku, dok su oblast Kosova počeli naseljavati približno u 9. ili10. veku.[9] Sloveni su tu zatekli starosedeoce Arbreše. Arbreše, odnosno Ilire, mnogi smatraju za pretke današnjih Albanaca.[8][10][11] Prva slovenska država na Kosovu je bilaBugarsko carstvo, čija se vlast smenjivala zavizantijskom sve do kraja12. veka.

Kosovski posedVuka Brankovića

Srpski vladari su za osvajanja teritorija južno od Raške uglavnom koristilikrstaške pohode zapadnoevropskih vladara na Bliski istok.[9] Tokom12. veka Srbi iz Raške počinju da prodiru na područje Kosova. Raški veliki županVukan je uspeo da osvojiZvečan1091. i spaliLipljan, ali1106. trpi poraz od Vizantije. Krajem12. veka županStefan Nemanja dolazi do Lipljana i1170. kodSitnice odnosi pobedu nad vizantijskom vojskom. Početkom13. veka srpski župani su svojim posedima priključili i Kosovo. Narednih dva veka Srbi grade mnoge crkve i zadužbine u ovoj oblasti. Od toga doba pa do pada pod tursku vlast, područje je važan deosrpske srednjevekovne države. Neko vreme je gradPrizren prestonica srpskih vladaraDušana i Uroša. GradPeć je bio središte srpske pravoslavnePećke patrijaršije1346.-1457. godine (kasnije ponovo1557-1766). Područje se dobro razvija,rudarstvo istočarstvo saratarstvom je prisutno.Rudnik Trepča se spominje od1303. kao nalazišteolova isrebra.Novo Brdo je jedan od najvažnijih rudnika Srbije toga doba, i iz njega se vadi srebro i olovo. Srebro u tom rudniku je bilo pomešano sazlatom, i srpski vladari su imali dobre prihode od rada rudnika. Za vreme postojanja srpskih država od XIII do XV veka, većinu stanovništva u toj oblasti uglavnom su činili Srbi.[9]

1389. godine ubitci na Kosovu,Srbi iBosanci su pobedili. Posredni dokaz je taj da se osmanska imperija nije odvažila na dalje napade sledećih 30 godina. Ipak zbog velikih ljudskih gubitaka na srpskoj strani oni su pristali na vazalni položaj čime se Osmanlijama otvara put za dalje osvajanje Balkanskog poluostrva. Između1371 i1398 godine Kosovom i Metohijom je vladaoVuk Branković, gospodar Kosova iDrenice, koji 1389. godine postaje turski vazal. Nakon propasti srednjevekovnesrpske despotovine1459. godine, Kosovo dolazi pod otomansku vlast.

Otomanski period

Glavni članak:Kosovski vilajet

Između1459 i1912 godine, Kosovo je bilo u sastavuOsmanskog carstva. Područje Kosova do godine1541. pripada rumelijskomejalatu. Od 1541. do 1580. pripada budimskom, zatim bosanskom, a od1607. opet rumelijskom ejalatu. Po turskom sistemu dolazi do podele nasandžake (okrug), kaze (srez), i nahije i kadiluke (opština). Tokom turske vladavine, na teritoriji današnjeg Kosova i Metohije su postojaliPrizrenski iVučitrnski sandžak, da bi kasnije bio formiranKosovski vilajet, prvobitno sa sedištem uPrizrenu, a potom uSkoplju.

Tokom viševekovne Otomanske vladavine dolazi do krupnih demografskih promena u sastavu stanovništva. Od kraja 14. veka, dolazi do pomeranja srpskog i dela albanskog stanovništva (Klimenti) na zapad i sever Balkanskog poluostrva. Srbi su se neprestano iseljavali ka severu, u današnjuŠumadiju,Srem,Mačvu iVojvodinu.[9] S druge strane, Albanaci su se u plodnije krajeve doseljavali iz planinske i siromašne severne Albanije, o čemu svedoči činjenica da kosovski Albanci govore severnoalbanskim dijalektom „Gega“.[9]

Kosovski vilajet, 1875-1878.
Kosovski vilajet, 1881-1912.

Sve teže prilike u turskom carstvu vremenom dovode do ustanaka i nemira stanovnika, naročito za vreme ratova Austrije sa Turskom. U borbu protiv Turaka stupaju Srbi i Albanci se pridružuju austrijskoj vojsci Đ. Pikolominija koja nadire kaSkoplju. Nakon poraza Austrijanaca, sa austrijskom vojskom se povlače i Srbi, zajedno sa grupama Albanaca, izPrištine,Peći,Mitrovice, Prizrena iNovog Pazara, u strahu od turske osvete. Najveće pojedinačno iseljavanje Srba sa Kosova zbilo se1690. godine, a predvodio ga je patrijarh srpske pravoslavne crkveArsenije III Čarnojević. Računa se da je tada sa patrijarhom u Vojvodinu došlo pešice i na kolima oko 100.000 “duša”[9], što je ostalo upamćeno kaoVelika seoba Srba. Ovim premeštanjima, srpski etnički centar se seli iz starih područja Raške i Kosova u sliv Morave i Vojvodinu. Usled ovih seoba, neki smatraju da je srpsko stanovništvo na Kosovu već pri kraju18. veka postalo brojčano manjinsko.[9]

Od sredine19. veka vođena jeBorba za nezavisnost Albanije, a centar albanskog nacionalnog pokreta je bio na Kosovu.10. juna1878. godine na sastanku u Prizrenu Albanci osnivajuPrizrensku ligu. Zahtevi Turskoj su bili autonomija za Albance, i ujedinjenje u jedan vilajet. Porta je ovo odbila, i počeo je ustanak1879. kojim je turska vlast svrgnuta u Vučitrnu, Prizrenu, Đakovici, Prištini, Peći i drugde. Turska šalje Derviš-pašu sa vojskom da razbije ustanak, i on od aprila1881. ulazi u Prizren, Đakovicu i Peć. Smirenje je bilo privremeno, jer ponovo izbijaju nemiri po pašinom povratku u Carigrad. Lokalne bune niču1883. i1884. godine.[12] Od godine1905. do1912. Albanci dižu niz ustanaka. U julu1908. uFerizovićima (stari i sadašnji nazivUroševac u čast srpskom caru Stefan Uroš) započinje albanski ustanak, kojim se pokušava izvesti oslobođenje od Turaka. Augusta1909. izbija novi ustanak, a Mladoturci šalju vojsku koja u krvi guši ustanak Albanaca na Kosovu. Godine1912. ponovo dolazi do ustanka pod vođstvom Opšteg ustaničkog komiteta, na područjuDrenice, Peći, Đakovice, i severne Albanije. Ustanici zauzimaju čitavo Kosovo, severnu Albaniju, pa čak i Skoplje, na šta Mladoturska vlada podnosi ostavku.

Prvi balkanski rat

Srpska icrnogorska vojska su napale otomansku državu uPrvom balkanskom ratu oktobra1912. prodirući na Kosovo i Metohiju. Sa otomanske strane su naišli na slab otpor, a jedine značajne prepreke srpskom napredovanju pružale su albanske jediniceIse Boljetinija,Idriza Seferija iBajrama Curija.[13]

Period Kraljevine

Nakon prisajedinjenja Kosova Kraljevini Srbiji,Kosovski Albanci su bili suočeni sa politikom prisilnesrbizacije, koja se ogledala u zabrani korišćenja albanskog jezika, pokrštavanju, kolonizaciji i etničkom čišćenju.[14] U novoj državi, albanska naselja su bila preimenovana srpskim nazivima (npr.Ferizović uUroševac), a Albancima je bilo zabranjeno da se školuju na svom jeziku.[15] Usled pojačanog pritiska na Albance i Turke pod srpskom upravom, mnogi se iseljavaju sa Kosova.[12]

Azem Galica iŠota Galica, vođe kačaka izDrenice.

Nakon stvaranja Kraljevine SHS1918. godine, na Kosovu je započeo oružani otpor albanskih kačaka. Iste godine, osnovan je Komitet narodne odbrane Kosova, poznatiji kaoKosovski komitet, koji se borio za izdvajanje teritorija naseljenih Albancima (Kosova, Metohije, zapadne Makedonije i delovaSandžaka) iz novoformiraneKraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca i za njihovo pripajanje Albaniji.[16] Poznatije vođe kačaka su biliAzem Bejta (poznat i kao Azem Galica), Bajram Curi, Hasan Vučitrna, Iso Boljetinac, Mehmed Delija, Elez Jusug i drugi, koji su skoro u svim mestima imali svoje odrede.[17] Kačaci su u oblastiDrenice čak uspeli da oforme „oslobođenu“ oblast koju su nazivali Mala Albanija (alb.Arbnia e Vogel). Krajem septembra1924. godine srpska vojska je u velikoj akciji uz opsežnu upotrebu artiljerije razbila većinu kačačkih odreda i likvidirala njihove vođe.[17]

Kraljevina Jugoslavija je nastojala da politikomagrarne reforme i meramakolonizacije utiče na izmenu etničke slike Kosova i Metohije.[18] Beogradska vlada je započela opsežan program kolonizacije Kosova, dajući prednost Srbima, a posebno bivšim vojnicima ili pripadnicimačetničkih odreda.[19] Na Kosovo i Metohiju je planski kolonizivano oko 65.000 nealbanskog stanovništva sa raznih krajeva Jugoslavije.[18] Bilo je i oduzimanja zemlje od Albanaca, što dovodi do pobuna čitavih sela, i intervencije vojske. U međuratnom periodu (1918-1941), koji je trajao 23 godine, na Kosovu je skoro osamnaest godina bila uspostavljena vojna uprava.[20]

Komunistička partija Jugoslavije deluje na Kosovu i Metohiji, i1938. komunisti stvaraju nazivKosmet za područje. KPJ se zalaže za autonomiju Kosmeta i bratsku ravnopravnost njegovih naroda, protivi se iseljavanju Albanaca, oduzimanju njihove zemlje i teroru nad njima.[12]

Drugi svetski rat

Glavni članak:Velika Albanija
Podela Kosova, 1941.
Boro Vukmirović iRamiz Sadiku, narodni heroji Jugoslavije

Između1941. i1945. godine, za vreme okupacijeSila osovine,Kraljevina Italija jeanektirala najveći deo Kosova i priključila ih Kraljevini Albaniji, pod italijanskim protektoratom (vidi:Velika Albanija). Manje delove Kosova zauzimaju Nemci i Bugari.[21] Italijani se prikazuju kao oslobodioci Albanaca, uvodealbanski jezik u upravi i školstvu, i dozvoljavaju upotrebu albanske zastave.[21]

Zbog terora okupatora i albanskih kvislinških odreda, veliki broj Srba se seli u Crnu Goru i Srbiju. U oktobru 1941. osniva se i Metohijski NOP (narodno-oslobodilački partizanski) odred. Ipak, veće akcije se ne vrše na Kosovu sve do početka 1943. godine, kada postaje aktivnijiNOP odred Zejnel Ajdini formiran krajem 1942.[21] Aprila 1943. ginuBoro Vukmirović iRamiz Sadik, članovi CK KP. Uprkos svim naporima, do konačnog oslobođenja Jugoslavije, na Kosovu i Metohiji nije bilo slobodne teritorije i partizani deluju u vrlo teškim uslovima.[22] Takođe, tokom Drugog svetskog rata na teritoriji Kosova delovale su ičetničke jediniceKoste Milovanovića Pećanca.

Nakon kapitulacije Italije 1943. godine, Nemci okupiraju Albaniju i Kosovo. Područje zauzimajupartizani posle povlačenja Nemaca u novembru1944.[22] Međutim, u decembru 1944. u većem delu Kosova dolazi do masovne pobune Albanaca protiv NOV i Jugoslavije.Vrhovni štab NOV i POJ šalje oko 30.000 vojnikaJNA, a 8. februara 1945. godine uvodi vojnu upravu za područje Kosova i Metohije. Tim merama je tek umartu1945. slomljen otpor kosovskih Albanaca.[22]

Period SFRJ

Socijalistička Autonomna Pokrajina Kosovo uSFRJ

Posle završetka rata, Kosovo i Metohija su vraćeniJugoslaviji i ulaze u sastav Narodne (kasnije Socijalističke) Republike Srbije.Autonomna Kosovsko-Metohijska Oblast (AKMO) zvanično je proglašena 10 Jula 1945. godine. Aprila1963. godine AKMO je uzdignuta na nivo pokrajine, postavšiAutonomna Pokrajina Kosovo i Metohija.Novembra1968. godine ime pokrajine je promenjeno uSocijalistička Autonomna Pokrajina Kosovo, a Metohija je uklonjeno iz naziva. Premaustavu Srbije iz 1974. godine, Kosovo je imalode facto status federalne jediniceSFRJ, iako je formalno i dalje bilo deo Srbije.

Kosovski Albanci su početkom 1980-ih tražili daSAP Kosovo postane sedmarepublikaSFRJ i daAlbanci budu izjednačeni u pravima sa ostalimslovenskim narodima Jugoslavije.[9] Jugoslovenske vlasti su na albanske zahteve odgovorile slanjem vojske i policije i zavođenjem vanrednog stanja na Kosovu.

Miloševićev period

Nakon što je tadašnji predsednik Centralnog komitetaSaveza komunista SrbijeSlobodan Milošević masovnim protestima srušio pokrajinske vlastiVojvodine i republičke vlastiCrne Gore, na njihovo mesto postavivši svoje pristalice, započeo je pritiske na rukovodstvo Kosova.[23] Početkom1989. godinenajavljene promene srpskog ustava izazvale su generalni štrajk albanskih rudara u rudniku Stari Trg kod Prištine. 28. februaraPredsedništvo SFRJ odobrava upotrebuvojske i zavodi vanredno stanje na Kosovu. Nakon toga, specijalne snage srpske policije upale su u rudarska okna i ugušile štrajk albanskih rudara. Pohapšeno je na stotine osoba, a pokrajinsko rukovodstvo je smenjeno.23. marta 1989. godine kosovski parlament usvaja ustavne amandmane. Kosovo gubi dotadašnju široku autonomiju i ponovo dobijaMetohija u nazivu.

Albanci su nakon oduzimanja autonomije upražnjavali pasivni otpor, odbijajući da učestvuju u političkom životu Srbije, ne izlazeći na izbore ni na popis. Nekoliko meseci kasnije, većinsko albansko stanovništo pokrajine je1990. godine proglasilo nezavisnostRepublike Kosova, što nije priznala ni jedna država osim Albanije. Od tada Albanci su počeli da organizuju paralelne državne institucije, kao što su škole, poreski sistem, sudstvo i policija.1994. godine je od osnovanaOslobodilačka vojska Kosova, paravojna organizacija čiji je cilj bio nezavisno Kosovo, koja se pri tome koristila sredstvima oružane borbe. Ona je1996. započela sa oružanim napadima na srpsku vojsku i policij, posle čega su u oblastiDrenica izbili veći oružani sukobi između OVK i srpsko-jugoslovenskih snaga u kojima su se našli i mnogi nedužni civili.[24] 23.11. 1998., UN je zabilježio 200.000 raseljenih osoba po Kosovu. Pregovori između vlasti Srbije i Kosova oko statusu Kosova nisu završili sporazumom niti dogovorom.[25] Pojavio se obrazac: OVK napadne MUP Srbije, a ovaj onda izvrši nesrazmjeran odgovor, sa Vojskom Jugoslavije i teškim oružjem, pri čemu dolazi i do nerazlikovanja albanskih vojnika od civila.[26]

Tri sedmice nakon početka bombardovanja SRJ je registrovano je 525.787 albanskih izbeglica sa Kosova. Mesec dana kasnije, broj izbeglica je porastao na 781.618.[27] Sukob je završen kada je u junu 1999. SRJ pristala na povlačenje svojih vojnih i policijskih snaga.

Podaci iz jula2009. godine pokazuju je da je hrvatska manjina koja je postojala na Kosovu sve doNATO bombardovanja SRJ u potpunosti nestala.[28]

PosleNATO bombardovanja SRJ1999 godine, Kosovo i Metohija dolazi pod upravuUjedinjenih nacija. PremaRezoluciji 1244, Kosovo i Metohija je deo Srbije iSavezne republike Jugoslavije, ali je pod kontrolom UN. Administracione poslove obavljaju Ujedinjene nacije bez učešća Srbije (rezolucija 1244 Saveta bezbednosti od 10. juna1999.). Zločini nad nealbanskim življem na Kosovu i Metohiji su intenzivirani dolaskom međunarodne uprave.[29]

Nakon što međunarodnipregovori o statusu Kosova nisu doveli do konsenzusa oustavnom statusu,Kosovski parlament je17. februara2008. proglasio nezavisnost Kosova od Republike Srbije. Tu odluku je Vlada Srbije još iste večeri poništila kao protivpravni akt privremenih organa u Prištini[30], i od tada srpska diplomatija intenzivno radi protivu kosovske nezavisnosti.Međunarodna reakcija na proglašenje nezavisnosti Kosova je i dalje podeljena. Republiku Kosovo je dosad priznalo 93 država članica UN-a i Tajvan.[31] Ipak,UN i dalje službeno smatra Kosovom dijelom Srbije. Albanci imaju vlast na najvećem delu Kosova, uz iznimku nekih enklava koje su pod kontrolom Srba, odnosno pojasa na severu poznatog kaoSeverno Kosovo. Kontrola sigurnosti (unutarnji poslovi), sudski sistem i vanjski poslovi su i dalje pod punom kontrolomUNMIK-a.

  • Republika Kosovo, priznata od strane 102 države članice Ujedinjenih nacija
    Republika Kosovo, priznata od strane 102 države članice Ujedinjenih nacija
  • Autonomna Pokrajina Kosovo i Metohija u sastavu Srbije, prema Vladi Srbije i državama koje nisu priznale nezavisnost Republike Kosovo
    Autonomna Pokrajina Kosovo i Metohija u sastavu Srbije, prema Vladi Srbije i državama koje nisu priznale nezavisnost Republike Kosovo

Demografija

Deca sa Kosova u narodnoj nošnji.
Glavni članak:Demografija Kosova

Kosovo ima oko 1,804,838 stanovnika (jul2009).[28] Kosovo trenutno ima najmlađu populaciju u Evropi, sa fertilitetom procenjenim na 2,4 dece po ženi.[32]

Prema etničkoj pripadnosti stanovništvo Kosova čine:[28]

Administrativna podjela

Okruzi Kosova s granicama općina.

Republika Kosovo od2000. godine podijeljena je na sedamokruga (alb.:rajone,ćir. окрузи), koji predstavljaju prvi nivoadministrativne podjele Kosova. Okruzi se dalje dijele naopćine, kojih ima ukupno 38.

Okruzi Kosova su:

OkrugMapaPovršina (km²)Populacija (2011.)Gustoća (/km²)OpćineNaselja
Ferizaji
Rajoni i Ferizajit (alb.)
Uroševački okrug (sh.)
Урошевачки округ (ćir.)
1,030185,806180126[33]
Gjakova
Rajoni i Gjakovës (alb.)
Đakovički okrug (sh.)
Ђаковички округ (ćir.)
1,129214,672190164[34]
Gjilani
Rajoni i Gjilanit (alb.)
Gnjilanski okrug (sh.)
Гњилански округ (ćir.)
1,206180,783150287[35]
Mitrovica
Rajoni i Mitrovicës (alb.)
Kosovskomitrovački okrug (sh.)
Косовскомитровачки округ (ćir.)
2,077272,247110267[36]
Peja
Rajoni i Pejës (alb.)
Pećki okrug (sh.)
Пећки округ (ćir.)
1,365174,235130118[37]
Prishtina
Rajoni i Prishtinës (alb.)
Prištinski okrug (sh.)
Приштински округ (ćir.)
2,470477,312223298[38]
Prizreni
Rajoni i Prizrenit (alb.)
Prizrenski okrug (sh.)
Призренски округ (ćir.)
1,397331,670240195[39]

Povezano

Reference

  1. B92. Vesti: Kosovo proglasilo nezavisnost. 17. februar 2008, 23.27 č
  2. Ustav Republike SrbijePreambula ustava, 10. novembar 2006.
  3. "The name Kosovo". Dr John-Peter Maher, Professor Emeritus of Linguistics,Northeastern Illinois University
  4. „Načertanije Ilije Garašanina”. Arhivirano izoriginala na datum 2015-04-02. Pristupljeno 2009-11-09. 
  5. „Čedomir Popov, Velika Srbija - stvarnost i mit”. Arhivirano izoriginala na datum 2011-07-17. Pristupljeno 2009-11-09. 
  6. ... "cela Severna Arbanija sa glavnim mestima Skadrom, Prizrenom, Đakovicom, Peći i Prištinom bila je očišćena od turske vlasti i vojničkih garnizona".Dimitrije Tucović,Srbija i Arbanija (u Izabrani spisi, knjiga II, str. 81) Prosveta, Beograd, 1950.
  7. „Rezolucija Saveta bezbednosti UN 1244”. Arhivirano izoriginala na datum 2006-10-03. Pristupljeno 2006-11-12. 
  8. 8,08,1Albania, Encyclopædia Britannica
  9. 9,09,19,29,39,49,59,69,7Anton Bebler, Propuštena prilika[mrtav link]
  10. NGL Hammond The Relations of Illyrian Albania with the Greeks and the Romans. In Perspectives on Albania, edited by Tom Winnifrith, St. Martin’s Press, New York 1992
  11. Balkansko poluostrvo i Južnoslovenske zemlje (1. deo)
  12. 12,012,112,2Vojna enciklopedija, Beograd, 1972., knjiga četvrta, strana 656.
  13. Lav Trocki, Otpor okupaciji i modernizaciji
  14. Izveštaj međunarodne komisije za ispitivanje uzroka i vođenja Balkanskih ratova
  15. Howard Clark, Civil Resistance in Kosovo. London:Pluto Press, 2000.ISBN0-7453-1569-0
  16. „Goran Antonić, Kosovski komitet i Kraljevina SHS u svetlu jugoslovenskih izvora 1918–1920”. Arhivirano izoriginala na datum 2011-09-23. Pristupljeno 2009-11-10. 
  17. 17,017,1„Saradnja kačaka i VMRO - a”. Arhivirano izoriginala na datum 2011-07-22. Pristupljeno 2009-11-10. 
  18. 18,018,1Prva balistička pobuna
  19. Howard Clark, Civil resistance in Kosovo
  20. „Zef Mirdita, Albanci u svjetlosti vanjske politike Srbije”. Arhivirano izoriginala na datum 2001-06-25. Pristupljeno 2009-11-10. 
  21. 21,021,121,2Vojna enciklopedija, Beograd, 1972., knjiga četvrta, strana 657.
  22. 22,022,122,2Vojna enciklopedija, Beograd, 1972., knjiga četvrta, strana 658.
  23. „Olivera Milosavljević, Antibirokratska revolucija 1987-1989. godine”. Arhivirano izoriginala na datum 2012-03-07. Pristupljeno 2009-11-10. 
  24. „Kosovo Chronology: From 1997 to the end of the conflict”. British Parliament. 1. 6. 1999. Arhivirano izoriginala na datum 2003-07-31. Pristupljeno 20. 9. 2009. 
  25. BBC News (23.11. 1998). „World: Europe - Kosovo blueprint rejected”. 
  26. „Report of the Secretary-General prepared pursuant to resolutions 1160 (1998), 1199 (1998) and 1203 (1998) of the Security Council [S/1999/99”]. UN. 31.1. 1999. str. 11-15. 
  27. „Under Orders: War Crimes in Kosovo”. Human Rights Watch. Pristupljeno 15. 10. 2009. 
  28. 28,028,128,2„CIA World Factbook - Kosovo”. Arhivirano izoriginala na datum 2016-07-01. Pristupljeno 2009-11-10. 
  29. „B92. Reports: Testimonies about organ trade, 17.02.2011”. Arhivirano izoriginala na datum 2012-11-04. Pristupljeno 2011-10-13. 
  30. B92. Vesti: Srbija poništava nezavisnost. 17. februar 2008, 23.51 č
  31. https://www.istinomer.rs/analize/koliko-je-relevantno-sto-pet-milijardi-ljudi-ne-priznaje-kosovo/
  32. U.S. Census Bureau
  33. „Komunat në rajonin e Ferizajt” (sq). Gjiganti.com. Arhivirano izoriginala na datum 14 maj 2016. Pristupljeno 7 tetor 2017. 
  34. „Komunat në rajonin e Gjakovës” (sq). Gjiganti.com. Arhivirano izoriginala na datum 28 gusht 2018. Pristupljeno 7 tetor 2017. 
  35. „Komunat në rajonin e Gjilanit” (sq). Gjiganti.com. Arhivirano izoriginala na datum 28 gusht 2018. Pristupljeno 7 tetor 2017. 
  36. „Komunat në rajonin e Mitrovicës” (sq). Gjiganti.com. Arhivirano izoriginala na datum 1 shtator 2020. Pristupljeno 7 tetor 2017. 
  37. „Komunat në rajonin e Pejës” (sq). Gjiganti.com. Arhivirano izoriginala na datum 1 shtator 2020. Pristupljeno 7 tetor 2017. 
  38. „Komunat e Rajonit të Prishtinës” (sq). Gjiganti.com. Arhivirano izoriginala na datum 29 korrik 2017. Pristupljeno 7 tetor 2017. 
  39. „Komunat në rajonin e Prizrenit” (sq). Gjiganti.com. Arhivirano izoriginala na datum 28 gusht 2018. Pristupljeno 7 tetor 2017. 

Vanjske veze

Kosovo naWikimedijinoj ostavi
Samostalne države
Države Evrope
Nepriznate ili
djelomično priznate države
Zavisni teritoriji
1 Značajan dio teritorija se nalazi uAziji. •2 U potpunosti u Aziji, ali ima društvene i političke veze s Evropom. •3 Posjeduje zavisne ili slične teritorije izvan Evrope.
Sadašnje
Evropa
Pridnjestrovlje (od 1990) •Republika Kosovo (od 2008) •Novorusija (od 2014)
Azija
Republika Kina – Tajvan (od 1945) •Severni Kipar (od 1975) •Palestina (od 1988) •Va (od 1989) •Južna Osetija (od 1991) •Abhazija (od 1992) •Gaza (od 2005) •Zapadni Kurdistan (od 2013) •Islamska Država (od 2014)
Afrika
Saharska Arapska Demokratska Republika (od 1976) •Somalilend (od 1991) •Puntlend (od 1998) •Džubalend (od 1998) •Galmudug (od 2006) •Himan i Heb (od 2008) •Hatumo (od 2012)
Bivše2
Evropa
Gagauzija (1990—1994) •Republika Srpska Krajina (1991—1995) •Ičkerija (1991—1999) •Republika Srpska (1992—1995) •Krim (1992—1995) •Herceg-Bosna (1992—1994) •Zapadna Bosna (1993—1995)
Azija
Suvadive (1959—1963) •Kačin (1962—1994) •Tamil Ilam (1983—2009) •Adžarija (1991—2004) •Nahčivan (1991—1993) •Irački Kurdistan (1991—2003) •Republika Arcah (1991–2023) •Tališ-Mugan (1993)
Afrika
Katanga (1960—1964) •Rvenzururu (1963—1982) •Bijafra (1967—1970) •Transkei (1976—1994) •Boputatsvana (1977—1994) •Venda (1979—1994) •Ciskej (1981—1994) •Anžuan (1997—2002) •Moheli (1997—1998) •Jugozapadna Somalija (2002—2006) •Mahir (2007—2009) •Azavad (2012)
Okeanija
Tana (1974) •Bugenvil (1975—1997) •Tafea (1980) •Vemerana (1980) •Rotuma (1987—1988)
Napomene:
1 Uključujući države i teritorije koje su proglasile svoju nezavisnost i kao takve su ili delimično priznate ili potpuno nepriznate, kao i teritorije koje nisu zvanično proglasile svoju nezavisnost, ali funkcionišu ili su funkcionisale kao takve u određenom vremenskom periodu.
2 U spisak bivših faktički nezavisnih država i teritorija uračunate su one faktički nezavisne države i teritorije koje su kao takve postojale od druge polovine 20. veka do danas.
Normativna kontrolaUredi na Wikidati
Izvor:https://sh.wikipedia.org/w/index.php?title=Kosovo&oldid=42457511
Kategorije:
Sakrivene kategorije:

[8]ページ先頭

©2009-2025 Movatter.jp