UEuropi se već nekoliko stoljeća prijeKrista znalo damagnet privlačiželjezo. Po legendi riječ magnet dolazi od imena gradaMagnesia uMaloj Aziji u kojem je u staro doba bilo nalazištemagnetita. Prema jednoj drugoj legendi riječ dolazi od pastiraMagnusa sKrete koji je imao okovane cipele s kojima je zastao na nekom kamenu privučen magnetskom rudom.
Ne zna se tko je izumio kompas no prvi koji su upotrijebili magnetsku iglu za pokazivanje smjera bili suKinezi.Du Halde u djeluGeneral Histori of China u kojem opisuje događaje za vrijeme vladavinecaraHoang Tia opisuje kolica s velikom iglom koja je pokazivala 4 glavne strane svijeta po kojoj su se carski vojnici orijentirali i pobijedili neprijatelja. Sprava se zvala"čin-nan" a tako Kinezi i danas zovu brodski kompas. Po nekim napisima kineski subrodovi već u IV st. dolazili uindijske iistočnoafričkeluke opremljeni kompasima. Magnetska igla je oko1000. godine bila poznata i uNorveškoj. Prvitalijanski kompasi sastojali su se od željezne šipke koja je na plovcima od trske plivala navodi.
Igle kompasa magnetizirale su se trljanjemmagnetitom,rude plavkaste boje koja se dobavljala izKine iBengala. Prvi pisani trag o upotrebi kompasa na Europskim brodovima nalazi se ufrancuskoj satiriLa Bible de Guyot de Provins iz sredine XII stoljeća. U XIV st. pojavljuje se suhi kompas s nalijepljenom ružom kompasa (vjetruljom) ispod igle kakav se u nešto moderniziranijem obliku upotrebljava i danas.
Tek krajem XVI st. počelo se ozbiljnije istraživati zašto vrh magnetske igle pokazuje prema sjeveru.1600. godine liječnikWilliam Gilbert postavio je temelje današnjih saznanja o magnetizmu. U djeluDe Magnete, magneticisque corporibus opisuje sva dotadašnja saznanja o magnetizmu, nabraja sve izvedene eksperimente a u jednom poglavlju opisuje i ljekovita svojstva magnetita. William Gilbert izradio jekuglu od magnetita na kojoj je vršio brojne pokuse došavši naposljetku do zaključka kako je Zemlja golemi magnet s magnetskim polovima. Zaključio je kako se sva druga magnetska tijela na Zemlji ravnaju prema tom golemom magnetu,Zemlji. Otkrio je i da se igla na vodi u posudi ne okreće samo prema sjeveru jer na nju djeluju dvije suprotne sile a ne samo jedna, u pravcu sjevera.
Zemlja predstavlja jedan velikimagnet čiji se magnetski polovi nalaze u blizini zemljopisnih polova. Između magnetskih polova prostiru se tzv. magnetski meridijani. Slobodno obješena magnetska igla u čijoj se blizini ne nalaze nikakvimetalni predmeti ili elektroprovodnici pod naponom, postavlja se uvijek u pravac lokalnog magnetskog meridijana. Za razliku od zemljopisnih meridijana koji se prostiru direktno u pravcu sjever-jug, pravac magnetskih meridijana nije svuda isti već se mijenja ovisno o zemljopisnom položaju. Promjenu njihovog pravca izazivaju lokalnamagnetska polja uZemljinoj kori (metalnerude, magnetskiminerali, itd.). U stvari, pravac magnetskih meridijana predstavlja rezultantu Zemljinog magnetskog polja i spomenutih lokalnih polja.Kut koji na nekom mjestu zatvaraju lokalni zemljopisni i magnetski meridijan naziva sekutom deklinacije. Ovisno o tomu skreće li magnetska igla u pravcu zapada ili istoka, razlikujemo zapadnu, odnosno istočnu deklinaciju.
Kućište kompasa mora biti nemagnetsko, simetrički izrađeno kako bistakleni poklopac ležao vodoravno.Stupić mora biti točno u sredini kučišta.Šiljak mora biti tvrd, oštar i u istoj visini sosovinom kardanskog privjesa kako bi pri ljuljanju kućištaruža kompasa ostala mirna. Ruža kompasa jekrug sa središtem u centrušeširića i s podjelom na glavne (N, S, E, W) i sporedne (NE, SE, SW, NW) strane svijeta kao i na stupnjeve (od 0° do 360° počevši od N).
U suhom kompasu, sustav (magnetske igle s ružom kompasa) leži na šiljku stupića kojemu je podnožje učvršćeno na dno kućišta. Ruža kompasa je odpapira,svile ili tankog nemagnetskog metala. U sredini je šeširić s čašicom oddragog kamena koji leži na šiljku odiridija. Trenje između šeširića i šiljka mora biti što manje. Ispod ruže kompasa nalaze se magnetne igle ili štapići pričvršćeni za ružu kompasa sa svilenim koncima. Ruža kompasa mora imati dugi vijek trajanja što se postiže njenim većim promjerom. Vanjski rub je teži radi ugradnjealuminijskog prstena koji služi kao zamašnjak. Prsten se raditromosti teško pomiče iz stanja mirovanja. Ruža kompasa otklonjena iz centra ravnoteže se radi slabog trenja zraka dugo njiše.
Kućište kompasa s tekućinom ispunjeno je mješavinom vode ialkohola (2:1), uljem ili nekom drugom pogodnom tekućinom. Ruža kompasa je odtinjca (mineral koji se sastoji odkalijevog,magnezijevog i aluminijevogsilikata. U prirodi se nalazi u obliku silikata koji se lako reže u tanke listiće), plastične mase ili nemagnetskog metala. U njenoj sredini je okrugli plovak koji daje čitavom sustavuuzgon. Ruža kompasa ne može isplivati na površinu tekućine jer je pritisnuta sa stupićem koji joj se nalazi s gornje strane. Kada je šeširić na staklenom poklopcu, magnetne igle smještene su u nepropusne cjevčice ili u sami plovak a kada je šeširić na ruži kompasa magnetne igle su ispod plovka na posebnom nosaču. Radi promjene volumena tekućine uslijed temperaturnih razlika u kućište je ugrađen uređaj za rastezanje (elastično dno ili kompenzacijska posuda). Prigušivanje njihanja ruže kompasa je veliko radi trenja u tekućini tako da se ona već nakon par njihaja smiri.
Žiromagnetski kompas je kombinacija slobodnogžiroskopa s magnetskim kompasom. Smjer pokazuje žiroskop s tri slobode kretanja konstruiran kao držač smjera. Odstupanje njegove osovine iz pravca sjever-jug po potrebi se ispravlja pomoću pripadajućeg magnetskog kompasa. Kompas se prvenstveno upotrebljava naavionima i na manjimčamcima većihbrzina. Na avionima su obični magnetski kompasi radi čestih okreta i nagiba nepouzdani.
Kako bi žiroskop mogao poslužiti kao pokazivač smjera, osovina okretanja mu mora stalno stajati horizontalno i pokazivati isti određeni smjer na Zemlji. Osovina se običnog žiroskopa radi trenja i zaobljenosti površine Zemlje stalno izdiže iz horizontalne ravni. Radi svoje tromosti pokušava zadržati svoj smjer u prostoru a ne prema Zemlji. Kako bi se dobio držač smjera, slobodni žiroskop treba stalno kontrolirati i korigirati njegova odstupanja po visini i strani te ga stalno vraćati u njegov osnovni horizontalni položaj sjever-jug. Osovina se u horizontalnu ravninu i određeni smjer vraća umjetno izazvanim silama, stvorenihelektromagnetom ilielektromotorom, koje pritišću osovinu žiroskopa, odnosno njegov ovjesni prsten. Ispravljanje smjera vrši magnetski kompas a na horizontalni položaj utječesila teže. Korekture se vrše stalno ili povremeno tako da kratkotrajna odstupanja (npr. za vrijeme okreta) ne dolaze do izražaja.
Geološki kompas od uobičajenog geografskog kompasa razlikuje se po dvije stvari. Na stakalcu su obrnuti položaji sjevera i juga, a poklopac ujedno ima na sebi oznake stupnjeva kuta pod kojim je poklopac položen u odnosu na kućište kompasa. Geološkim kompasom mjeri se položaj i nagib sloja.
Pilotski kompas je osnovni navigacijski instrument za određivanje smjera u odnosu na magnetski sjever. Princip rada zasniva na djelovanju Zemljinogmagnetskog polja na magnetnu iglu. Zemlja predstavlja jedan veliki magnet čiji se magnetski polovi nalaze u blizini zemljopisnihpolova. Između polova prostiru se magnetski meridijani. Kurs po kojemzrakoplov leti predstavlja kut između meridijana i njegove uzdužne osi. On se računa od pravca sjever (N) – kurs 0 i raste u pozitivnom smjeru kazaljke na satu, tako da u pravcu istoka (E) ima vrijednost 90°, juga (S) 180°, i zapada (W) 270°.
Igla magnetskog kompasa uvijek se okreće prema zemljinom magnetskom polu, dok je igla radio-kompasa usmjerena prema izvoru radio-signala bez obzira na pravac leta zrakoplova.Kut između uzdužne osi zrakoplova i smjera koji pokazuje kazaljka prikazujerelativni smjer (eng.RB- Relative Bearing). Kako se zrakoplov može nalaziti na bilo kojoj točki zamišljenogkruga oko predajnika na tlu a da kazaljka pokazuje istu vrijednost,relativni smjer od zrakoplova prema stanici mora se pretvoriti ustvarni smjer. Radi toga moramo znati imagnetski pravac leta zrakoplova (eng.-Heading), vrijednost koju prikazuje magnetski kompas. Zbrojemmagnetskog pravca srelativnim smjerom dobivamomagnetski smjer od zrakoplova prema predajniku (eng.QDM). To je kut koji s pravcem magnetskog sjevera zatvara crta povučena od zrakoplova prema predajniku na zemlji. Prenesu li se vrijednosti na radio-navigacijsku kartu, zrakoplov je dosta precizno smješten u prostoru.
