Kathleen Hanna (rođena 12. studenog1968.) američka jepjevačica,glazbenica,umjetnica,feminističkaaktivistkinja, pionirkafeminističkog pokretariot grrrl i spisateljicapunkzina. Početkom i sredinomdevedesetih bila je pjevačica feminističkog punk bendaBikini Kill,[1][2] prije nego što je krajem 1990-ih i početkom2000-ih počela nastupati s bendomLe Tigre. Od2010. snimala je kao The Julie Ruin.
Dokumentarni film o Hanni objavljen je2013. godine od redateljice Sini Anderson pod naslovomThe Punk Singer, koji detaljno opisuje Hannin život i karijeru te otkriva njezinu višegodišnju borbu slajmskom bolešću. Hanna je udana zaAdama Horovitza iz grupeBeastie Boys.
Hanna je rođena 12. studenog 1968. uPortlandu, Oregon.[3] S četiri godine njezina se obitelj preselila u Calverton, Maryland; kako je Hannin otac mijenjao zanimanje, obitelj se selila još nekoliko puta.
Hanna se prvi put zainteresirala za feminizam oko devete godine, nakon što ju je majka odvela na skup uWashington, DC gdje je govorila feministička ikona Gloria Steinem.[4] U intervjuu za časopis <i>BUST</i> iz 2000., Hanna se prisjetila: "Moja mama je bila domaćica i nije bila netko za koga bi ljudi mislili da je feministkinja, a kad je izašao časopis Ms., bile smo nevjerojatno inspirirane. Ja bih izrezivala slike iz njega i izrađivala plakate na kojima je pisalo 'Djevojke mogu sve' i slične stvari, a moja je mama bila nadahnuta da u podrumu crkve radi poslove protiv nasilja u obitelji. Zatim me odvela na Dan solidarnosti i to mi je bio prvi put da sam bila u velikoj gomili žena koje viču što me je zaista natjeralo da to želim raditi zauvijek."[5]
Hannin interes je porastao kad je njezina majka iz knjižnice posudila primjerak knjige <i>The Feminine Mystique</i> od Betty Friedan. Njihovo sudjelovanje u pokretu za ženska prava bilo je tiho tijekom Hannina djetinjstva zbog očevog neodobravanja.[6]
Nakon razvoda njenih roditelja, Hanna se vratila u Portland i pohađala srednju školu Lincoln. Nakon srednje škole preselila se iz Portlanda uOlympiju u Washingtonu kako bi krajem 1980-ih pohađala The Evergreen State College. Za to vrijeme radila je kao striptizeta kako bi platila školarinu.[7][8][9] „Moji roditelji nisu išli na fakultet. Imala sam sreću [pohađati ga]."[10] Dok je studirala na Evergreenu, s kolegicom i fotografkinjom Aaron Baush-Greene, postavila je izložbu fotografija na kojoj su prikazane njihove fotografije koje su se bavile seksizmom, nasiljem nad ženama i pitanjima AIDS-a, a koja su za Hannu bila posebno istaknuta jer je volontirala za SafePlace, organizaciju koja se bavila obiteljskim nasiljem. Međutim, školski upravitelji skinuli su fotografije prije nego što su ih imali priliku pogledati, što je čin cenzure koji je potaknuo ono što Hanna naziva svojim "prvim naletom u aktivizam": stvaranje Reko Muse, neovisne feminističke umjetničke galerije, s prijateljicama Heidi Arbogast i Tammy Rae Carland .
Hanna je počela izvoditi Spoken word poeziju koja sebavila seksizmom i nasiljem nad ženama. Na kraju je napustila taj oblik umjetnosti u korist glazbe nakon razgovora s jednom od svojih omiljenih spisateljica, kontrakulturnom ikonom Kathy Acker. Hanna se prisjetila,
Acker asked me why writing was important to me, and I said, 'Because I felt like I'd never been listened to and I had a lot to say,' and she said, 'Then why are you doing spoken word—no one goes to spoken word shows! You should get in a band.'[11]
Hanna je tada s Arbogast i Carland osnovala bend pod nazivomAmy Carter koji je nastupao prije umjetničkih izložbi.[4]
Kasnije je Hanna osnovala drugi bend pod imenom Viva Knievel koji je dva mjeseca putovao po Sjedinjenim Američkim Državama prije nego što se raspao. Po povratku u Olimpiju, Hanna je započela suradnju sa studenticom Evergreena i punka zinstericom Tobi Vail nakon što je vidjela izvedbu benda GO-Team (u kojem su bile Vail, Billy Karren i Calvin Johnson) te prepoznala Vail kao mozak izafanzineaJigsaw, kojem se Hanna jako divila i voljela. Bend, nazvan Bikini Kill, ubrzo je postao dio prvobitne glazbene scene u Olympiji, u Washingtonu početkom 1990-ih. Jedan od ciljeva benda bio je potaknuti više žena da se pridružepunk rock sceni u kojoj dominiraju muškarci.[2] Dok su Bikini Kill bile u Washingtonu, Kathleen je snimala s dva sporedna projekta, Suture (s Sharon Cheslow i Dug E. Bird ) i Wondertwins (s Timom Greenom iz Nation of Ulysses). Bikini Kill, Suture i Wondertwins su nastupili na International Pop Underground Convention u kolovozu 1991.[12][13]
Prvo izdanje Bikini Killa za izdavačku kuću Kill Rock Stars bio je istoimeni EP u produkciji Iana MacKayea iz Fugazija. Bikini Kill je potom obišao Veliku Britaniju, snimivši podijeljen LP s britanskim bendom Huggy Bear. Ova turneja je snimljena, a bend je intervjuirala Lucy Thane za svoj dokumentarni filmIt Changed My Life: Bikini Kill In The UK. Po povratku u SAD, bend je počeo raditi sJoan Jett, koja je producirala njihov singl, "New Radio/Rebel Girl ". Nakon objavljivanja ove ploče, Hanna je počela s Jett pisati pjesme za svoj novi album. Istodobno, Hanna je producirala nekoliko solo pjesama za seriju snimaka Kill Rock Stars "Wordcore", uključujući7-inčni singl "Rockstar" i pjesmu "I Wish I Was Him" (pjesmu koju je napisao Ben Lee i izvorno snimio njegov bend Noise Addict o Evanu Dandu[14]) na KRS-ovoj kompilacijiRock Stars Kill.
Prva dva EP-a Bikini Killa objavljena su 1993. na CD-u kaoThe C.D. Version of the First Two Records.[15] Bend je izdao još dva dugometražna albuma,Pussy Whipped 1994. iReject All American 1996., a 1998., Kill Rock Stars objavio jeBikini Kill: The Singles, zbirku sedmoinčnih i kompilacijskih pjesama benda. Bend Bikini Kill sporazumno se raspustio sredinom 1998. godine.
Nakon raspada Bikini Killa, Hanna je počela raditi na solo projektu pod nazivom Julie Ruin. Projekt je u potpunosti nastao u Hanninoj spavaćoj sobi pomoću bubnja stroja za 40 dolara. Jedan istoimeni album objavljen je pod pseudonimom Julie Ruin, a djelomično je inspiriran radom feminističke teoretičarkeJulije Kristeve .[16]
Hanna je o projektu rekla:
Girls' bedrooms sometimes can be this space of real creativity. The problem is that these bedrooms are all cut off from each other. I wanted the Julie Ruin record to sound like a girl from her bedroom made this record but then didn't just throw it away or it wasn't just in her diary but she took it out and shared it with people.[17]
Dok je bila uPortlandu, Oregon, Hanna je počla raditi s prijateljicom i zine urednicom Johannom Fateman na live showu za Julie Ruin. Suradnja je rezultirala time da su njih dvoje nakratko osnovala bend pod nazivom Troublemakers, nazvan po filmu G.B. Jonesa[18] koji se raspustio kada se Fateman preselila u New York kako bi pohađala umjetničku školu.
Hanna je uskoro i sama preselila u New York, a uz pojačanje s video umjetnicom Sadie Benning osnovala je još jedan bend pod nazivom Le Tigre. Le Tigre se temeljio na više elektroničkom stilu glazbe, sličnom "sample-driven" zvuku koji je Hanna počela istraživati s Julie Ruin. Hanna to naziva dijelom "punk feminističkog elektroničkog žanra".[19] Bend je snimao za izdavačku kuću Mr. Lady Records, a prva snimka bila je istoimeni album koji je uključivao singlove " Hot Topic " i "Deceptacon". Benning je tada napustila bend, a zamijenila ju je JD Samson za njihov drugi album,Feminist Sweepstakes .
Mr. Lady Records se ugasio, a grupa se prebacila na Universal Records za izdavanje albumaThis Island 2004. godine. Hanna je napustila bend 2005. zbog bolesti; kasnije joj je dijagnosticiranalajmska bolest u kasnom stadiju.[20] Prema web stranici benda Le Tigre, za vrijeme odsustva iz benda, Hanna je volontirala kao trenerica benda zaWillie Mae Rock and Roll Camp for Girls. Također je predavala satove umjetnosti na diplomskom studiju Sveučilišta u New Yorku u jesen 2007. te pohađala sate dizajna interijera.[21] Godine 2010. Hanna je DJ-evala uMuzeju moderne umjetnosti, a kasnije se pridružila bendu Raincoats na pozornici kako bi obradila Slitsevu pjesmuVindictive.
Također 2010., Hanna je najavila da ponovno radi na djelu iz 1997. Julie Ruin, pretvarajući je u bend pod nazivom The Julie Ruin s Kennyjem Mellmanom i Kathi Wilcox, te da će snimati novi album. Bend je svoju prvu nastup odigrao u Knitting Factoryju u New Yorku. Nastup je uključivao i pjesme od bendova Bikini Kill i Le Tigre te jednu novu skladbu. Od 2010. do 2013. redateljica Sini Anderson radila je na dokumentarcu o Kathleen Hanni pod nazivomThe Punk Singer, koji dokumentira njezin rad od Bikini Killa do Julie Ruin. Premijerno je prikazan na South by Southwest festivalu i konferenciji 2013.[22] U lipnju 2013. bend Julie Ruin objavio je prvi singl "Oh Come on". AlbumRun Fast objavljen je u rujnu 2013. s bendom na početku turneje. Julie Ruin otkazali su turneju planiranu za period od svibnaj do rujna 2014. zbog pogoršanja stanja Hannine lajmske bolesti. Od tada se oporavila i ponovno počela nastupati. Drugi album Julie Ruin, Hit Reset, objavljen je u srpnju 2016. u izdanju Hardly Art.[23]
Hannin otvoreni feminizam oduvijek je utjecao na njezin rad. Postala je glas zafeminizam trećeg vala i pokretRiot Grrrl.[24] Godine1991. bend Bikini Kill ljeto je proveo u Washingtonu, gdje je Hanna započela suradnju s Allison Wolfe, Molly Neuman i Jen Smith iz benda Bratmobile na zineuRiot grrrl, što je postao poziv na akciju mladim ženama da prihvate feminizam i ravnopravnu uključenost žena u punk rock scenu.[25]
We wanted to start a magazine, and Allison Wolfe and Molly Neuman from the band Bratmobile had started a littlefanzine calledriot grrrl and we were writing little things for it. I'd always wanted to start a big magazine with really cool, smart writing in it, and I wanted to see if the other punk girls in D.C. that I was meeting were interested in that. So I called a meeting and found a space for it, and it just turned into this sort of consciousness-raising thing. I realized really quickly that a magazine wasn't the way to go. People wanted to be having shows, and teaching each other how to play music, and writing fanzines, so that started happening. It got some press attention, and girls in other places would be like "I wanna do that. I wanna start one of those."
Zineovi "su pokrivali strategije za sigurnost u mosh pitu",[26] "istraživanje političkih ideja",[27] i stvaranje kolektiva za punk feminističke žene. Iz toga je nastao Bikini Kill Zine 1991. godine sa željom da se "feministička pitanja predstave kroz punk rock objektiv". Do drugog izdanja, rođen je Riot Grrrl manifest koji poziva žene da prkose očekivanjima društva prema njima kao ženama i da formiraju kolektiv za žene kako bi slobodno raspravljale o aktualnim pitanjima. Iako Hanna nikada nije htjela niti je namjeravala postati glasnogovornica Riot Grrla, nadala se da će dati glas za pitanja koja su relevantna ženama na lokalnoj, nacionalnoj i globalnoj razini.[28]
Na koncertima Bikini Kill, Hanna bi zamolila žene da se približe pozornici kako bi izbjegle uznemiravanje od strane muškaraca, kao dio svoje ideje o "djevojkama naprijed" ili "Revolution Girl Style Now." U punk rock sceni kojom dominiraju muškarci gdje su koncerti često postajali nasilne zbog mosh pitova (a gdje su žene često napadane), Hanna je htjela prostor za žene kako bi se mogle osjećati sigurno. Osim toga, uz djevojke u prvim redovima, i ona se mogla osjećati sigurno i podržano na vlastitim nastupima, gdje su muški hekleri stalno bili prisutni.
Njezini feministički doprinosi punk glazbi također su evidentni u njezinim tekstovima. Intervju s Nicole Brodeur izThe Seattle Timesa kaže da se "Hannini stihovi odnosili na djevojke koje su radile i nosile ono što su željele, unatoč društvenim očekivanjima."[29] Hanna: "To ne znači da niste feministikinje jer izlažete noge." Fokusirala se na ideju da bi žene trebale imati mogućnost izražavanja na bilo koji način, bez reakcije okoline, a njezini su nastupi redovito odražavali takve teme. Bradeur: "Hanna je pokazala svoje grudi i stražnjicu grubošću koja ubija požudu; nosila je djevojački rep i plesala uokolo s natpisom "kurva" ispisanim ružem preko torza."
Godine 1991. Hanna je nastupila s Bikini Killom (i Fugazijem ) na skupu Pro-Choice u National Mallu u Washingtonu, DC prije suđenjaPlaned Parenthood v.Casey. Nakon što je i sama imala pobačaj s 15 godina, Hanna je rekla: "Stvar je u tome da žene ne umiru pri pobačajima u uličicama, ali i o tome da žene kažu: 'I moj je život vrijedan. Zaslužujem da imam kontrolu nad svojim životom i svojom zdravstvenom zaštitom.' Zamislite da se muškarcu kaže: 'Ne možeš donijeti odluku o svojoj vazektomiji.'"[30][31] Hanna je također 2011. govorila na skupu Planned Parenthooda "Stand up for Women's Health". Tijekom svog govora ispričala je svoju priču o tome kada je imala 19 godina, bila na turneji i bez novaca. Dobila je infekciju, bila je izuzetno bolesna i ušla je u kliniku Planned Parenthooda. Unatoč tome što je imala manje od 10 dolara u džepu, u klinici su je "dočekali raširenih ruku", liječili su je s poštovanjem i pružili joj je liječničku skrb.[32]
Hanna je doprinijela djelu "Gen X Survivor: From Riot Grrrl Rock Star to Feminist Artist" u antologiji iz 2003.Sisterhood Is Forever: The Women's Anthology for a New Millennium, koju je uredio Robin Morgan.[33] Žanr "riot grrrl", u kojem je Hanna bila središnja točka, navodi se kao povijesno mjesto za osnaživanje žena u dokumentarnimfilmovima kao što je The Punk Singer, koja Hanni pripisuje ustroj mnogih načela feminizma trećeg vala.[34]
Knjižnica Fales na sveučilištu u New Yorku 2009. godine stvorila je Riot Grrrl Collection. Ova se zbirka usredotočuje na rano formiranje pokreta Riot Grrrl i ima niz zina, umjetničkih djela, fotografije, videa, glazbe, časopisa i još mnogo toga. Uključeni su i neki Hannini solo radovi, s zinovima koje je stvorila s Bikini Killom i drugim suradnicima.[35] U intervjuu s Amy Middleton iz australskog web časopisaArcher 2014., Hanna je izjavila da podržavaravnopravnost brakova. Hanna je također primijetila da je na turneji s Le Tigreom upoznala tinejdžere koji su joj rekli da su osnovaliLGBT grupe i homoseksualne/heteroseksualne saveze u njihovim srednjim školama; rekla je, "Kad sam to čula, osjećala sam se puna nade u budućnost". U istom intervjuu, Hanna je izjavila kako je tužna zbog trans-isključujućih feminističkih pokreta, te se činilo da podržava transfeminizam.[36] Ranije su kritičari sugerirali da je Hanna trans-isključiva jer je nastupala na glazbenom festivalu Michigan Womyn 2001. i 2005. godine, koji je imao politiku isključivog "womyn-born-womyn " ulaza na događaj.[37]
Godine 2018. Hanna je pokrenula projekt "Tees 4 Togo" koji prodaje majice s crtežima Hanninih prijatelja poput Kim Gordon, Patton Oswalt,Joan Jett i Chucka D, s umjetnicima poput Sarah Larnach, Adee Roberson i Hannah Lucy.[10] Neprofitnim Peace Sisters ide 100% prihoda, a one pomažu financirati troškove školarine za djevojčice u Dapaongu uTogu.[38] Cijena jedne majice od 40 dolara financira cijelu školsku godinu za učenicu.[38]
Godine 2006., Hanna se udala za Adama Horovitza iz grupe Beastie Boys na građanskoj ceremoniji naHavajima, nakon devet godina veze.[3] Pjesme "Capri Pants" od Bikini Killa i "Just My Kind" od The Julie Ruin napisane su o njezinoj vezi s Horovitzom.[39][40]
Hanna je bolovala odlajmske bolesti šest godina prije nego što joj je ispravno dijagnosticirana. Bolest ju je prisilila da 2014. uđe u tromjesečni tijek liječenja, što je rezultiralo otkazivanjem nastupa uživo sa svojim bendom The Julie Ruin. Od lipnja 2015. testovi su pokazuju da lajmsku bolest preboljela.
