Karmel (hebrejski: כרמלKarem El/Har Ha'Karmel,arapski: جبل الكرملJabal al-Karma ili جبل مار إلياسJabal Mar Elyas, tj. "Ilijina planina") jeplanina i istoimeno gorje uIzraelu. Ime planinskog lanca je izvedeno iz hebrejske riječiel Kerem, što znači "Božji vinograd".
Smještena je namediteranskoj obali, te ima dužinu od 23 km, širinu do 10 km i visinu 546 metara. Na planinskom lancu se pored grada Haife nalaze i drugi manji gradovi kao što su:Nešer,Tirat Hakarmel iZichron Ja'akov. Planina je nekoć bila prekrivena vinogradima i doista je poznata po bujnoj vegetaciji zahvaljujući relativno velikim oborinama (u prosjeku 500–600 mm godišnje). Prosječna temperatura u području je oko 19 °C, prosječna vlažnost je 69 %. Od biljnih vrsta koje se javljaju na Karmelu tu su:hrast,maslina,lovor,rogač,grah,alepski bor,Quercus calliprinos i dr. Od životinja mogu se naći:jelen,srna, orao sova ibjeloglavi sup.
Karmel 1894. god.
God. 1996. planina je proglašena prirodnim rezervatomUNESCO-a, a špilje dolineNahal Me’arota (ar.Wadi el-Mughara) su upisane napopis mjesta svjetske baštine u Aziji 29. lipnja 2012. jer su u njima pronađeni dokazi o pola milijuna godina ljudskog obitovanja, kulturne evolucije, prvih pokopa, arhitekturekamenog doba i prijelaza izlovačko-sakupljačkog načina života upoljoprivredno-stočarsku kulturu.
Karmel se spominje uStarom Zavjetu kao mjesto gdje je prorokIlija izazvao 450Baalovih proroka da vide koji će Bog uspjeti zapaliti žrtvenu vatru, što je završilo Ilijinom iJahveovom pobjedom[1].
Karmelićani su osnovani u 12. stoljeću kada je hodočasnik (ili križar)Sveti Bertold († nakon 1185.) na mjestu Ilijine špilje (na 520 m visine) osnovaokatolički kontemplativni vjerski institut. Red se od tada postupno proširio svijetom i danas je jedan od najvećih katoličkih redovničkih zajednica u cjelini. Ustav Karmelićana iz 1281. godine se izravno odnosi na prastaru hebrejsku pustinjsku tradiciju na Karmelu:
Od tada, kada su proroci Ilija iElizej pobožno živjeli na gori Karmelu, svetih otaca, Staroga i Novoga zavjeta (...) bez prestanka živjeti zavidnim načinom života u pokori u blizini svetog Ilijinog izvora.
Arheološka iskapanja na terenu su potvrdila prisutnost židovskih pustinjaka.
Kao mjesto Ilijine pobjede, štuju ga imuslimani koji ga zovuEl-Maharaka ("mjesto vatre")[1], te su na tom mjestu izgradilidžamiju koju jeNapoleon pretvorio u bolnicu 1799., ali ju jepašaDamaska uništio već 1822. godine.
Tijekom istraživanja od 1929.-34. godine, oko 1931.,Dorothy Garrod je istražila četiri spilje i nekoliko stijenovitih skloništa planine Carmel u dolini Nahal Mearot: el-Wad, el-Tabun, el-Jamal i Es Skhul[2]. Tu je otkrila ostatkeneandertalaca i rane ostatkemodernog čovjeka, uključujući kostur žene neandertalca pod nazivom Tabun I., koji se smatra jednim od najvažnijih ljudskihfosila ikada pronađenih. Iskopi kod el-Tabunasu najduljestratigrafske zabilješke )oko 90 godina istraživanja) ljudske djelatnosti u regiji, u rasponu od 600.000 ili više godina (od ranogpaleolitika do danas), što predstavlja otprilike milijun godina ljudske evolucije. Također postoji nekoliko dobro očuvanih ukopa neandertalaca i Homo sapiensa i opsežno dokumentiran prijelaz iz nomadskih skupinalovaca-sakupljača do složenih sjedilačkih poljoprivrednih društava (tzv.Natufijska kultura). Zajedno, ova mjesta ističu izniman značaj špilja Karmela za proučavanje ljudske kulturne i biološke evolucije u okviru paleo-ekoloških promjena. Zbog čega su postaleUNESCO-va zaštićenasvjetska baština 2012. godine.
Veliki šumskipožar, najgori u povijesti Izraela, poharao je sjevernu stranu Karmela od 2. do 5. prosinca 2010. godine odnijevši 44 života i uništivši oko 5000 ha mediteranske šume[3].
