Kanonsko pravoRimokatoličke crkve predstavlja zaokruženi pravni sistem u kome postoje sudovi, advokati, suci kao ikodeks pravnih pravila kao i metode njegove interpretacije. U nekim zemljama je za bavljenje kanonskim pravom potrebno steći odgovarajuću fakultetsku diplomu, a prije nje i diplomu izteologije i/liprava.
Kanonsko pravo se odnosi na propise koji:
Osim toga, budući da se Crkva sama opisuje kao stvarnost sastavljena od božanskog i ljudskog, tako i kanonsko pravo sadrži propise božanskog porijekla, božansko pravo, te propise ljudskog porijekla, ljudsko pravo. Oni prvi imaju božanski izvor (npr. božanska objava) pa ih se i ne može mijenjati ljudskom odlukom, dok ljudsko pravo proizlazi iz zakonite crkvene vlasti što je, primjerice, predstavljaju rimskipapa iekumenski sabor.
Katolička Crkva posjeduje jednu od najstarijih živih pravnih tradicija, koja započinje odredbamaStarog iNovog zavjeta, što ukljujuče i »Apostolski sabor« spomenut uDjelima apostolskim. U zakonske propise Crkve postupno su unošene odredbe ekumenskih sabora, te prava i običajirimskog,vizigotskog,saksonskog ikeltskog porijekla, kao i iskustva kasnijeg razvoja u životu Crkve.
Odredbe ekumenskih sabora, koje se i na Istoku prihvaćaju kao kanonske, na Zapadu su dopunjavane odlukama mjesnih crkvenih sabora, kao i propisima što ih je donosio rimski biskup (papa), koji je na Zapadu uvijek uživao primat (prvenstvo) u disciplinskim pitanjima, kao i u pitanjima nauka.
Prvi sustavni pokušaj stvaranja zbirke kanonskih zakona bio je onajmonahakamaldoleza Gracijana u 11. stoljeću (Decretum Gratiani). PapaGrgur IX. izdao je prvu službenu zbirku kanona nazvanuLiber extra (1234.) Nakon njega,Bonifacije VIII. objavio jeLiber sextus (1298.), aKlement V.Clementines (1317.)
Do1917. zakonodavstvo je naraslo na oko 10.000 kanona, od kojih su mnogi bili neprovedivi zbog promjene povijesnih uvjeta. To je navelo papuPija X. na naloži obajavljivanje prvogZakonika kanonskog prava, u samo jednoj knjizi s jasno izraženim zakonima. Rad komisije koja je izrađivala ovaj Zakonik dovršen je za papeBenedikta XV., koji je i objavio Zakonik. Premda je stupio na snagu1918., obično ga se naziva Zakonikom iz1917. Ovaj je Zakonik nastojao uklopiti sve propise donijete kroz povijest Crkve.
NakonDrugog vatikanskog sabora postalo je jasno da će u novonastalim uvjetima biti potreban i novi Zakonik. Nakon gotovo dva desetljeća rasprava i brojnih pripremnih inačica Zakonika, papaIvan Pavao II. objavio je25. siječnja1983. noviCodex Iuris Canonici (Zakonik kanonskog prava).Istočne katoličke Crkve dovršile1990. su radove na izradi svogaZakonika kanona istočnih Crkava.
Uz Zakonik kanonskog prava, u Katoličkoj crkvi vrijede i ostali propisi koji nisu izrijekom opozvani, te kasnije odredbeSvete stolice objavljene bilo od samoga pape, bilo od pojedinih ustanova Svete stolice. Tako se dijelom kanonskog prava smatraju i svi liturgijski propisi.
