| Kampiranje Camping | |
|---|---|
 | |
Kampiranje (odengleskog:camping) ili što bi se po naški rekloLogorovanje je ime za rekreativnu aktivnost i vidturizma, u kom sudionici provode neko vrijeme u prirodi, obično koristećišatore ili posebno izrađena ili prilagođena vozila za smještaj i boravak.[1]
Kampiranje koje je nekad bilo samo jednostavni povratak u prirodu okorjelih ljubitelja otvorenih prostora, vremenom je postao standardni tip provođenja odmora za brojne obične porodice.[1]
Osnivač modernog rekreativnog kampiranja bio jeBritanacThomas Hiram Holding, koji je napisao prvi priručnik za kampereThe Camper’s Handbook1908.[1] Njegova ljubav prema kampiranju, rezultat je onog što je proživio kao dječak1853. godine. On je tad sa 300kolonista prošao prekoprerijaSjedinjenih Američkih Država uvolovskim kolima put od nekih 1900km. Nakon tog se1877. uputio na kružno putovanjeŠkotskim gorjem sakanuom, a to je ponovio i slijedeće godine. Na osnovu tih iskustava napisao je dvije knjige, kasnije se koristio biciklom kao vozilom za svoja putovanja i1898. napisao knjiguCycle and Camp.[1] Holding je1901. osnovao iAssociation of Cycle Campers (Udruženje biciklista kampera), prvi kamperski klub na svijetu. Do1907. uspio se udružiti sa brojnim drugim klubovima i osnovati Klub kampera Velike Britanije i Irske (Camping Club of Great Britain and Ireland). Prvi predsjednik tog kluba postao je1909.Robert Falcon Scott, poznati istraživačAntarktika.[1]
NakonPrvog svjetskog rata,Robert Baden Powell, osnivačskautskog pokreta (Boy Scouts iGirl Guides), postao je predsjednik Kamp kluba Velike Britanije i Irske, koji je propagirao osnivanje kamping organizacija po brojnim zemljamaZapadne Evrope. Pa je već1932. osnovana prva Međunarodna federacija za kampiranje (Fédération Internationale de Camping et de caravanning; FICC).[1]
Iako je kampiranje bilo popularno poSjevernoj Americi još od kraja19. vijeka, dugo nije bilo nikakve organiziranje kamperske organizacije, niti organiziranog kampiranja. Istina pojvile su se neke organizacije, kao što je bioAdirondack Mountain Club (osnovan1922.), iliAppalachian Mountain Club (1876.) iSierra Club (1892), koje su se brinule i za kampere. Ali nekakve veće organizacije kampista nije bilo sve do izaDrugog svjetskog rata, kada je porast slobodnog vremena i mogućnost odlaska na kampiranje motornim vozilima izazvao ogroman porast popularnosti tog vidaturizma.[1]
Čak i danas su većina kamperskih organizacija poSjevernoj Americi mali lokalni klubovi, ali postoje i dvije velike nacionalne organizacije uSjedinjenim Američkim Državama (National Campers and Hikers Association iNorth American Family Campers Association) i jedna uKanadi (Canadian Federation of Camping and Caravanning).[1]
Individualno kampiranje je vrlo popularna i poAustraliji iNovom Zelandu, ali organiziranih kampova ima relativno malo u usporedbi saSjevernom Amerikom iEvropom. Kampiranje postaje sve popularnije i poAfrici i dijelovimaAzije.[1]
Prvi organiziranikamp za mlade organizirao je1861. Frederick William Gunn sa ženom uSjedinjenim Američkim Državama u mjestu Milford-on-the-Sound za dječake tj. učenike škole Gunnery izWashingtona uConnecticutu. Uspjeh kampa bio je odličan, pa ga je on organizirao i slijedećih 18 godina. Nakon njega počeli su i drugi organizirati slične kampove. Prvikamp za djevojčice organizirao je1888. Luther Halsey Gulick sa ženom narijeciTemzi uConnecticutu.[1]
Nakon što je1910. osnovana djevojačkaskautska organizacijaGirl Guides uVelikoj Britaniji pa onda iste godine slična organizacijaBoy Scouts za dječake uSjedinjenim Američkim Državama koju je osnovao Ernest Thompson Seton, iste godine je uAmerici osnovana iCamp Fire Boys and Girls, a nakon tog1912. iGirl Scouts (po uzoru na Britaniju), porast kampiranja među omladinom je silno porastao jer su sve te organizacije kao i kasnije osnovaneYoung Men’s Christian Association (YMCA) iYoung Women’s Christian Association (YWCA) imale kampiranje (ili logorovanje) kao važan dio svoje aktivnosti.[1]
Popularnost svih oblika kampiranja, od jednostavnog podšatorima, do motoriziranog, nastavila je rasti, osobito uSjedinjenim Američkim Državama,Kanadi,Zapadnoj Evropi i tadašnjojJugoslaviji. Porast popularnosti tog oblikaturizma bio je rezultat ulaganja i porast brojakampova i sve veća proizvodnja kamp opreme (mobilnih kuća i vozila). Za širenje popularnosti kampiranja poSjedinjenih Američkih Država iKanadi bile su zaslužne savezne i regionalne agencije koje su širile broj kampova na javnom zemljištu (ponacionalnim parkovima irezervatima prirode) na kojima se moglo kampirati zabadava, nastojeći zadovoljiti rastuću potražnju. Istovremeno se širio i broj komercijalnihkampova, koji su turistima nudili u najmanju ruku struju i vodu i sanitarne čvorove, pa su na taj način ujedinili komfor uobičajenog doma i boravak u divljini.[1]
Širenjekampova i njihova popularnost u nekadašnjojJugoslaviji, bila je vezana uznudizam, koji je postao osobito popularan poZapadnoj Njemačkoj iskandinavskim zemljama1960-ih. Kako su tih godinaItalija,Francuska,Španjolska iGrčka, zbog velikog uticajacrkve taj oblik zabranjivale, Jugoslavija je iskoristila tu mogućnost i unatoč relativno skromnim uvjetima koje su pružali ti kampovi, doživjela pravi bum tog oblika turizma1970-ih, to istina nije dugo potrajalo, jer su vrlo brzo sve zemlje ukinule zabrane na nudizam
Porastu popularnosti kampiranja svakako je doprinio i razvoj kamperske opreme. Današnji lagani najlonskišatori su puno lakši od nekadašnjihplatnenih, a istovremeno pružaju vrhunsku zaštitu od kiše, sve je to omogućilo procvat planinarenja i kampiranja. Uz to razvijana je i sva druga oprema od laganih aluminijskih posuda do prijenosnih štednjaka, stolica i sve druge opreme, koja je radikalno smanjila težinu opreme u usporedbi sa nekadašnjom.[1]
