Deve ilikamile (lat.Camelidae) su porodicasisavaca iz redaparnoprstaša (Artiodactyla), i jedina su danas još živuća porodica podredaTylopoda. Porodicu se može podijeliti u dvije osnovne skupine,deve starog svijeta (Camelus) s dvije vrste,jednogrbom (dromedarom) idvogrbom devom (baktrijskom devom), i deve novog svijeta s dvije vrste koje žive u divljini,gvanako (Lama guanacoe) ivikunja (Vicugna vicugna).
Deve su generalno velike životinje obilježene dugim, tankim vratom, malom glavom i relativno dugačkim, vitkim nogama. U odnosu na veličinu, postoje značajne razlike izmeđudeva starog svijeta i deva novog svijeta. Dok su vrste iz novog svijeta teške između 35 i 150 kg, deve starog svijeta teže od 300 pa do 700 kg.
Naziv podreda,Tylopoda, potječe od građe stopala ovih životinja (prijevod je, od prilike, "žuljevito stopalo"). Suprotno većini drugihparnoprstaša koji se oslanjaju na vrhove prstiju "obučene" ukopito, deve dodiruju tlo predzadnjim i zadnjim člancima prstiju. Nemaju kopita nego samo savijene nokte koji štite samo prednji rub stopala. Prsti se oslanjaju na elastične "jastučiće" odvezivnog tkiva koji tvore široko žuljevito stopalo. Po dva prsta (treći i četvrti) čine središnju os, dok su ostali prsti potpuno zakržljali. Suprotno od većine drugih parnoprstaša, deve se kreću izmjenično podižući lijevi odnosno desni par noge istovremeno, zbog čega se u hodu izraženo ljujaju.
Vikunje su najmanje živuće deve
Lubanje deva su plosnate i izdužene, i nemaju rogove.Gornja usna im je rascijepljena, anosnice mogu zatvoriti. Imaju 30 do 34zuba. U svakoj polovici gornječeljusti imaju po jedan sjekutić oblikom sličan očnjaku, a ukupno 6 sjekutića lopatastog oblika u donjoj čeljusti istureno je prema van. Do kutnjaka imaju prazninu koju se nazivadijastema.
Iako deve nisu svrstane u podredpreživača, preživaju i kao i preživači imajuželudac s više odjeljaka što služi boljojprobavi, no razvio se najvjerojatnije nezavisno od želuca preživača. Želudac deva ima samo tri dijela. U dva preodjeljka imajužlijezde koje nedostaju preživačima, i nakon toga pravi želudac.
Kako deve žive pretežno u sušnim područjima, kod njih se razvio niz prilagodbi za bolje korištenje vode.Urin im je vrlo koncentriran, a iizmet je gušći nego kod drugih sisavaca. Njihova posebnost je i ovalni oblikeritrocita. Takav oblik omogućuje devama uzimanje velikih količina vode bez opasnosti od razvodnjavanja organizma, a devama novog svijeta omogućuje život u razrijeđenom zraku na velikim visinama i iznad 5000 metara nadmorske visine jer njihovi eritrociti imaju veći afinitet premakisiku.
Tjelesna temperatura deva može varirati više nego kod većine drugih sisavaca. Razlika može biti oko 6 - 8 °C što bitno smanjujeznojenje. Pored toga, podnose vanjsku temperaturu od -29° do +38 °C.
Jednogrba deva
Značajno obilježjedeva starog svijeta su njihovegrbe. Suprotno raširenom vjerovanju, one nisu namijenjene spremanju vode, nego služe za zalihumasti, i mogu prihvatiti do 40 litara. Za vrijeme dužih kretanjapustinjom, gotovo uopće ne nalaze hranu. Tada njihove grbe gube oblik i počinju ličiti na mlitave vreće. Uz to, dok druge životinje raspodjeljuju masne zalihe u čitavom tijelu, masnoća skupljena u grbama deva dobro ih štiti i od snažnog podnevnog sunca.
Deve starog svijeta potječu, vjerojatno, izAzije -jednogrbe s područjaArabije, advogrbe izSredišnje Azije, no kao "korisne"domaće životinje ljudi su ih doveli svuda gdje su ih mogli koristiti. Tako ih se može naći u Sjevernoj Africi, pa čak i veliki broj podivljalih uAustraliji. Životni prostor su im stepe, polupustinje i pustinje. Deve novog svijeta uglavnom nastanjuju visoka planinska područja u zapadnim i južnim dijelovimaJužne Amerike gdje žive na suhim, otvorenim područjima do visine od 5700 metara iznad morske razine.
Deve su dnevno aktivne životinje i u prirodi žive uharemskim skupinama koje se sastoje od jednog mužjaka, više ženki i njihovog zajedničkog potomstva. Mladi mužjaci, protjerani iz skupine u kojoj su došli na svijet u vrijeme spolnog sazrijevanja, tvore grupe samaca. Može doći do vrlo žestokih, ogorčenih borbi između dva mužjaka oko vodeće uloge u haremskoj skupini.
Deve subiljojedi koji se hrane pretežnotravama. Deve starog svijeta su naročito poznate i po tome da mogu jesti i trnovito bilje kao i takvo s visokom koncentracijom soli.
Nakongestacije od 360 pa do 440 dana ženka koti u pravilu jedno mladunče. Mladunci supotrkušci i već nakon najkraćeg vremena samostalno hoda. Prestaje sisati u dobi od godinu dana, a spolno su zreli nakon dvije do tri godine. Deve novog svijeta doživljavaju do 28 godina, dok one iz starog svijeta žive 40 do 50 godina.
Uzpreživače (Ruminantia) inepreživače (svinjolikeSuina), deve se uvrštavaju uparnoprstaše (Artiodactyla). (Premakladističkom gledanju, u ovu skupinu se moraju ubrojati ikitovi). Ranije se smatralo, da su deve bliski srodnici preživača, no novija molekularnogenetička istraživanja stavljaju ih u bazuCetartiodactyla (zajedničkitakson parnoprstaša i kitova). To je izraženo u slijedećem dijagramu:
Porijeklo Tylopoda je uSjevernoj Americi, (prije oko 40 do 50 milijuna godina) i tada su živjeli samo na tom kontinentu. U vrijeme dok je postojao kopneni prijelaz preko današnjegBeringovog prolaza životinje su prešle uAziju, a prekoPanamske prevlake su se proširile uJužnu Ameriku. U Sjevernoj Americi su izumrli prije relativno kratkog vremena, rodCamelops je preživio do prije oko 10.000 godina. Sporno je, da li je njihovoizumiranje bilo posljedicaklimatskih promjena ili intenzivnoglova ljudi koji su došli na kontinent.
Danas postoji potpuna suglasnost o podjeli ove porodice samo kada je riječ odevama starog svijeta. To su dvije vrste, obuhvaćene rodomCamelus. Takva suglasnost ne postoji kad je riječ o devama novog svijeta. Prema dijelu autora[1] postoje dvije divlje vrste,vikunja (Vicugna vicugna) igvanako (Lama guanicoe), i dvadomaća oblika, oba potomci gvanaka:ljama (Lama glama) ialpaka (Lama pacos). Prema ovom pristupu, podjela izgleda kako slijedi:
Drugi autori[2] smatraju, da je ljama potomak gvanaka, a alpaka vikunje. No, sve podjele su vrlo nesigurne, jer se sve vrste mogu pariti između sebe, i imati plodne potomke. Za sada, nitiDNK analize nisu dale konačne odgovore na pitanje porijekla domesticiranih životinja.
Pretpostavke o prvom domesticiranju deva su različite i kreću se od prije 4000 do 6000 godina unatrag, no smatra se prihvaćenom pretpostavka, da je domesticiranje počelo najkasnije u trećem tisućljeću pne. Korištene su prvenstveno kao teretne životinje i za vuču, ali i za dobivanjevune,mlijeka i mesa, a u jednake svrhe koriste se i danas. Jednogrba deva danas postoji još samo u domesticiranom obliku, divlje su izumrle vjerojatno još prije oko 2000 godina. Dvogrbe deve žive u divljini još samo u uKini iMongoliji.
Trke kamila su praznično nasljeđe u pojedinim državama. Priprema trkaćih kamila uključuje nekoliko faza. Biraju se na osnovu vrste, porijekla i starosti i daje im se posebna prehrana. Trke se odvijaju na terenima uređenim za ovu priliku, pod nadzorom specijalizovanih udruženja. Trke su upisane naUNESCO-vu Reprezentativnu listunematerijalnog kulturnog naslijeđa čovječanstva kao element nematerijalnog kulturnog naslijeđa Ujedinjinih Arapskih Aparata i Omana.[3]
Odluku o upisu donio je Međuvladin komitet za očuvanje nematerijalnog kulturnog nasleđa na 15. zasjedanju koje je održano od 14. do 18. decembra 2020. god. uKingstonu,Jamajka.[4]
