Kasnije je postaođakon, savjetik papeZefirina, a nakin smrti Zefirina217. je postaopapa. Dozvolio jepokajanje i ponovno pomirenje sCrkvom, onih koji su smrtno sagriješili, osobito kad je riječ o preljubu. U tadašnjoj praksi, naime, smrtnim su segrijesima smatralipreljub,ubojstvo, i otpad od vjere, te za njih nije bilo predviđeno pokajanje dokpapa Kalist I. nije to promijenio. Zbog toga,Hipolit, 217. postaje vođom prve raskolničke skupine u rimskoj Crkvi, te prviprotupapa upovijesti. Raskol će se nastaviti zapontifikata papeUrbana I. i papePoncijana. Temeljni cilj Hipolitove skupine bio je nastavak stroge pokorničke prakse u Crkvi, a po svojim općim značajkama, skupina je bila tradicionalistička i protiv promjena. Hipolit se kasnije pomirio s Crkvom i postao svetac.
Kalist I. bio je mučen i ubijen zbog kršćanske vjere. Slavi se kaosvetac. Spomendan mu je14. listopada.
Hipolit Rimski je žestoko protestovao kad je Kalist,đakon, bivši rob i bogatibankar, izabran zabiskupa njegove crkve u Rimu. On je razglasio priču o skandalu, bacajući ljagu na Kalistovo poštenje:
Kalist je bio rob Karpofora, hrišćanina zaposlenog u carskoj palati. Karpofor je Kalistu, kao čoveku od vere, poverio nemalu sumu novca i naložio mu da izvuče profit kao bankar. On je uzeo novac i započeo posao kod Riblje pijace. Vremenom, veliki broj udovica i braće poveravao mu je novac. Međutim, Kalist je proneverio novac i zapao u finansijske teškoće.[1]
Hipolit kaže da kada je gospodar Karpofor to čuo, tražio je obračun, ali Kalist je pobegao: »pronašavši lađu u luci spremnu za putovanje, ukrcao se u nameri da otplovi bez obzira kud lađa ide«.[2] Međutim, njegov je gospodar u potrazi za njim stigao na brod, te je Kalist u očajanju skočio u vodu. Kada su ga mornari spasli protiv njegove volje, predat je Karpoforu, vraćen u Rim i poslat na robiju.
Očigledno, Hipolit je pokušavao da objasni zašto je Kalist bio mučen i hapšen, jer su ga mnogi poštovali kaomučenika. Hipolit je tvrdio da je on prevarant. Hipolit je, takođe, bio protiv Kalistovih pogleda naTrojstvo, i smatrao je njegovu politiku davanja oprosta grehova seksualnih prestupa zaprepašćujuće »labavom«. Takođe je optuživao Kalista, bivšeg roba, što dozvoljava vernicima da ozakonjuju veze sa sopstvenim robovima priznajući ih kao punovažne brakove.[3]
No Hipolit se našao u manjini. Većina rimskih hrišćana poštovala je Kalista kao učitelja i mučenika, odobravala njegovu politiku i izabrala ga za biskupa. Pošto je Kalist postao poglavar rimske crkve, Hipolit je odlučio da prekine vezu s njom. On je optužio Kalista da propovedajeres, a njegove sledbenike nazvao »kalistinci« — kao da su sekta odvojena od »crkve«, koju je Hipolit tvrdio da predstavlja.[3]
