Kalabrija, bivšiBrutium, je regija u južnojItaliji, koja obuhvaća "vrh" talijanske "čizme", južno odNapulja. Na sjeveru graniči s regijomBasilicata, na zapadu joj jeTirensko more, a na istokuJonsko more. Između regije Kalabrija iSicilije jeMesinski tjesnac. Površina regije je 15.080km², a ima oko 2,05 milijuna stanovnika.
Ovaj dio članka jeu začetku. Pogledajte kako uređivati članak i pomozite Wikipediji u njegovomproširenju.
Kalabriju najpre naseljavaju italska plemena, pa onda dolazi grčka kolonizacija. Kalabrija sa Sicilijom je činila ključni deoVelike Grčke. Grcima je Kalabrija imala strateški značaj zbog kontrole Mesinskog tesnaca.Prva naselja tog doba su Region (Ređo Kalabrija), Sibaris, Kroton i Lokri.
Italska plemena su pokorila Grke. To su bila oskanska plemena sa severa, uključujući ogranak Samnita, zvan Lukanci, te deo Lukanaca zvanBruti. Bruti su osnovali glavne gradove Kalabrije, uključujući Kosencu. Kalabrija se u antičko doba zvala Brutij. Regija je zatim dugo bila u sastavu rimskog carstva.
Posle pada rimskog carstva usledio je razorniGotski rat, od koga se ta oblast nije vekovima oporavila. Dolazi pod vlastVizantije. Malarija se raširila, tako da se stanovništvo povuklo u unutrašnjost. Kalabrija je bila neprekidno na udaru pirata i zato je ostala skoro bez stanovništva. Grčki manastiri su bili jedina tvrđava kulture tog doba.
Normani istiskuju Vizantiju sa tog područja1060, te se tu posle nekog vremena formiraNapuljska kraljevina, koja se održala do ujedinjenja Italije1861. Kraljevstvo je bilo pod raznim vladarima:Habsburgovcima i iz Austrije i iz Španije,Burbonska dinastija, te Napoleonov general Murat.
U Kalabriji na Aspromontu bila je jedna od čuvenih bitakaGaribaldijevog ujedinjenja Italije.