Bio je sin caraFranje Stjepana Lotarinškog i kraljiceMarije Terezije, rođen u palačiSchönbrunn13. ožujka1741. Nakon što mu otac umire1765., Josip II. (kao najstariji sin) postaje njegov nasljednik icar Svetog Rimskog Carstva, aaustrijske nasljedne zemlje,Ugarsku sHrvatskom, teČešku, nasljeđuje1780. godine, iako je još od1765. godine bio majčin suvladar. Iako je nekoliko majčinih reformi inicirano s njegove strane, znalo se da je njegova majka glavna, tako da Josip kao suvladar nije imao previše ovlasti i autoriteta. Iako jede facto vladao Ugarskom i Hrvatskom, pravna je valjanost te vlasti upitna jer se nikada nije okruniokrunom sv. Stjepana. Njegovo odbijanje krunidbe zapravo je bilo u skladu s njegovim reformama i ideji stvaranja jedinstvenog naroda.
Pompeo Batoni:Car Josip II. i veliki vojvoda Leopold od Toskane (1769.)
Josip II. je bio jedan od prvih političara na Balkanu koji je u obzir dovodio ideju o stvaranju jedinstvenog naroda. Želio je sve narode Monarhije ujediniti u jedno i na taj način stvoriti snažnu (ujedinjenu) snagu. Ovo je jedan od razloga zbog kojih se odbio krunitikrunom sv. Stjepana, smatrajući kako jednistveni narod ne bi trebao praviti razlike vezane uz određene obrede koji se tiču samo jednog od sastavnih naroda te cjeline. Taj mu je potez donio veliku nepopularnost među Mađarima i probudio je mađarskinacionalizam, zbog čega će i izgubiti podršku istih.
Po dolasku na vlast,1780. godine, Josip II. je počeo s brojnim i radikalnim reformama. Držao se načelaprosvijećenog apsolutizma i na taj način provodio svoju vladavinu.[1] Njegove reforme bile su izrazito radikalne i donijele su mu velik broj političkih oponenata, što je na koncu rezultiralo primoravanjem povlačenja gotovo svih reformi pred samu smrt.
Već1781. godine donosiPatent o vjerskoj toleranciji koji je, prvi put, omogućio slobodu vjerovanja i dao je puno veća pravima svim nekatoličkim vjerama, a to se u velikoj mjeri odnosilo nažidove, čiji je pravni status čak i u to toba bio mizeran. Ovim će ediktom dobiti puno veća prava. Iste godine donosi iPatent o ukidanju kmentstva kojim na cijelom austrijskom dijelu monarhije ukida kmetstvo. Sličan zakon biti će i ukolovozu1785. donešen za područjeUgarske, a tako je postao važeći i za Hrvatsku (iako će u Hrvatskoj kmetstvo službeno biti ukinuto tek25. travnja1848. od stranebana Josipa Jelačića). Ukidanjem kmetsva zamjerio se plemićima koji su mo do tada pružali potporu.[2] Na gospodarskom se planu držao načelafiziokratizmaFrançoisa Quesnayja, a kako bi se pokazao kao bolji vladar sam je često znao dolaziti kod seljaka i pomagati prilikom obrade zemlje.
Uvelike je oslabio moć i autoritet Crkve. Ukinuo je velik broj samostana diljem Monarhije (zemlju bi iskoristio za, npr. gradnju škola), ali je isto tako i oduzimao zemljišta Crkvi i iskorištavao ih u provjetiteljske svrhe (našto što će se raditi i nakonFrancuske revolucije). Oduzeo je Crkvi primat nad obrazovanjem te je isto povjerio školama i svjetovnim profesorima. Ovi potezi oduzeli su mu potporu svećenstva, tako da je Josip II. u posljednjim godinama vladavine ostao bez ičije potpore u ključnim trenutcima.
Državna politika zasnivala mu se na stvaranju jedinstvenog naroda i provođenju sustavnegermanizacije. Provođenje germanizacije imalo je (barem za one narode kojima je nametnuta) negativan učinak što se na koncu pokazalo porazno za cara Josipa II. Svim je časnicima dao rok od 3 godine da nauče govoritinjemački jezik. Provođenje ove reforme nije se pokazalo uspješnom te je Josipu donijelo više neprijatelja nego saveznika.
U posljednjim godinama svoje vladavine, Josip ulazi uDubički rat, manji sukob Monarhije iOsmanlija održan u sklopuRusko-turskog rata1787. -1792. Car nije imao previše uspjeha u tom ratu, zbog čega i jest potražio potporu onih koji su mu nekoć bili odani (plemstvo, Mađari, Crkva). No, naišao je ja odbijanje, odnosno na osvetu jer je svojim reformama "pogoršao" unutardržavno stanje. Kada je uvidio da mu nitko ne želi pomoći, Josip II. je "kupio" pomoć obećavši kako će povući sve svoje reforme - tada je stigla i pomoć. Josip II., veliki reformator, tako je morao povući sve svoje reforme, izuzev Patenta o vjerskoj toleranciji i Patenta o ukidanju kmetstva. Kako je većinu vremena proveo na bojištu u Dubičkom ratu, Josip II. je tamo bio otrovan od strane protivnika jezuita i razbolio se, po povratku u Beč, umro od posljedica trovanja20. veljače1790. Car tako nije doživio kraj rata kojeg je započeo (kao niFranjo Josip I. stotinjak godina kasnije), a ovaj je završen već sljedeće godine,Svištovskim mirom iz1791., kojega je potpisao Josipov brat,Leopold II.
U dvama brakovima, s princezamaIzabelom Marijom od Bourbon-Parme (ženidbeni savez) iMarijom Josipom od Bavarske (nakon smrti prve supruge, Josip II. se više nije želio ženiti, ali je iz političkih razloga morao stupiti u drugi brak),[3] imao je samo dvije kćeri koje su umrle još kao djevojčice.[4] Naslijedio ga je njegov brat,Leopold II., koji je, povukavši ostatak bratovih reformi, vladao od1790. do1791.
krunski princ Oton•nadvojvoda Robert*** •nadvojvoda Feliks•nadvojvoda Karlo Ludovik•nadvojvoda Rudolf• nadvojvoda Ferdinand Karlo • nadvojvoda Henrik Marija •nadvojvoda Leopold Franjo** • nadvojvoda Guntram** • nadvojvoda Radbot** • nadvojvoda Ivan** • nadvojvoda Juraj** •nadvojvoda Stjepan** • nadvojvoda Dominik** • nadvojvoda Fridrik Salvator** • nadvojvoda Andrija Salvator** • nadvojvoda Marko** • nadvojvoda Ivan** • nadvojvoda Mihovil** • nadvojvoda Franjo Salvator** • nadvojvoda Karlo Salvator** • nadvojvoda Josip Karlo • nadvojvoda Andrija Augustin • nadvojvoda Nikola Franjo • nadvojvoda Ivan Jakob • nadvojvoda Edvard Karlo • nadvojvoda Pavao Rudolf
18. generacija
nadvojvoda Karlo•nadvojvoda Juraj•nadvojvoda Lovro*** • nadvojvoda Gerhard*** • nadvojvoda Martin*** • nadvojvoda Karlo Filip • nadvojvoda Rajmund Josip • nadvojvoda Stjepan • nadvojvoda Rudolf •nadvojvoda Karlo Kristijan• nadvojvoda Karlo Petar •nadvojvoda Simeon• nadvojvoda Ivan • nadvojvoda Maksimilijan Henrik • nadvojvoda Filip Joakim • nadvojvoda Ferdinand Karlo • nadvojvoda Konrad •nadvojvoda Žigmund** • nadvojvoda Juraj** • nadvojvoda Guntram** • nadvojvoda Leopold** • nadvojvoda Aleksandar Salvator** • nadvojvoda Tadej Salvator** • nadvojvoda Kazimir Salvator** • nadvojvoda Matija** • nadvojvoda Ivan** • nadvojvoda Bernhard** • nadvojvoda Benedikt • nadvojvoda Josip Albert • nadvojvoda Pavao Lav • nadvojvoda Fridrik Ciprijan • nadvojvoda Benedikt Aleksandar • nadvojvoda Nikola • nadvojvoda Santiago • nadvojvoda Pavao Benedikt
19. generacija
nadvojvoda Ferdinand Zvonimir• nadvojvoda Karlo Konstantin •nadvojvoda Amadeo*** •nadvojvoda Joakim*** • nadvojvoda Bartolomej*** • nadvojvoda Emanuel*** • nadvojvoda Lujo*** • nadvojvoda Feliks Karlo • nadvojvoda Andrija Franjo • nadvojvoda Pavao Ivan • nadvojvoda Karlo Kristijan • nadvojvoda Ivan • nadvojvoda Toma • nadvojvoda Franjo Ludovik • nadvojvoda Mihovil • nadvojvoda Josip • nadvojvoda Emerik • nadvojvoda Emerik • nadvojvoda Kristof • nadvojvoda Aleksandar • nadvojvoda Lovro Karlo • nadvojvoda Vilim • nadvojvoda Ivan • nadvojvoda Ludovik • nadvojvoda Filip • nadvojvoda Nikola • nadvojvoda Konstantin • nadvojvoda Jakob Maksimilijan • nadvojvoda Leopold Amadeo** • nadvojvoda Maksimilijan** • nadvojvoda Leopold** • nadvojvoda Konstantin Salvator** • nadvojvoda Pavao Salvator**
.svg)
.svg)
