Jelen obični (evropski jelen,crveni jelen, ili samojelen;lat.Cervus elaphus) ješumskaživotinja. Ženka jelena se nazivakošuta.[1]
Rasprostranjen jelena je uEuropi najčešće u šumskim kompleksima većih vodotoka -Dunava,Save,Drave te brdskim i planinskim šumamaMađarske,Rumunjske,Češke,Slovačke,Hrvatske,Slovenije,Njemačke,Austrije, a u manjem broju i uPoljskoj, europskom dijeluRusije,Norveškoj,Švedskoj,Španjolskoj,Francuskoj iDanskoj. Vrlo su brojni uHrvatskoj na područjuBaranje iSlavonije teGorskog kotara, naBalkanu uVojvodini te uSloveniji uz poplavne nizine triju velikih rijeka do granice šuma u SlovenskimAlpama.
Jelen ima skladan oblik tijela, u grebenu viši nego u križima, visoke snažnenoge dokazuju, da je građen za dugo i ustrajno trčanje. Oblik i veličinarogova ukazuju na prilagodbu za kretanje na otvorenim prostorima, pa time i neprikladnošću za kretanje u sredini obrasloj gustom vegetacijom. Duljina tijela jelena iznosi 225-275 cm, visina u grebenu 120-150 cm.Rep je dugačak 20-25 cm. Tjelesna težina kreće se u rasponu od 125 do 300 kg, a kod košute od 70 do 130 kg. Snažna građamišića i tetiva omogućava mu brzi bijeg te skok i do 12 m u duljinu i 3.5 m u visinu. Kreće se korakom, kasom ili trkom. Zubna formula je I 0/4, CI/0, P3/3, M 3/3 dakle ukupno ima 34zuba a od toga 22 mliječna. Zamjena mliječnih zubi završava se između 30. i 34. mjeseca. Odproljeća dojeseni boja dlake jelena je rđavo crvena, a natrbuhu bjelkasta. Zimska dlaka je dulja, gušća, tamnosmeđe do smeđe-sive boje.Stražnjica je bjelkasta do žutocrvena i obrubljena tamnosmeđom duljom dlakom.Mužjak navratu ima dulju dlaku tj.grivu koju nemaženka. Jelen imarogove, a košuta samo u iznimnim slučajevima. Obaspola imaju suzište, duboku udubinu ispodoka. Nakorijenurepa u mužjaka nalazi se mirisnažlijezda. Ženka takvu žlijezdu ima na čelu a kod oba spolamirisno mjesto se nalazi na vanjskoj strani skočnogzgloba. Rog ima istu funkciju i značaj kao i rogsrnjaka. Jelenji rog sastoji se od istih dijelova kao i srnjakov samo ima višeparožaka. Ruža na rogu se naziva vijenac, a osim toga se na jelenjem rogu razvija kruna a iznad nadočnjaka umetak koji se naziva ledenjak. Svaosjetila su u ove životinje odlično razvijena i premda ima astigmatično građeno oko puno bolje razlikuje predmete u okolini od srne.
Po ponašanju jelen ježivotinja sumraka, ali je aktivan i u vrijeme sunčevesvjetlosti. Na njegovu aktivnost djeluju duljina trajanja osvjetljenja i intenzitet sunčeve svjetlosti. Ako je svjetlost kraća i slabija aktivniji je po danu, a za jakog sunca je aktivan u noćnim satima. U ponašanju je uočljiv jaki socijalninagon, tako da košute gotovo cijelu godinu žive ukrdima dok je jelen distanciraniji. Stariji jeleni su osim socijalnom udaljeni i grupnom razdaljinom, tako da postoji dva tipa krda, čvrsto krdo košuta sa teladi i jednogodišnjim i dvogodišnjim jelenima i slabo povezana krda u kojima se nalaze jeleni različitih starosti. Jako stari mužjaci žive samotničkimživotom. Odnos premastaništu je takav da se može prilagoditi i relativno malenom prostoru iako jemigracija osnovna karakteristika jelena. Ovim životinjama je duboko usađen nagon za sezonsko seljenje, ljeti u više, a zimi u niže predjele. Danas se međutim više ne sele kao nekada kad su im glavni selidbeni putovi bili duž tokova velikih rijeka. Jeleni se također sele i zbog parenja, godišnjeg doba i slično. Mužjaci se glasaju rikom a u opasnosti bauču dubljim tonom. Za vrijeme parenja ženke se oglašavaju sa "ah" i "ang" a ranjene životinje ispuštaju kratki glas sličan rikanju. Tijekom 24 sata u 5-7 navrata traži hranu i za to mu je potrebno vrijeme od 7-10 sati. Uprehrani jelena razlikujemo ove kategorije hrane: mekanu, žilavu, tvrdu te balastne tvari. Osim vode za piće potrebna im je ivoda za kaljužanje tesol.
Parenje jelena se u nizini odvija u 8. i 9. mjesecu a uplaninama u 9. i 10. mjesecu. Tek se u sezoni parenja mužjaci približavaju ženkama te dolaze na "rikališta" na kojima se međusobno bore za pravo na parenje. Tijekom borbi mogu izgubiti čak do 30 kg. S obzirom na to da žive upoligamiji parenje predstavlja napor koji uz prethodne borbe i neuzimanje hrane može dovesti do takve iscrpljenosti da mužjak može uginuti preko zime. Uprirodi je omjer spolova 1:1. Trudnoća košute traje 33-34 tjedna, a pred porod se izdvaja iz krda te se teli u 5. ili 6. mjesecu i obično oteli jedno ili rjeđe dva mladunca. Događa se da jedno ugine kaozametak ili nešto kasnije. Tek rođeno tele teško je 7 do 12 kg. Košuta ima 4 sise, i kadatele toliko ojača da može slijediti majku, košuta se vraća u krdo. Tele postaje samostalno sa 9 do 11 mjeseci a spolna zrelost nastupa najranije sa 16 mjeseci. Od prirodnih neprijatelja jelenu prijetevuk imedvjed a nejakoj teladiris. Životni vijek jelena je 15 do 20 godina a iznimno 25, rast mužjaka se završava sa 8 do 9 godina, a košute sa 3 do 4 godine.
Podvrste.[2][3][4]
- C. e. elaphus (Linnaeus, 1758) živi u zapadnoj Europi.
- C. e. alashanicus (Bobrinskii & Flerov, 1935)
- C. e. atlanticus (Lönnberg, 1906)
- Grivasti jelen (C. e. barbarus) (Bennett, 1833) živi naMagrebu iSrednjem Atlasu.
- C. e. brauneri (Charlemagne, 1920)
- Wapiti -C. e. canadensis ( Erxleben, 1777)
- C. e. corsicanus (Erxleben, 1777) živi naKorzici iSardiniji.
- Kašmirski jelen, hangul (C. e. hanglu) ( Wagner, 1844)
- C. e. hispanicus (Hilzheimer, 1909) živi naPirenejskom poluotoku.
- C. e. kansuensis (Pocock, 1912)
- C. e. macneilli (Lydekker, 1909)
- C. e. maral (Gray, 1850) živi naMaloj Aziji,Krimu,Kavkazu i sjeverozapadnomIranu.
- C. e. nannodes (Merriam, 1905)
- C. e. pannoniensis (Banwell, 1997)
- C. e. songaricus (Severtzov, 1873)
- C. e. wallichii (Cuvier, 1823)
- C. e. xanthopygus ( Milne-Edwards, 1867)
- C. e. yarkandensis (Blanford, 1892) živi uSingkjangu.
U bazi podataka o sisavcima u vrsti C. elaphus nisu na popisu podvrste[5]
Jelen je smatran za pretkaKelta iGermana. Simbol je rodnosti, a zbog obnavljanja rogova kod mnogobrojnih naroda, odKine doEurope, uziman je za simbol neprekinutog stvaranja i obnavljanja.[6]
Ukršćanskoj ikonografiji, jelen svoje simboličko značenje poprima od početnih riječiPsalma 42: "Kao što košuta žudi za izvor-vodom, tako duša moja čezne, Bože, za tobom." Jelen je po tome primjer i slika pobožnosti iredovničkog poziva. Jelen je također simbol samoće i čista života jer traži slobodu i sklonište u visokim planinama. Simbol jesv. Eustahija isv. Huberta (prikazuje se s raspelom među rogovima) tesv. Julijana Bolničara (bez raspela).[7]
- ↑"košuta":Hrvatski jezični portal (preuzeto 6. novembra/studenog 2013).
- ↑„Jelen evropský”. Arhivirano izoriginala na datum 2016-03-04. Pristupljeno 2021-08-09.
- ↑„JELEŃ SZLACHETNY – Cervus elaphus – gatunek dużego ssaka lądowego z rodziny jeleniowatych (Cervidae)”. Arhivirano izoriginala na datum 2016-03-05. Pristupljeno 2015-01-07.
- ↑Uredba komisije (EU) br. 1158/2012 od 27. studenoga 2012. o izmjeni Uredbe Vijeća (EZ) 338/97 o zaštiti vrsta divlje faune i flore uređenjem trgovine njima
- ↑Mammal Species of the World
- ↑"Jelen", u: Ivan Cvitković,Rječnik religijskih pojmova, DES, Sarajevo 2005, str. 203.ISBN978-9958-728-59-4
- ↑Marijan Grgić, "Jelen", u: Anđelko Badurina,Leksikon ikonografije liturgike i simbolike zapadnog kršćanstva, 4. dopunjeno izdanje, Kršćanska sadašnjost, Zagreb 2000, str. 326.ISBN953-151-330-9
