Jean-Jacques Rousseau[ʒɑ̃ˈʒak ʁuˈso] (Ženeva, 28. juna 1712. –Ermenonville, 2. jula 1778.),švajcarski filozof, književnik i politički teoretičar koji je imao ogroman uticaj na razvoj političke misli u 18, 19. i 20. vijeku. Iako je nominalno pripadaoprosvjetiteljskom pokretu, smatra se prvim predstavnikomromantizma u književnosti i popularnoj kulturi.
Zbog svog žustrog zalaganja za povratak prirodi i idealiziranja pred-civilizacijske prošlosti , Rousseau se smatra idejnim praocem pokreta za zaštitu okoline.
Preživjevši nesretno djetinjstvo bježi iz roditeljskog doma gospođi de Warens koja ga obraća nakatolicizam i kao pomajka, prijateljica i ljubavnica vrši dugi niz godina na njega snažan utjecaj. Od tada pa sve do smrti Rousseau će imatiživot pun obrata te rastrgan proturječnostima između snova i stvarnosti i koji je pri kraju zamračen jakom razdražljivošću i neurotičkim priviđenjima.
Rousseau se kao šegrt, lakej, nastavnikglazbe, prepisivačnota i kućni učitelj, uvijek djetinjski plah i vođen zakonima srca mučno se probijao kroz svoje doba luksuza, galantnih i šupljih salonskih konverzacija, vlasulja i društvenog parazitima. Godine1742. upoznaje uParizuDiderota i drugeenciklopediste, ali se ubrzo s njima razilazi. U svom prvom djeluDiscours sur les arts et les sciences daje1749. godine negativan odgovor na nagradno pitanje dižonske akademije o tome da li znanost i umjetnost pridonose poboljšanjumorala. Taj je spis otkriće za Pariz i Rousseau preko noći postaje slavan.
No, uskoro bježi od pariške buke i konvencionalnih društvenih obaveza i uŽenevi se združuje s priprostom Thérese Levasseur, s kojom dugo živi u prirodnom braku (vjenčali su se tek1768. godine). UEremitageu, sjeverno od Pariza, u idiličnom ambijentu male kućice okružene vrtom, pišeDiscours sur l'origine et les fondements de l'inégalité parmi les hommes, skicu o povijesnom razvojnom putučovječanstva. Društveno i tjelesno blizu sloma odlazi1761. godine na malo imanje uMontmorencyju i tu dovršava svoja djela:Julie ou la nouvelle Héloise, Du contrat social ou principies du droit politique i Émile ou sur l'éducation. Ta su djela izazvala bijes službeneFrancuske te pariški sud izadje nalog za njihovo spaljivanje i Rousseaovo hapšenje. Bježeći pred progonima i pateći od unutarnjih moralnih kriza Rousseau postaje bolesnik koji sumnja u sve pa i u svoje najintimnije prijatelje. Na Humeov poziv odlazi uEnglesku i tamo piše šest knjiga. Praćen manijom proganjanja vraća se u Francusku i dovršava posljednje djeloReveries du promeneur solitaire, u kojem se očituju i neki znakovišizofrenije. Samotni bolesnik nedugo zatim umire premoren fiktivnim i stvarnim progonima. Umro je2. srpnja u mjestuErmenville u blizini Pariza.
Zanimljiva su njegovafilozofska stajališta pa ta je takočovjek, po Rousseau, odprirode dobar i nije počinio nikakav istočnigrijeh već ga je pokvarilacivilizacija ikultura. Po njemu sav napredakznanosti,umjetnosti,tehnike iprivrede znači gubitak izvorne ljudskosti, zdrave prirodnesreće iharmonije. Nevino samoljublje pretvara se pod utjecajemrazuma uegoizam, a pretjerana putenost, slabljenje karaktera i pokvarenost običaja posljedica su razvijanja umjetnosti. Privatno vlasništvo podijelilo je ljude na bogate i siromašne, a vlast na jake i slabe: Prvi koji je došao na zamisao da ogradi komad zemljišta i da kaže: "Ovo je moje" i koji je uz to našao dovoljno naivne ljude da mu to povjeruju bio je pravi osnivač građanskog društva. Koliko bizločina,ratova iubojstava, koliko nevolja i strahota uštedio ljudskom rodu onaj koji bi tada, iščupavši oznake i zatrpavši jarak, viknuo svojim bližnjima: "Ne slušajte tu varalicu, propali ste ako zaboravite da zemaljski plodovi pripadaju svima, a zemlja nikome!".
Čovjek je rođen slobodan, a ipak svugdje je u okovima! - u toj je početnoj rečenici u djelu Društveni ugovor sadržan i Rousseauovpolitički kredo: stvaranje suverene i slobodne građanskedržave u kojoj opća volja (volonté généralé - koja, međutim nije identična s voljom svih - volonté de tous) mora postati izvorom i temeljem svakog prava. Budući da znanost i kultura rađaju mnog zla i izopačuju karaktere potrebno je uvesti što prirodniji odgoj. Svojom idejom slobode kao supstance čovjeka, spontanitetom uma i preferiranjem paskvalovskelogique de coeur on je ne samo neposredno utjecao naKanta,Schillera iGötea već i trajno nadahnuo romantičnu literaturu i oduševljavao revolucionarne sanjare18. pa i19. stoljeća.
.jpg)
