.png)
Jansenizam je bio vjerski pokret unutarKatoličke Crkve tokom17. i18. vijeka. Tvorac mu je bio belgijskibiskup izYpresa,Cornelius Jansen (1585.-1638.). po kome je i dobio naziv.
Dokrenesansa ihumanizam naglašavaju čovječju vrijednost i um, jansenisti naglašavajuBožju svemoć, čovjekovu izopačenost i nemogućnost da se čovjek spasi ako nije za spasenjepredestiniran. Inzistirajući na moralnoj rigoroznosti i na stavu da će spasenje postići samo rijetki među kršćanima, okreću se naročito protivisusovačkog pastoralnog dušebrižništva. Veliki simpatizer ovog pokreta bio jeBlaise Pascal.
Zaokružene postavke jansenizma sadržane su u knjiziAugustinus, seu doctrina S. Augustini de humanae naturae sanitate, aegritudine, medicina, adversus Pelagianos et Massilienses; tu knjigu Corneliusa Jansena su po njegovoj smrti dovršili i1640. objavili njegovi suradnici. Postavke iz te knjige je Katolička Crkva osudila, te je papaInocent X. u buliCum occasione (1653.) izrijekom osudio pet postavki iz te knjige kaohereze. Svih pet postavki se odnose na predestinaciju, te sudjelovanje čovjekove volje i Božje milosti: riječ je u neku ruku o detaljima katoličkog naučavanja, koji bi možda u nekoj teološkoj knjizi prošli i nezapaženo, da jansenisti nisu na tim detaljima tako predano inzistirali. Npr. jansenisti su inzistirali da čini herezu onaj koji bi rekao da je Isus prolio krv (ili da je umro) "za sve ljude".[1] Osudu koju je izrekao Inocent X. je u buliAd sanctam Beati Petri sedem (1656.) ponovio papaAleksandar VII.[2]
Makar su jansenisti sebe smatrali rigoroznim sljedbenicima doktrinasv. Augustina i htjeli da ih se zove "augustinovci", isusovci su u njihovom nauku prepoznavali mnoge elementekalvinističkog naučavanja, koje je Katolička crkva bila osudila već ranije i uporno su ih nazivali "jansenistima", poričući ispravnost njihovih tumačenja Augustinovih djela.
Svoje sjedište jansenisti su imali usamostanuPort-Royal-des-Champs (u istoj pokrajini gdje se nalazi iPariz), potom su osnovali u Parizu samostan imenom "Port-Royal", u koji se se onda preselile njihove najvažnije aktivnosti. Nakon što su ustanovili da od pape neće dobiti podršku, jansenisti se udružuju sgalikancima: to im za stanovito vrijeme osigurava snažnu podršku državnih vlasti. KraljLuj XIV. je, naime, bio glavni promotor galikanizma, pokreta koji je privrženostapsolutnoj monarhiji stavljao ispred privrženostipapi.
Konačna osuda jansenizma dolazi1713. u vidubuleUnigenitus, koju je izdao papaKlement XI, osuđujući kao krivovjernu čak 101 postavku koju je u knjizi "Abrégé de la morale de l'Evangile" iznio jansenistički teologPasquier Quesnel. Iznimno daroviti Quesnel je tim svojim teološkim djelom (konačno izdanje objavljeno1678. godine) bio nakanio dati definitivnu obranu jansenizma, a ona je zapravo naznačila početak kraja jansenizma. Nakon što je Katolička crkva vrlo dugo tolerirala djelovanje jansenista kao svećenika i časnih sestara u redovima Crkve (imajući osobito u vidu visoku moralnost koja ih je redom odlikovala), Klement XI. je1718. godine izdao buluPastoralis officii, izrekavšiekskomunikaciju protiv jansenističkih pristalica koji odbijaju prihvatiti njegovu raniju buluUnigenitus iz1713. Jansenisti su ipak na nekim mjestima uspijevali dalje djelovali (iz samostana Port-Royal-des-Champs su bili iseljeni1709.) zahvaljujući zaštiti koju im je pružao kardinal Louis-Antoine de Noailles, tadašnji nadbiskup Pariza.
UNizozemskoj su ovi događaji doveli1724. godine do stvaranjaStarokatoličke crkve: pretežno kalvinistička Nizozemska je naime odbijala prihvatiti bilo kojeg katoličkog biskupa vjernogRimu, a i djelovanje običnih svećenika je bilo teško, ali su nizozemske državne vlasti rado prihvatile jansenističke svećenike izFrancuske i njihove pobornike s nizozemskog govornog područja uBelgiji. Tako je prvi put nakonReformacije bilo dozvoljeno ustoličenje "katoličkih" biskupa i formiranje biskupija koje nisu bile u uniji sa Rimom (rukopoložio ih je1724. godine Dominique Marie Varlet, biskup koji je od1719. godine bio suspendiran od straneSvete stolice). Većina nizozemskih katolika se poslije opredijelila za jedinstvo sa Rimom. Starokatolika u Nizozemskoj danas ima svega oko pet tisuća, prema preko četiri milijuna katolika.
