.jpg)
Ivo de Giulli (Dubrovnik,1876. -Dubrovnik,1957.) je bio hrvatskipolitičar,diplomat,pravnik i javni radnik.[1] Po struci je bioodvjetnik. Bio jeHrvat.[2]
Bio je gradskim vijećnikom u Dubrovniku.[3]
Uređivao je i izdavao listCrvenu Hrvatsku od 1905. do 1907. godine. List se tiskao u tiskari njegove obitelji u Dubrovniku od ožujka 1906. godine.[4]
Bio je značajnim dioničaromHrvatske vjeresijske banke, moćnog predstavnika hrvatskog kapitala, jer je ta banka smjela osnivati podružnice diljem Austro-Ugarske. Ista je banka bila gospodarskim osloncemSamostalna organizacija Hrvatske stranke.[5]
Zbog članstva u tom odboru, austrijske su sudske vlasti naredile uzapćenje njegove cjelokupne pokretnei nepokretne imovine, kao iAnti Trumbiću iJuliju Gazzariju iz Šibenika, zbog "veleizdaje".[6]Za vrijeme 1. svjetskog rata bio je članomJugoslavenskog odbora[7], čijeg je pariškog ureda bio šef.[8] 1916. je uručio francuskom ministarstvu vanjskih poslova memorandum o hrvatskom pitanju; istovremeno predPašićem branio Supila, za razliku od srpskih predstavnika u Odboru.[9] Naime, jedino se de Giulli slagao sa Supilom koji je još 1915. razgovarajući sa srpskim dužnosnicima rekao daHrvati moraju znati u kakvu državnu zajednicu ulazu, drugim riječima da unutrašnje uređenje buduće Jugoslavije treba biti riješeno prije konačnog ujedinjenja.[10]
Smatrao je bitnim ravnopravnost vjera u budućoj državi, pa je stoga smatrao potrebnim da Kraljevina Srbija treba pokazati pred zajednicom europskih naroda ozbiljnu namjeru kojom bi promijenio pravoslavlju status povlaštene vjere u državi Srbiji, jer joj je ondje ustavom bio osiguran položaj državne vjere.
Potpisnikom je varšavske konvencije o unifikaciji određenih relativnih pravila međunarodnog zračnog prometa od 12. listopada 1929.[11][12]
U Kraljevini Jugoslaviji bio jegeneralnim konzulom uJeruzalemu. Nakon što je taj konzulat otvoren 31. prosinca 1936. godine, de Giulli je ukazom od 30. travnja 1937. postao generalnim konzulom, a dužnost je počeo obnašati 29. studenoga 1937. godine. Održavao je veze s kolonijom Židova koji su iselili s područja Kraljevine Jugoslavije u Palestinu nakon 1. svjetskog rata. Pratio je bit i probleme arapsko-židovskih odnosa.[13]
Napisao je djelo: