| Ivar Andreas Aasen | |
|---|---|
.jpg) | |
| Biografske informacije | |
| Rođenje | (1813-08-05)5. 8. 1813. Ørsta,Kraljevina Danska |
| Smrt | 23. 9.1896. (dob: 83) Christiania,Kraljevina Norveška |
| Nacionalnost | Norvežanin |
| Opus | |
| Književni pravac | Romantizam |
| Jezik | norveški |
| Znamenita djela | |
| |
| Potpis | |
 | |
Ivar Aasen (Ørsta,1813. –Christiania,1896.) bio je norveškilingvist, autor gramatike (1848) i rječnika (1850) koji obnavljaju autentičninorveški jezik, nazvan «landsmål» ili «nynorsk».
Rođen1813. u seluÅsenu, pokrajHovdebygde blizuØrste, u sjevernoj oblasti zvanojSunnmøre. Kršten je kao «Iver[a] Andreas Aasen» i bio je najmlađi od osmero braće i sestara od Ivara Jonssona i Guri Jonsdotter Åsen. Vrlo rano je ostao siroče i kao dijete je morao sudjelovati u teškim poljoprivrednim poslovima kako bi preživio u odvojenom kraju. U slobodnom vremenu je se zabavljao čitajućiBibliju i nekoliko drugih knjiga koje je mogao naći u selu.
Svoje znanje je razvio uz svećenikaHansa C. Thoresena (1802–1858), za kojeg je polagao «test svećenika» (prosteprøve). U godinama1833/35 Aasen je čitaolatinski, učio povijest, geografiju, retoriku i poeziju sa Thoresenom u cilju da nastavi studije, nacrt koji će napokon napustiti.
Godine1831. je postao školski učitelj, prije nego što će postupno postati kućni odgojitelj (preceptor) kod kapetana Daaea uSolnøru. U godinama 1835/42. imao je za učenikaLudviga Daaea, rođakaSuzane Thoresen, koja će se kasnije udati zaIbsena. Aasen je nastavio proširivati svoje znanje, između ostalog samostalno učeći nekoliko jezika, te stvarajući bogatu zbirku biljaka iz lokalnog kraja. Sakupio je zbirku od oko 500 biljaka izØrskoga iSkodjea i klasificirao ih premaLineovojnomenklaturi, što i danas predstavlja značajno djelo za naučni opis prirode u Sunnmørskom kraju. U to vrijeme je počeo dublje proučavati svoj jezik, a prvo je se pozabavio vlastitimSunnmørskim dijalektom[b]. Zatim je sebi postavio zadatak da pronađe oblik norveškog prijedanskog utjecaja, što će uroditi tekstDen Sunnmørske dialekt, objavljen1841. godine.
Za jezik nikada ne treba ići izvan granica. Trebali bismo pogledati u svoja skrovišta i potražiti ono što sami posjedujemo, prije nego što krenemo posuđivati od drugih. Onako kako je slobodnom čovjeku ponos uskratiti drugima ono što je sam imao, tako isto nam je na čast što radije skupljamo strane riječi nego koristimo one koje su općepoznate i upotrebljavane u našim selima. (...) Hoćemo li onda, pomislio sam, propustiti ovo dragocjeno blago iz prošlosti, koje su naši preci kroz sve svoje nedaće sačuvali i ostavili nam ga kao svetinju?
– Ivar Aasen,Om vort Skriftsprog, 1836
Otputovao je uBergen kako bi prestavio svoj radbergenskom biskupuJacobu Neumannu (1772–1848). Neumann je ostao zadivljen njegovim tekstom, tako da je ga dao tiskati u listuBergen's Stiftstidende (biskupijske novine)1841. godine. Preko Neumanna, Aasen je upoznao i povezao se sa Znanstvenim društvom uTrondheimu, koje mu je dalo stipendiju da može putovati okolo i ispitati druge dijalekte. Tada je imao 29 godina.
.jpg)
Ivar Aasen je zatim putovao četiri godine po Norveškoj i zapisivao riječi i izraze. Prešao je više od četiri stotine milja, no novac za putovanje je ponestao prije nego što će uspjeti posjetiti sjevernu Norvešku. Pak je tijekom dvadeset godina nastavio putovati, stigući doTromsøa, te je posjetio više od polovice svih općina u zemlji. Kad nije putovao, živio je uChristianiji. Godine1848. je objavioDet norske Folkesprogs Grammatik a dvije godine kasnije izašao je Rječnik norveškog narodnog jezika (Ordbog over det norske Folkesprog, 1850), knjiga koja je sadržavala preko 25.000 riječi, a ilustrirao ju jePeter A. Munch. To djelo predstavlja nacionalno remek-djelo i time započinje znanstveno istraživanje modernognorveškog jezika. Godine1849. Aasen je predstavio prozuSamtale melkem to Bønder, prvi tekst na novom pisanom jeziku, te je četiri godine kasnije objavio nacrt novog (kodificiranog) norveškog nacionalnog jezika,Prøver af Landsmaalet i Norge (1853). Glavni njegov cilj je bio stvoriti pravi norveški pisani jezik sa najmanjim mogućim utjecajem izdanskog jezika. Stoga njegova početna točka kreće od seoskih dijalekata, koji su dijelili više sa norveškim. S druge strane, želio je istražiti jezik koji bi većina ljudi mogla prepoznati kao norveški, a neislandski, pa je potom tražio korespondencije sa danskim i sašvedskim gdje je mogao. Na taj način je nikao zajednički norveški jezik koji se temeljio na norveškom narodnom jeziku, satkan govorom svakodnevnog jezika ruralnih ljudi. Naime norveški nacionalni romantičari (Welhaven i drugi) su težili arhaičnijem jeziku, dok je Aasen želio stvoriti prvenstveno zajednički jezik, čemu je bio nužan metodički rad na stvaranju najpravilnije korespondencije između jezika i svakog od dijalekata. Smatrao je da su se gotovo svi dijalekti promijenili iz staronorveškog, pa potom novi nacionalni jezik ne bi trebao slijediti liniju staronorveškog, a takvo stajalište je išlo suprotno dansko-norveškom položaju na moći.
Aasen je se nastanio uChristianiji1847. godine i tamo živio gotovo pedeset godina, sve do svoje smrti. Bio je tih i šutljiv, u poeziji i u publicistici stajao je na stranu slabljih u društvu. Često je govorio da se osjeća usamljeno, bez obitelji i odvojen kako od poljoprivredne kulture u kojoj je odrastao, tako i od buržoaske kulture čiji je dio odbijao postati. Oko1859. vodio je žestoke političke polemike.
NjegovaNorsk Grammatik iz1864. je još uvijek standardna referenca, posebice unutar morfologije, dokNorsk Ordbog (1873) temelji norvešku leksikografiju.
Aasen je se uglavnom baviolingvistikom iljeposlovljom. Od njega imamo zbirku bajki i legendi, jednu dramu (Ervingen,1855), jednu zbirku poezije (Symra,1863). Jedna od njegovih najpoznatijih pjesama jeNordmannen. Također je prevodio pjesme s drugih jezika (lorda Byrona,Schiller i drugi). Bio je svestran pisac i mislilac, estetski nadaren i sklonhumoru. Njegove pjesme želio je da se pjevaju, po staroj poetskoj tradiciji. Kada je skladao, pridržavao je se strogo normi pisanja, strofe je oblikovao po lingvističkoj disciplini a s druge strane kada je pisao gramatiku mislio je na pjesnički jezik.
