Ivan Broz (Klanjec, 21. januar 1852. – 25. decembar 1893.,Zagreb),filolog iknjiževni povjesničar.
Tri razreda osnovne škole polazio je u Klanjcu, četvrti uVaraždinu. Uz potporu karlovačkih franciskana polazio je gimnaziju uKarlovcu (1864–1866),Požegi iZagrebu, gdje je maturirao1872. Zbog darovitosti, poslan je uInnsbruck da započne studijteologije, ali se najviše bavio poviješću i orijentalnim jezicima. U novootvoreno Sveučilište u Zagrebu prelazi, ali tek uz prekid nastavlja 1876. studij kao redovni slušačhrvatskog jezika,povijesti igeografije.U Zagrebu je 1874. postavljen za namjesnog učitelja u realci zagrebačkoj, gdje je predavao hrvatski i njemački jezik. Kao pravi učitelj radio je od 1880. u realkama uOsijeku, Požegi i Zagrebu (od 1884. godine).Odbor Matice hrvatske, zbog njegovih književnih zasluga, uzima ga 1885., pa mu odmah i poverava redakciju Matičina zbornika narodnih pjesama.Doktorirao je1888. s radnjom o imperativu u hrvatskom jeziku. Zahvaljujući vladinoj stipendiji, akademsku 1889/90. provodi na jednom semestru uBeč slušajući slavistiku kodVatroslava Jagića i radeći u seminaru za slavensku filologiju. Od vlade je iskao i dobio potporu i dopust da 1889/90. provede putujući u Dubrovnik, po Hercegovini i Crnoj Gori da bi slušao kako se onuda govori i pjeva, što bi mu koristilo u poslu uređivanja Matičina zbornika narodnih pjesama. S toga se studijskog putovanja vratio s Palmotićevom Atalantom i punom torbom jezičkih bilježaka.U zimu 1892. izdaje svoj pravopis te drži niz predavanja učiteljima o novim pravilima. Te godine (1892.) postaje i članom dopisnikom Jugoslavenske akademije znanosti i umjetnosti.Umro je na Božić 1893. Pokopan je uz velike počasti vlade i znanstvenika.
Ivan Broz je1892. objelodanio svoje najvažnije djelo,Hrvatski pravopis, koji je, u Boranićevoj redakciji, izlazio do1916. Taj pravopis, iako izrijekom baziran na Karadžićevoj pravopisnoj koncepciji, no ipak oblikovan je ponajviše po uzoru na pravopisno djelo hrvatskogafilologa ipravaškog političaraMarcela Kušara, utemeljilo je suvremenihrvatski pravopisni standard, te ostali hrvatski pravopisni priručnici (uz izuzetak oktroiranih djela iz doba obje Jugoslavije i povratka na morfonološki propis u vrijemeNDH) u većini preskripcija uglavnom dotjeruju Brozovo prijelomno djelo u nijansama.
Najumjereniji filolog među hrvatskim mladogramatičarima nazivanima i vukovci, Broz je ostavio dubokoga traga u konačnoj standardizacijihrvatskoga jezika: zahvaljujući njemu,Hrvate nije snašlo pravopisno dvojstvo koje je prijetilo uvedbom fonološki koncipiranoga pravopisa u Dalmaciji i Bosni (priručnik Frane Vuletića), a usvajanjem nekih propisa iz pravopisnoga standarda Zagrebačke škole (rastavljeni futur, pisanje stranih imena kao u izvorniku, izbjegavanje asimilacije po zvučnosti u više slučajeva (podcijeniti, odčepiti,..), morfonološki oblici u više slučajeva (mladac/mladci,..) osigurao je i kontinuitet ponajviše sa starijom (poglavito Dubrovačkom)hrvatskom pravopisnom tradicijom, i ostvario bezbolni prijelaz na konačni oblik pravopisa ne izazvavši prosvjede koji su pratili jezične zahvate njegova suvremenikaTome Maretića, potaknute uglavnom jezičnopovijesnim nihilizmom potonjega spram hrvatske književne i jezične baštine.