Movatterモバイル変換


[0]ホーム

URL:


Prijeđi na sadržaj
Wikipedija
Pretraga

Ifigenija

Izvor: Wikipedija
Orest i Ifigenija, predstava narimskommozaiku, 2–3. vek nove ere,Kapitolski muzeji,Rim
Žrtvovanje Ifigenije,François Perrier, 17. vek.
Ifigenija u Tauridi,Anselm Feuerbach, 1862.

Ifigenija (starogrčki:Ἰφιγένεια) bila je, prema najrašrenijem predanju ugrčkoj mitologiji, kćiAgamemnona iKlitemnestre.[1] Drugi izvori, koji možda odslikavaju raniju tradiciju,[2] kažu da su joj roditelji biliTezej iHelena, a da ju je odgojila Klitemnestra.[3]

Mitologija

[uredi |uredi kod]

Agamemnon je jednom prilikom uArtemidinom gaju ubio jelena ili se, prema drugoj verziji, hvalio kako ni sama boginja ne gađa tako dobro kao on ili se, prema trećima, u godini u kojoj se rodila Ifigenija zavetovao da će žrtvovati ono najlepše što nastane te godine, ali je kasnije taj svoj zavet zanemario. To su različiti događaji koji se spominju kao razlozi zbog kojih jegrčko brododovlje bilo zadržano uAulidi na svom putu premaTroji. ProrokKalhant (ili, prema drugima, proročište uDelfima) objavio je da će se boginja Artemida umiriti i grčkoj floti dozvoliti nastavak puta samo ako joj Ifigenija budeprineta na žrtvu. Agamemnon se isprva opirao tome, ali je na kraju popustio pod dugim molbamaMenelajevim te se složšio s planom daOdisej iDiomed dovedu Ifigeniju pod izgovorom da je otac želi udati zaAhileja. Kad je Ifigenija stigla i kad je već bila kodžrtvenika, spremna da bude žrtvovana, boginja Artemida se sažalila, obavila devojku oblakom i prenela je uTauridu (današnjiKrim), gde ju je postavila za svoju sveštenicu, a na žrtvenik u Aulidi umesto nje postavila je košutu ili, prema drugim verzijama, medvedicu, junicu ili staru ženu, koja je žrtvovana umesto Ifigenije.[4][5] PremaDiktisu Krićaninu, Ifigeniju je sa žrtvenika sklonio Ahilej, kad se kroz jaku grmljavinu začuo Artemidin glas, i potom je poslaoskitskom kralju.[6][2]Jovan Ceces čak kaže da se Ahilej zapravo oženio Ifigenijom i da mu je ona rodilaPira.[7]

Dok je Ifigenija služila kao Artemidina sveštenica u Tauridi, njen bratOrest skovao je, na savetproročišta, plan da se dokopa tauridske kultne statue Artemide, za koju se verovala da je u davnini pala s neba, i da je prenese uAtiku.[8] Kad je Orest, u pratnjiPilada, stigao u Tauridu, tamošnji su ga stanovnici, prema svojim običajima, želeli žrtvovati u Artemidinu hramu. No, Ifigenija je prepoznala svog brata, pa su njih dvoje uzeli boginjin kip i potom zajedno pobegli. Neki pripovedaju da su dvoje begunaca pri tom i ubiliToanta, kralja Tauride.[9][7] U međuvremenu jeElektra, druga Orestova sestra, čula da ga je Artemidina sveštenica žrtvovala u Tauridi, te je, kako bi proverila je li to istina, otputovala uDelfe, gde je srela Ifigeniju i bil obaveštena da je ova pogubila Oresta. Zato je Elektra rešila da Ifigeniji iskopa oči, ali ju je u tome sprečio Orest, koji je iznenada pojavio te je došlo do sceneprepoznavanja.[7]

Potom su se svi vratili uMikenu, a Ifigenija je odnela Artemidin kip u atički gradBrauron blizuMaratona, gde je nastavila da obavlja dužnost Artemidine sveštenice i gde je kasnije umrla i bila sahranjena.[10] Budući da se po nekim verzijama smatrala i Tezejevom kćerkom, Ifigenija je bila povezivana sherojskim atičkim porodicama; nakon smrti prinošeni su joj velovi i najskuplji odevni predmeti koji su pripadali ženama koje su umrle na porođaju.[11][12] Međutim,Pausanija kaže da su njen grob iheroon pokazivani uMegari,[13] a pripovedalo se i to da Ifigenija uopšte nije umrla, nego da ju je Artemida pretvorila uHekatu ili da ju je obdarila besmrtnošću ili večnom mladošću te da pod imenom Orejlohija živi kao Ahilejeva supruga na ostrvuLeuki.[3]

Kult

[uredi |uredi kod]

Mnogi gradovi uGrčkoj (Brauron,Sparta,Arg),Maloj Aziji (Komana uKapadokiji), naSiciliji (Sirakuza) i naApeninskom poluostrvu (Aricija) tvrdili su da poseduju stari kultni kip Artemide Tauridske koji su doneli Ifigenija i Orest.[14]Lakedemonjani su tvrdili da se ta kultna statua nalazi u Lakoniji, u mestu koje su zbali Limnej (Λιμναῖον = "Močvarno") i da se poštuje pod imenomArtemide Ortije.[15] Navodno su oni koji su pronašli njen kip odmah poludeli, a jednom prilikom u davnini, kad su Spartanci boginji prinosili žrtve paljenice, izbila je među njima velika svađa, koja se pretvorila u krvoproliće, nakon čega je proročište zapovedilo da se Artemidin žrtvenik mora krvavitiljudskim žrtvama. Tako je prinošen na žrtvu čovek koga je odabrao žreb, aLikurg je taj običaj promenio u bičevanje mladića i otad se žrtvenik na taj način zasićivao ljudskom krvlju.[16] Da su se u najstarije doba i u Atici boginji Artemidi prinosile ljudske žrtve, može se pretpostavizi na osnovu činjenica da je postojao običaj da se tokom žrtvovanja Orestu, koje je tamo ustanovljeno, žrtvenik poprska kapima ljudske krvi.[17]

Pausanija piše da je u graduHermioni uArgolidi postojalo svetilište Artemide Ifigenije,[18] a isti autor[19] iHerodot[20] kažu da stanovniciEgire uAhaji prinose žrtve boginji za koju smatraju da je Ifigenija, Agamemnova kći. Iz tih i drugih napomena kod antičkih pisaca može se zaključiti da Ifigenija isprva nije bila samo Artemidina sveštenica iliheroina, nego jedan od Artemidinih atributa, a možda i sama Artemida.[7]

Umetnost i književnost

[uredi |uredi kod]

Mit o Ifigeniji obradio jeEuripid utragedijamaIfigenija u Aulidi (oko 413. pne.) iIfigenija u Tauridi (oko 406. pne.), zatimSofokle u tragedijiHriso, nazvanoj verovatno po Hrisu, sinu Agamemnona iHriseide, vladaru Sminta, kamo su, prema jednoj verziji mita, Ifigenija i Orest prvo došli bežeći iz Tauride i gde je ubio ubijen tauridski kralj Toant. koji je došao za njima; odrimskih pesnika priču o Ifigeniji obradili suKvint Enije iMarko Pakuvije, ali su od njihovih dela sačuvani samo oskudni fragmenti.[21]

Predstave mita o Ifigeniji pojavljuju se ulikovnoj umetnosti od kraja 5. veka pne., pri čemu je scene njenog žrtvovanja i susreta s Orestom prvi obradioTimant izKitna u monumentalnom slikarstvu, a kasnije se one javljaju i nadraguljima,kamejama,etrurskimurnama irimskimsarkofazima imozaicima.[2]

Reference

[uredi |uredi kod]
  1. Higin,Fabulae, 98.
  2. 2,02,12,2Srejović & Cermanović-Kuzmanović 1989, s.v. Ifigenija
  3. 3,03,1Antonin Liberal,Pretvorbe,online text 27.
  4. Euripid,Ifigenija u Tauridi,10‒30;783.
  5. Euripid,Ifigenija u Aulidi,1540 sqq.
  6. Diktis Krićanin,Trojanski rat, I, 19‒22.
  7. 7,07,17,27,3Schmitz 1867, s.v. Iphigeneia
  8. Euripid,Ifigenija u Tauridi,79.
  9. Higin,Fabulae, 121.
  10. Euripid,Ifigenija u Tauridi,1464.
  11. Diodor Sicilijski,Istorijska biblioteka,IV, 44, 7.
  12. Pausanija,Opis Helade,I, 33, 1.
  13. Pausanija,Opis Helade,I, 43, 1.
  14. Srejović & Cermanović-Kuzmanović 1989, s.v. Glauk, 3
  15. Pausanija,Opis Helade,III, 16, 7.
  16. Pausanija,Opis Helade,III, 16, 9III, 16, 10.
  17. Euripid,Ifigenija u Tauridi,1446 sqq.
  18. Pausanija,Opis Helade,III, 35, 2.
  19. Pausanija,Opis Helade,VII, 26, 2.
  20. Herodot,Istorija,IV, 103, 2.
  21. Đurić 1991, str. 141–144 sfn error: no target: CITEREFĐurić1991 (help)

Literatura

[uredi |uredi kod]
  • Đurić, Miloš N. (1988). Aristotel. O pesničkoj umetnosti. Beograd: Zavod za udžbenike i nastavna sredstva. 
  • Schmitz, Leonhard (1867). „Iphigeneia”. u: Smith, William. Dictionary of Greek and Roman Biography and Mythology. 1. Boston. str. 21. 
  • Srejović, Dragoslav; Cermanović-Kuzmanović, Aleksandrina (1989). Rečnik grčke i rimske mitologije. Beograd: Srpska književna zadruga. 
Epopeje
Autori
Lokaliteti
Glavne ličnosti
Božanstva
Ahejci
Trojanci i njihovi saveznici

Vanjske veze

[uredi |uredi kod]
Ifigenija naWikimedijinoj ostavi
Izvor:https://sh.wikipedia.org/w/index.php?title=Ifigenija&oldid=40923187
Kategorije:
Sakrivena kategorija:

[8]ページ先頭

©2009-2026 Movatter.jp