Humanizam je razdoblje kasnepovijesti obilježeno težnjom za upoznavanjem i nasljedovanjem klasičnihrimskih igrčkihknjiževnosti icivilizacije. Začeci se nalaze utalijanskimgradovima14. st., ali humanizam svoj procvat doživljava tijekom15. st., kada se širi i na veći dioEurope. Obilježuje ga eklektična uporaba antičkefilozofije i njezino uklapanje u kršćanskusrednjovjekovnufilozofiju te vjera u sposobnost i vrijednostčovjeka. Pristaše humanizma (humanisti) izdvajaju se kao poseban društveni sloj u koji ulaze znanstvenici i kulturni djelatnici, kao i vladari i drugi predstavnici društvene elite (dvorjanici, kondotjeri, aristokrati). Razdoblje humanizma pripremilo je preporod znanosti i umjetnosti u Europi (renesansa).
Glavni su predstavnici:Dante Alighieri,Francesco Petrarca,Giovanni Boccaccio,Giovanni Pico della Mirandola, L. Valla, Thomas More, H. Grotius,Johannes Reuchlin,Erazmo Roterdamski, P. Melanchthon; uHrvata:Ivan Česmički,Marko Marulić i dr.
U općenitom smislu humanizam predstavlja bilo koji sustav mišljenja i djelovanja koji u prvi plan stavljačovjeka i njegove potrebe.
