| Gorje Huang Shan | |
|---|---|
 Svjetska baština –UNESCO | |
| |
 Kina  Huang Shan | |
| Registriran: | 2000.(24. zasjedanje) |
| Vrsta: | Kulturno dobro |
| Mjerilo: | ii, iv, vi |
| Ugroženost: | no |
| Referenca: | UNESCO |
Gorje Huang (kineski: 黃山,pinyin:Huáng Shān, što znači "Žuta planina") jegorje na jugu istočnekineske pokrajineAnhui. Gorje se sastoji od materijala koji se uzdigao s dna drevnog Yangtse mora tijekommezozoika, prije oko 100 milijuna godina, a koji se tijekomkvartara oblikovao pomjeranjemledenjaka u današnji oblik planina Huang Shana. Vegetacija gorja je gušća ispod 1.100 metara, a šume se pružaju sve do visine od 1.800 metara.
Huang Shan, jedna odsvetih planina Kine, je najslavniji po svojim slikovitim krajolicima jedinstveno oblikovanihgranitnih vrhova,Huangshan borova i veličanstvenim oblacima iz kojih vire. Tako je Huang Shan često bio motivom tradicionalnogkineskog slikarstva i pjesništva, pa čak i moderne fotografije. Zbog toga je gorje Huangshan, poznato i kao "najljupkija planina Kine", upisano naUNESCO-vpopis mjesta svjetske baštine u Aziji i Oceaniji, 1990. godine[1].
Tijekom dinastijeQin, gorje je bilo poznato kaoplanina Yi (Yi Shan), no 747. godine, carskim dekretom joj je ime promijenjeno u Huang Shan, u spomen na mitskog kineskog vladara, Žutog cara (Huang Di), koji je prema predaji otac svih Han Kineza, a upravo je s ovog mjesta uzašao na Nebesa[2]. Druga predaja kaže kako je na planini Žuti car "uzgajao moralni karakter i skupio besmrtnost u pilule". Navodno je prvi ovo ime za planinu koristio slavni pjesnikLi Po. U ta stara vremena, Huangshan je uglavnom bio gotovo nedostupan i malo se znalo o njoj, no nakon promjene imena njoj su počeli hriti hodočasnici i uskoro je niknulo mnogo hramova i tada je, navodno, isklesano 60.000 stuba na njegovim liticama[3]. Slikari i pjesnici su je toliko koristili za motiv da danas razlikujemo "Huangshan kulturu" kao povijesno razdoblje kineske umjetnosti 13. i 14. stoljeća, za dinastijeYuan (1271.-1368.). Za dinastije Ming, 1606. godine, monah Pumen je na Huang Shanu izgradio Meditacijski hram Fahai i Hram Wonshu koji su s podnožjem planine povezani stubama isklesanim u stijeni.
U narednim godinama imenovano je mnogo lokaliteta na Huanshanu, većinom prema legendama i predajama. Tako je jedan vrh dobio ime prema hodočasniku koji nije vjerovao u ljepotu Huangshana -Shixin (视信), što ugrubo znači "vjerovati nakon viđenja".
God. 1982. Kineska vlada je Huang Shan proglasila "mjestom slikovite ljepote i povijesne važnosti", a UNESCO-va svjetska baština je postao kako bi se zaštitile njegove ljepote i dom mnogih ugroženih vrsta 1990. godine. Značaju planine pridonose i mnogatibetanska sela koja su uključena u tampon zonu zaštićenog područja. Od 2002. godine, "sestrinska planina" Huangshanu jeJungfrau uŠvicarskimAlpama[4].
Geologija igeomorfologija ovog područja je nedvojbeno velikog značaja, posebno njegove odlike visinskogkrša, uključujući vapnenačke pličinetufa,slapove i plitka jezera, koje su nastale nabiranjem i pomacima koji su posljedica tektonske aktivnostiledenjaka. U dolinama u obliku slova U, tjesnaci i kamene gromade su dokazi o kasnoj glacijaciji tijekom razdobljakvartara. Šume kamenih stupova su brojne, a tu su i groteskni oblici stijena, slapova, jezera i vrućih izvora. Najstarije stijene su sedimentne naslage i metamorfne stijene iz Yangtse mora, formiranih tijekom 570 milijuna godina (proterozoik), i hridi na južnom podnožju planine Huangshan, a južno od ploče Xiaoyaoxi.Granitne formacije, nastale orografskim aktivnostima, karakteriziraju veliki uzdužni spojevi, odgovorni za mnoge impresivne špilje, grebenja i klance.
Šume, karakterizira borova šuma ispod 800 m, i Huangshan borovi od 800 m do 1.800 m, koji pokrivaju više od pola gorja. Pretežno vlažna zimzelena šuma javlja se između 600 m i 1.100 m. Listopadna šuma nastaje od 1.100 m do 1.800 m, a alpski travnjaci iznad linije krošanja. Estetski, lokalitet predstavlja gotovo jedinstven spektakl, sa svojom kombinacijom privlačnih visokih vrhova, šuma, jezera, plitkih jezera, slapova i vapnenačkih klanaca. Bogatstvo boja je također značajano, od od jezera s bistrom, tirkizno zelenom vodom ili jesenji kaleidoskop raskošnih boja.
Tu se nalazi velika raznolikost biljnih i životinjskih vrsta, uključujući i brojne ugrožene vrste. Zabilježeno je nekih 1.650 biljnih vrsta, od čega oko 1.450 izvornih, a ostatak su uvedene tijekom posljednjih dvadeset godina. Od stabala slave se najstarija, groteskno oblikovana ili na strmoglavim položajima, mrđu kojima su i tidsućljetni primjerci Huangshanbora (Pinus hwangshanensis), stabla viline vlasi (Ginkgo biloba) i alpskesmreke (Sabina squamata). Of faune tu je oko 300 vrsta kralježnjaka: sisavaca, ptica, gmazova, vodozemaca i riba. Ukupno trinaest vrsta je pod zaštitom države. Veliki sisavci sumakaki majmuni (rhesus i trupcorepi),azijski mrki medvjed,divlji pas,cibetka, Kineski tvor-jazavac,oblačasti leopard,divlja svinja, jelen Sika, kontinentalni serow, crvenorepa ipjegava vjeverica, tepangolin. Najpoznatija odavifaune je orijentalnabijela roda.
Znamenite kineske planine povezane s taoizmom:
