Hong Kong je postaokolonijaBritanskog imperija nakonprvog opijumskog rata (1839.–42.). Izvorno ograničeneotokom Hong Kong, do 1898. granice kolonije postepeno su širene napoluotok Kowloon iNove teritorije. U dobadrugog svjetskog rata, tijekomrata na Pacifiku bio je okupiran od strane Japana. 1945. Britanija je ponovo uspostavila svoju vlast do 1997., kada je Kina ponovo uspostavila suverenitet.[10][11] Regija je tijekom kolonijalnog doba prihvatila politiku minimalne intervencije vlasti pod etikom pozitivnog neintervencionizma.[12] To razdoblje snažno je utjecalo na aktualnu kulturu Hong Konga, koji se često opisuje kao mjesto gdje "Istok susreće zapad",[13] i obrazovni sustav, do reformi implementiranih 2009.[14] slobodno temeljen na Engleskom sustavu.[15]
Iako je dio Kine, Hong Kong funkcionira kao samostalna država, sa svojim zakonima, valutom, sportskim reprezentacijama, dok prema ostatku Kine i danas postoje granični prijelazi i naplata carine. Prema principu "jedna zemlja, dva sustava", Hong Kong ima drukčiji politički sistem odkontinentalne Kine.[16] Hongkonško neovisno sudstvo djeluje pod sustavomobičajnog prava.[17][18] Temeljni zakon Hong Konga, ustavni dokument koji propisuje "visok stupanj autonomije" u svim pitanjima osim vanjskih odnosa i obrane, upravlja političkim sustavom teritorija.[19][20] Premda raspolaže s rastućim višestranačkim sustavom, uski krug biračkog tijela kontrolira polovicu legislature. Izborni odbor s 800 članova bira šefa administracije Hong Konga, tj. šefa vlade.[21][22]
Kao jedno od vodećih svjetskih međunarodnih financijskih središta, Hong Kong raspolaže sa značajnom kapitalističkom ekonomijom usluga, karakteriziranu niskim porezima, slobodnom trgovinom, dok je valuta,Honkonški dolar, prema prometu deveta na svijetu.[23] Nedostatak prostora uvjetovao je gušću izgradnju, što je Hong Kong razvilo kao središte moderne arhitekture i grad s najvećim postotkomnebodera.[24][25] Zbijen prostor također je doveo do visoko razvijene transportne mreže sa stopom korištenja javnog prijevoza od iznad 90%,[26] najvišom u svijetu.[27]
Ime "Hong Kong" približan je fonetski prijevodkantonskog ili Hakka izraza naziva "香港", što na hrvatskom znači "mirisna luka".[28] Prije 1842., ime se odnosilo na mali morski rukavac - danas Aberdeen Harbour ili Little Hong Kong – između otokaAp Lei Chau i južne strane otoka Hong Kong, jedne od prvih točaka kontakata između britanskih mornara i lokalnih ribara.[29]
Miris iz naziva može se odnositi na lučke vode osvježene vodom iz estuarija Biserne rijeke, ili na tamjan iz tvornica duž obale sjeverno od Kowloona, koji je prije obrade u Victoria Harbouru bio radi izvoza uskladišten u okolici luke Aberdeen.[28] 1842., potpisan jeugovor u Nankingu, te je ime Hong Kong prvi put zabilježeno na službenim dokumentima kao naziv cijelog otoka.[30]
Jedan od petroglifa otkiven na području Hong Konga.
Arheološkim istraživanjima na prostoru Hong Konga, pronađeni su na otoku Chek Lap Kok ostaci pračovjeka stari 35 000 do 39 000 godina, i na poluotoku Sai Kung stari 6000 godina.[31][32] Wong Tei Tung i Three Fathoms Cove dvije su najstarije lokacije ljudskog boravka upaleolitiku. Vjeruje se da je Three Fathom Cove bilo naselje u dolini rijeke a Wong Tei Tung mjesto izrade kamenih predmeta. Pronađenineolitski artefakti upućuju na kulturne razlike u odnosu nakulturu Longshan u sjevernoj Kini i naselje naroda Che prije migracije narodaYue.[33][34] Osampetroglifa, datiranih u doba dinastijeShang, otkiveno je na okolnim otocima.[35]
Kinezi su na taj prostor došli u doba dinastije Qin u 3. st. pr. Kr., kada je 214 pr. Kr.,Čin Ši Huangdi, prvi kineski car, osvojio stotinu plemena Yue u području Jiaozhi (moderna regijaLiangguang), i prvi put teritorij priključio kineskom carstvu. Lokacija modernog Hong Konga bila je smještena u zapovjedništvu Nanhai (moderni okrug Nanhai), kraj drevnog glavnog gradaPun Yue.[36][37] Područje je ujedinjeno pod kraljevstvomNanyue, koje je nakon pada dinastije Qin, 204. pr. Kr. osnovao general Zhao Tuo.[38] Kada je 111. Pr. Kr. kraljevstvo osvojio carWu od Hana, zemlja je dodijeljena zapovjedništvu Jiaozhi po dinastijom Han. Arheološki nalazi indiciraju da je u to doba broj stanovnika rastao i cvali proizvodnja soli i vađenje bisernih školjaka. Luka Tai Po Hoi na prostoru Hong Konga postala je najveći kineski izvor bisera. Grob Lei Cheng Uk Han na poluotoku Kowloon vjeruje se da je izgrađen za vrijeme dinastije Han.[39]
U doba dinastijedinastije T’ang, regijaGuangdong razvila se kao regionalno trgovačko središte. 736., carXuánzōng od Tanga osnovao je radi obrane obalnih područja u regiji, vojni grad uTuen Munu.[40] Prva seoska škola, Li Ying College, osnovana je na Novim Teritorijima oko 1075. za vrijeme sjevernedinastije Sung.[41] Broj stanovnika povećao se u doba mongolskog osvajanja Kine kad u taj prostor dolaze izbjeglice iz sjevernih dijelova Kine. Tijekom mongolske invazije 1276., dvor južne dinastije Sung preseljen jeFujian, potom na otok Lantau i kasnije u Sung Wong Toi (moderniKowloon City), ali je car dječakDžao Bing od Sunga nakon poraza u bitci kod Yamena zajedno sa svojim dužnosnicima izvršio samoubojstvo utapanjem. Hau Wong, carev dužnosnik, i danas je predmet obožavanja u Hong Kongu.[42]
Najraniji zabilježenieuropski posjetitelj bio je 1513.portugalski istraživačJorge Álvares.[43][44] Nakon osnivanja naselja u regiji, portugalski su trgovci započeli trgovati u južnoj Kini. U isto vrijeme, zaposjeli su Tuen Mun i tamo izgradili vojne utvrde. Vojni sukobi između Kine i Portugala doveli su do protjerivanja Portugalaca. Sredinom 16. stoljeća, zapovijedHaijin zabranjuje pomorske djelatnosti i dodir sa strancima, i također ograničava lokalne morske aktivnosti.[42] 1661.–1669., teritorij je bio pogođen velikom evakuacijom obalnih područja Guangdonga, naređenom od caraKang-sjia. Zabilježeno je da je oko 16 000 osoba iz okruga Xin'an odvedeno u unutrašnjost, dok ih se, nakon što je evakuacija povučena 1669.,vratilo 1648.[45] Današnji teritorij Hong Konga, za vrijeme zabrane naseljavanja postao je uglavnom pustopoljina.[46] 1685., Kang-sji postao je prvi car koji je dozvolio ograničenu trgovinu sa strancima, najprije na kantonskom teritoriju. Također je nametnuo striktne uvjete trgovini, kao obaveza stranim trgovcima da žive u ograničenim područjima, s dozvolom boravka samo u sezonama trgovine, zabranom vatrenog oružja, i s plaćanjem isključivo u srebru.[47]Britanska Istočnoindijska kompanija poduzela je prvo putovanje u Kinu 1699., te se ubrzo potom naglo razvila regionalna trgovina s Britancima. 1711., kompanija je osnovala svoj prvi trgovački punkt u Kantonu. Do 1773., Britanci su u Kantonu dosegli trgovinu 1000 sandukaopijuma, dok je 1799. cijela Kina godišnje trošila 2000 sanduka.[47]
Godine 1839., odbijanje vlasti dinastijeQing da uvozi opijum rezultiralo jeprvim opijumskim ratom između Kine iBritanije. Otok Hong Kong britanske su snage okupirale 20. siječnja 1841. te je isprva predan pod konvecijom Chuenpee kao dio dogovora o primirju između kapetana Charlesa Elliota i guvernera Qishana, ali dogovor nije nikada bio formalno odobren radi nesuglasica među visokim dužnosnicima obije vlade.[48] Tek je 29. kolovoza 1842., ugovorom u Nankingu, otok formalno u trajnu vlast predan Ujedinjenom Kraljevstvu. Britanci su utemeljilikrunsku koloniju osnivanjemVictoria Cityja iduće godine.[49]
Godina 1856. - 1860. vodio sedrugi opijumski rat, te su nakon kineskog poraza, prema Pekinškoj konvenciji poluotok Kowloon i Stonecutter's Island predani u trajnu vlast Britaniji. 1898., prema uvjetima konvencije za proširenje teritorija Hong Konga, Britanija je isposlovala 99 godišnji najam otoka Lantau i susjednih sjevernih zemalja, kasnije poznatih kao Novi Teritoriji.[50] Takav teritorij Hong Konga ostao je nepromijenjen do danas.[51][52] 1894., smrtonosna treća pandemija žljezdane kuge proširila se iz Kine u Hong Kong, uzrokujući 50 000–100 000 mrtvih.[53]
Tijekom prve polovice 20. stoljeća, Hong Kong se brzo razvijao kao britanska trgovačka postaja nadalekom istoku islobodna luka, služeći kaoentrepôt Britanskog imperija. Britanci su uveli obrazovni sustav temeljen na vlastitom modelu, dok lokalno kinesko stanovnišvo nije imalo mnogo kontakata s europskom zajednicom imućnihtai-pana naseljenih kraj brda Victoria Peak.[50]
U sklopu svojihvojnih pohoda,Japansko Carstvo napalo je Hong Kong 8. prosinca 1941. Hongkonška bitka završila je britansko-kanadskom predajom vlasti kolonije Japanu 25. prosinca iste godine. Tijekom japanske okupacije, civilno je stanovništvo trpjelo velike nestašice hrane,racioniranje i hiper-inflaciju radi prisilne razmjene valute za vojne bonove. Radi nedostatka hrane, politikom prisilne repatrijacije nezaposlenih u kontinetalnu Kinu, u to je doba broj stanovnika opao s 1,6 milijuna 1941. na 600 000 in 1945. kada je Ujedinjeno Kraljevstvo ponovo uspostavilo vlast u koloniji.[54]
Odobreni odCollege of Arms 21. siječnja 1959., Blue Ensign kolonijalna zastava i grb Hong Konga korišteni su od 1959. do 1997.
Stanovništvo Hong Konga povećalo se kako su pristizali valovi migranata iz Kine, izbjeglica kineskog građanskog rata. Nakon proglašenja Narodne Republike Kine 1949. i dolaska komunista na vlast, u Hong Kong iz straha od progona dolazi velik broj izbjeglica.[50] Mnoge tvrtke izŠangaja i Guangzhoua svoja su poslovanja preselila u Hong Kong.[50]
1950-ih, rapidna industrijalizacija bila je vođena izvozom tekstila i drugih rastućih proizvodnih industrija. Kako je stanovništvo raslo a cijena rada ostala niska, životni je standard bio u stalnom porastu.[55] Izgradnja naselja Shek Kip Mei 1953. nakon velikog požara slumova, označila je početak programa izgradnje javnih državnih stanova radi prihvata velikog broja imigranata. Daljni napredak trgovini Hong Konga donijelo je osnivanje posebne ekonomske zone uŠenženu, neposredno sjeverno od Hong Konga, te se britanska kolonija učvrstila kao glavni izvor stranih ulaganja u Kini.[56]
Konkurentnost proizvodnje u Hong Kongu postepeno se smanjivala razvojem industrije u južnoj Kini od početka 1980-ih. Za razliku od toga, uslužne djelatnosti doživjele su 1980-ih i 1990-ih, nakon zapošljavanja bivših industrijskih radnika, visoke stope rasta.[57]
Otok Hong Kong 1986.
Godine 1983., kada je Velika Britanija Hong Kong prerasporedila iz krunske kolonije uteritorij, vlade Velike Britanije i Kine već su razgovarale o pitanjusuvereniteta Hong Konga radi predstojećeg isteka roka (unutar dva desetljeća) zakupa Novih Teritorija. 1984., potpisana je zajednička kinesko-britanska deklaracija - sporazum o prelasku suvereniteta Narodnoj Republici Kini 1997.[50] Sporazum je predvidio upravu Hong Konga kao specijalne administrativne regije, zadržavajući svoje zakone i visok stupanj autonomije najmanje 50 godina nakon prelaska vlasti. Temeljni zakon Hong Konga, koji će nakon prelaska suvereniteta služiti kao ustavni dokument, prihvaćen je 1990.[50]
1. srpnja 1997., proveden je prijenos suvereniteta s Velike Britanije na Narodnu Republiku Kinu, označivši službeni kraj 156 godina britanske kolonijalne vladavine. Hong Kong je postao prva kineska specijalna administrativna regija, te je Tung Chee Hwa preuzeo dužnost kao prvi šef administracije Hong Konga. Iste godine, Hong Kong je pretrpio dvostruki ekonomski udarac radiazijske financijske krize iptičje gripe H5N1.[50] 2003., bio je teško pogođen pojavomteškog akutnog respiratornog sindroma (SARS),[58][59] te jeSvjetska zdravstvena organizacija izvjestila je o 1755 zaraženih i 299 umrlih.[60] Procijenjuje se da su radi epidemije izgubljeni ugovori vrijedni 380 milijuna Hongkonških dolara (48,9 milijunaUSD).[61]
10. ožujka 2005. Tung Chee Hwa najavio je svoju ostavku na dužnost šefa administracije iz "zdrastvenih razloga".[62] Donald Tsang, u to doba glavni tajnik administracije, izašao je na izbore 2005. bez protivnika i postao 21. lipnja 2005. drugi šef administracije Hong Konga.[63] Godine 2007., Tsang je ponovo pobijedio izbore za šefa administracije i nastavio svoju dužnost u drugom mandatu.[64]
Godine 2009., Hong Kong je bio domaćin petihistočnoazijskih igara, na kojima su se natjecale reprezentacije pet zemalja. To je bio prvi međunarodni višesportski događaj ikada održan na teritoriju.[65] Danas, Hong Kong je i dalje značajan globalni financijski centar, ali je suočen s nesigurnom budućnosti s obzirom na rastućuekonomiju kontinentalne Kine, i odnos s vladom NR Kine u pitanjima kao što su demokratske reforme i opće biračko pravo.[66]
Zgrada zakonodavnog savjeta u okrugu Central, sjedište zakonodavnog savjeta Hong Konga od 1985.
U skladu sa zajedničkom kinesko-britanskom deklaracijom, i temeljnim načelomjedne zemlje, dva sistema, Hong Kong, kao specijalna administrativna regija, raspolaže s "visokim stupnjem autonomije u svim područjima osim obrane i vanjskih poslova."[note 3] U deklaraciji se utvrđuje da regija zadržava svoj kapitalistički gospodarski sustav te jamči prava i slobode svojih ljudi najmanje 50 godina nakon primopredaje 1997.[note 4]
Jamstva autonomije teritorija i individualnih prava i sloboda zajamčena su ustavom, temeljnim zakonom Hong Konga (Hong Kong Basic Law), koji određuje sustav upravljanja Specijalnom administrativnom regijom Hong Konga, ali je podložan tumečenjima Stalnog komiteta Svekineskog narodnog kongresa.[67][68]
Glavni sustupovi vlastiizvršno vijeće, civilna služba, zakonodavni savjet i sudstvo. Izvršnim vijećem predsjeda šef izvršnog vijeća kojeg bira izborni odbor i potom imenuje Centralna narodna vlada.[69][70] Civilna služba, gdje se službenici imenuju na temelju zasluga, politički je neutralno tijelo koje provodi politiku i osigurava vladine usluge.[21][71] Zakonodavno vijeće ima 60 članova, od kojih se polovica neposredno bira na temelju općeg biračkog prava stalnih stanovnika Hong Konga u skladu s pet geografskih jedinica. Druga polovica, poznata kao funkcionalne jedinice, izravno se bira od manjeg elektorata, koji se sastoji od korporativnih tijela i osoba iz različitih ugovorenih sektora. Cijelim vijećem predsjeda predsjednik zakonodavnog vijeća kao služi kao predsjednik parlamenta.[72][73] Suce imenuje šef administracije na preporuku neovisnog odbora.[17][74]
Vladina zgrada (Government House), službena rezidencija šefa administracije.
Primjena temeljnog zakona, uključujući i kako i kada će se postići obećano opće pravo glasa, veliko je političko pitanje od primopredaje vlasti. 2002., vladin predloženi zakon protiv subverzije sukladan članku 23. temeljnog zakona, koji je zahtijevao donošenje zakona koji zabranjuju djela izdaje i subverzije protiv kineske vlade, naišao je na oštro protivljenje, te se od zakona odustalo.[19][75] Hongkonšku političku scenu karakterizira debata između pro-pekinških grupa, koje teže podržavanju izvršne vlasti, i sve-demokratskog tabora (pan-democracy camp) koji se zalaže za brži ritam demokratizacije i načelo jedan čovjek, jedan glas.[76]
2004., vlada nije uspjela dobiti sve-demokratsku podršku za donošenje svog takozvanog "modela okružnog savjeta" za političke reforme.[77] 2009., vlada je obnovila prijedloge kao"Savjetodavni dokument o metodama izbora šefa administracije i formiranja zakonodavnog savjeta 2012." U dokumentu se predlaže proširenje izbornog odbora, hongkonškog izbornog kolegija s 800 na 1200 članova 2012. i proširenje parlamenta s 60 na 70 zastupničkih mjesta. 10 novih mjesta sastojati će se od pet mjesta geografskih jednica i pet mjesta funkcionalnih jedinica, koje će među sobom odabrati izabrani članovi vijeća okruga.[78] Prijedlozi su bili osuđeni na odbacivanje od strane sve-demokrata, ali značajan se prodor dogodionakon što je Centralna Narodna Vlada prihvatila protuprijedlog Demokratske stranke. Konkretno, tabor sve-demokrata bio je podijeljen kada prijedlog izravnog izbora pet novoosnovanih mjesta funkcionalnih jedinica nije bio prihvatljiv dvjema konstitutivnim strankama. Demokratska stranka prvi je puta nakon prelaska suverenosti stala na stranu vlade i prihvatila prijedloge s glasanjem 46-12.[79]
Sud posljednjeg priziva, u okrugu Central, vrhovni je sud Hong Konga.
Hongkonški pravni sustav u potpunosti je nezavisan od pravnog sustava u Kini. Za razliku od sustavacivilnog prava kontinentalne Kine, Hong Kong nastavlja pratiti tradiciju engleskog običajnog prava ustanovljenu pod britanskom vlašću.[80]
Hongkonški sudovi mogu se kao na presedane pozivati na odluke donesene na drugim sudovima jurisdikcija običajnog prava,[17][81] i suci iz drugih jurisdikcija običajnog prava mogu vršiti dužnost ne-permanentnih sudaca Suda posljednjeg priziva.[17][81]
Sudski sistem sastoji se od Suda posljednjeg priziva, Visokog suda, sastavljenog od Prizivnog suda i Suda prvog stupnja, i Okružnog suda koji uključuje i Obiteljski sud.[82] Ostala sudska tijela uključuju Zemaljski sud, Prekršajni sud, Sud za maloljetnike, Istražni sud, Sud rada, Sud malih potraživanja i Sud za opscene članke.[82] Suce Suda posljednjeg priziva imenuje šef administracije Hong Konga.[17][81]
Ministarstvo pravosuđa odgovorno je za upravljanje pravnim pitanjima za vladu. Dužnosti ministarstva uključuju pružanje pravnih savjeta, kazneni progon, državno zastupanje, reforme i planiranja politike i prava, i međunarodnu pravnu suradnju između različitih jurisdikcija.[80] Osim kaznenih progona, pravnici Ministarstva pravosuđa djeluju u ime Vlade u svim građanskim i upravnim sporovima protiv vlade.[80] Kao zaštitnik javnog interesa, ministarstvo može zahtjevati ponavljanje suđenja i može intervenirati u svim slučajevima koji uključuju veći javni interes.[83] Temeljni zakon štiti Ministarstvo pravosuđa od bilo kakvog miješanja vlade u svoju kontrolu kaznenog progona.[84][85]
Hong Kong ima unitarni sustav vlasti; nakon što je su 2000. ukinuta dva općinska vijeća, ne postoji niti jedna lokalna vlada. Radi toga nema formalne definicije za gradove i mjesta. Administrativno, Hong Kong je podijeljen na 18 geografskih okruga, zastupana okružnim vijećima koja vladu savjetuje o lokalnim pitanjima, kao što su javni objekti, programi zajednice, kulturne aktivnosti i poboljšanja zaštite okoliša.[88]
Ukupno je 534 mjesta u vijeću okruga, od kojih je 405 izabrano, dok su ostali imenenovani od šefa administracije i 27ex officio predsjednika seoskih odbora.[88]
Ministarstvo unutarnjih poslova kroz okružne urede javnosti objavljuje vladinu politiku i planove.[89]
Kada je Hong Kong bio britanska kolonija, i kasnijeteritorij, obranu je osiguravalabritanska vojska pod zapovjedništvom guvernera Hong Konga koji je bioex officio vrhovni zapovjednik.[90] Kada je 1997. NR Kina preuzela suverenitet, britansku je vojsku zamijenio garnizon Narodne oslobodilačke vojske, uključujući kopnene, pomorske i zračne snage, pod zapovjedništvom Centralne kineske vojne komisije.[11]
Temeljni zakon zaštićuje lokalne civilne poslove od interferencija garnizona, te su članovi garnizona podložni zakonima Hong Konga. Vlada Hong Kong ostaje odgovorna za održavanje javnog reda, ipak, može zatražiti od vlade NR Kine pomoć garnizona u održavanju javnog reda i u slučaju katastrofa. Vlada NR Kine odgovorna je za troškove održavanja garnizona.[19][91]
Područja urbanog razvoja i vegetacije vidljivi na satelitskoj snimci u lažnim bojama.
Hong Kong je smješten na jugu Kine, 60 km istočno odMakaa na suprotnoj strani velikog i dubokog zaljeva nazvanog Biserna rijeka, zajedničkog ušća rijeka Xi Jiang, Bei Jiang i Dong Jiang. Okružen jeJužnim kineskim morem na istoku, jugu i zapadu, dok sjeverno preko rijeke Shenzen graniči s gradomShenzhenom u pokrajiniGuangdong. Površina teritorija od 1104 km² sastoji se od otokaHong Kong, poluotokaKowloon,Novih teritorija i preko 200 otoka, od kojih je najveći Lantau. Od ukupne površine, 1054 km² odnosi se na zemlju, dok se 50 km² odnosi na unutarnje vode. Pojasteritorijalnih voda širok je 3 nautičke milje (5,6 km). Površina zemlje, Hong Kong čini179. najvećim naseljenim teritorijem na svijetu.[2][6]
Kako je većina područja Hong Konga brdovito ili planinsko sa strmim padinama, manje od 25% teritorija kopnene mase je urbanizirano, dok je 40% rezervirano za državne parkove i prirodne rezervate.[92] Većina urbaniziranog područja nalazi se na poluotoku Kowloon, sjevernom kraju otoka Hong Kong i po raspršenim naseljima diljem Novih teritorija.[93] Najveća nadmorska visina na teritoriju je 957 m na vrhu planine Tai Mo Shan.[94] Hongkonška dugačka i nepravilna obala stvara mnoge zaljeve, rijeke i plaže.[95]
Unatoč tome što je Hong Kong poznat kao vrlo urbanizirano područje, teritorij je nastojao promovirati zeleni okoliš.[96] Kako radi svog zemljopisa i visokih zgrada Hong Kong trpi povećanje zagađenja, u porastu je svijest o okolišu te je nedavna rastuća javna zabrinutost potakla stroga ograničenja daljnjeg nasipavanja mora u Victoria Harbouru.[97] Oko 80% smoga dolazi iz drugih krajeva delte Biserne rijeke.[98]
Smješten južno odrakove obratnice, Hong Kong ima vlažnu suptropsku klimu s velikim utjecajem monsuna (Köppenova klasifikacijaCwa). Ljeta su vruća i vlažna s povremenim pljuskovima i gmljavinskim nevremenima s toplim zrakom koji pristiže s jugozapada. Ljeti je najveća mogućnosttajfuna, koji ponekad uzrokuju poplave ili odrone. Zimsko je vrijeme u početku uobičajeno sunčano, dok u veljači postaje oblačnije s povremenim hladnim frontama s jakim hladnim sjevernim vjetrovima. Najumjerenija godišnja su doba proljeće, moguće promjenjivo, i jesen, uglavnom sunčana i suha.[99] Prosjek sunčanih sati je 1948 godišnje,[100] dok su najviša i najniža temperatura ikad zabilježene na Hongkonškom opservatoriju (Hong Kong Observatory) 36,1 °C i 0,0 °C.[101]
Pogled s otoka Hong Kong preko centralnog okruga prema sjeveru na luku i Kowloon.
Milton Friedman jednom je Hong Kong opisao kao najveći svjetski eksperimentlaissez faire kapitalizma.[103] Visoko razvijena kapitalistička ekonomija Hong Konga, bila je tijekom 15 godina prva na Indeksu ekonomske slobode.[104][105][106] Kao značajno središte međunarodnih financija i trgovine, s jednom od najvećih koncentracija korporacijskih sjedišta u azijsko-pacifičkoj regiji,[107] radi svojih visokih stopa rasta i naglog razvoja od 1960-ih do 1990-ih poznat je i kao jedan odčetiri azijskih tigrova. Od 1961. do 1997., hongkonškibruto domaći proizvod porastao je 180 puta dok je BDP po glavi stanovnika porastao 87 puta.[108][109][110]
Hongkonška burza, sedma je najveća na svijetu, s tržišnom kapitalizacijom od 2,3 trilijuna USD prosinca 2009.[111] Te godine, Hong Kong je prikupio 22% svjetskog kapitalainicijalnih javnih ponuda, postavši najveće svjetsko tržište za inicijalne javne ponude.[112] Lokalna valuta jeHonkonški dolar, koji je od 1983. vezan uzAmerički dolar.[113]
Vlada Hong Konga tradicionalno je igrala uglavnom pasivnu ulogu u gospodarstvu, s malim intervencijama u industriji i gotovo bez ikakve kontrole uvoza i izvoza. Tržišnim snagama i privatnom sektoru bilo je dozvoljeno utvrditi praktični razvoj. Prema službenoj politici "pozitivnog ne-intervencionizma", Hong Kong se često navodi kao primjerlaissez-faire kapitalizma. Nakon drugog svjetskog rata rapidno se industrijalizirao kao proizvodni centar potaknut izvozom, a potom je 1980-ih bio podvrgnut brzom prijelazu nauslužnu ekonomiju.[114]
1990-ih postao je financijskim središtem, ali je bio teško pogođen azijskom financijskom krizom 1998. i epidemijom SARS-a 2003. Oživljavanje vanjske i domaće potražnje dovelo je do snažnog oporavka, jer je smanjenje troškova ojačalo konkurentnost izvoza a dugideflacijski period završio.[115][116] Vladine intervencije, započete kasnijim kolonijalnim vladama i nastavljene nakon 1997., u porastu su, uvođenjem izvoznih kreditnih garancija, obveznog mirovinskog osiguranja, minimalnih plaća, anti-diskriminacijskih zakona i jamcem državne hipoteke.[103]
Teritorija nema mnogo obradivih površina i prirodnih resursa, tako da uvozi većinu svoje hrane i sirovina. Hong Kong je jedanaesti najveći trgovački entitet u svijetu,[117] s ukupnom vrijednosti uvoza i izvoza većom od bruto domaćeg proizvoda. Hong Kong je najveći svjetski centar reeksporta,[118][119] većinom za proizvode izrađene izvan teritorija, posebno u kontinentalnoj Kini, i distribuirani putem Hong Konga. Čak i prije prijenosa suvereniteta, Hong Kong je ustanovio opsežne trgovačke i investicijske veze s Kinom, što mu sada omogućuje da služi kao ulazna točka za investicije na kontinentu. Krajem 2007., U Hong Kongu je bilo 3,46 milijuna zaposlenih na puno radno vrijeme, s prosječnom stopom nezaposlenosti od 4,1% za četvrtu uzastopnu godinu pada.[120] Ekonomijom dominira uslužni sektor, koji donosi više od 90% BDP-a, dok industrija donosi 9%.Inflacija je 2007. bila 2,5%.[121] Kontinentalna Kina,Sjedinjene Države iJapan, najveća su izvozna tržišta Hong Konga.[2]
2009., Hong Kong je bio peti najskuplji grad za strane zaposlenike izaTokija,Osake,Moskve iŽeneve. 2008., bio je rangiran na šestom mjestu dok 2007. također na petom.[122] 2009., zauzeo je treće mjesto na indeksu jednostavnog biznisa (Ease of Doing Business Index).[123]
S 6480 stanovnika po kvadratnom kilometru, Hong Kong je jedno od najgušće naseljenih područja na svijetu.Tian Tan Buddha na otoku Lantau.
Teritorij naseljava 7,03 milijuna stanovnika. 2009., stopa nataliteta bila je 11,7 na 1000 stanovnika, a stopa fertiliteta 1032 djece na 1000 žena.[124] Stanovnici iz Kine nemaju pravo prebivališta u Hong Kongu, niti smiju slobodno ulaziti na teritorij.[75] Međutim, priliv imigranata iz Kine, od oko 45 000 godišnje, značajan je doprinos porastu broja stanovnika - dnevnoj kvoti od 150 kontinentalnih Kineza s obiteljskim vezama u Hong Kongu odobrava se "dozvola u jednom smjeru".[125] Očekivani životni vijek u Hong Kong je 2009. bio 79,16 godina za muškarce i 84,79 godina za žene, što ga čini jednim od najviših u svijetu.[2]
Oko 95% stanovništva kineskog je porijekla,[8] od kojih su većina Taishan, Chiu Chow, drugiKantonski Kinezi, iHakka. Hongkonška Han većina uglavnom potječe iz regijaGuangzhou iTaishan pokrajineGuangdong.[9] Preostalih 5% stanovništva čine ne-etnički Kinezi, koji su unatoč manjem broju vrlo primjetna grupa.[8] To su južnoazijska populacijaIndijaca,Pakistanaca iNepalaca, i nešto vijetnamskih izbjeglica koji su postali stalni stanovnici Hong Konga. Također i Europljani (većinom Britanci), Amerikanci, Kanađani, Japanci i Koreanci na radu u gradskom trgovačkom i financijskom sektoru.[note 5] 2008., na radu u Hong Kongu bilo je procijenjenih 252 500 kućnih pomagaća iz Indonezije i Filipina.[127]
Hongkonškide facto službeni jezik jekantonski, kineski jezik koji potječe iz pokrajine Guangdong, sjeverno od Hong Konga.[128] Engleski je također službeni jezik, i prema među-popisu iz 1996. njime kao svakodnevnim jezikom govori 3,1% stanovništva i 34,9% stanovništva kao drugim jezikom.[129] Znakovi koji prikazuju kineske i engleske natpise uobičajeni su na cijelom teritoriju. Od 1997., povećanje doseljenika iz Kine i veća integracija s ekonomijom kontinentalne Kine doveli su u Hong Kong sve veći broj ljudi koji govoreMandarinski.[130]
Statistički, hongkonška razlika u prihodima jedna je od najgorih u azijsko-pacifičkoj regiji. Prema izvještaju programa Ujedinjenih naroda za ljudska naselja 2008., Gini koeficijent od 0,53, bio je najviši u Aziji i "realtivno visok prema međunarodnim standardima".[137] Međutim, vlada je istaknula kako nesrazmjer prihoda nije sukladan situaciji pogoršanja siromaštva, te da Ginijev koeficijent nije strogo usporediv među regijama. Vlada je ukazala na restrukturiranje gospodarstva, promjene u veličini kućanstava, te povećanje broja radnih mjesta visokih prihoda kao faktore koji iskrivljuju Ginijev koeficijent.[138][139]
Obrazovni sustav Hong Konga bio je donekle sličan engleskome,[15] premda postoje međunarodni sustavi. Vlada vodi politiku "učenja materinjeg jezika" (Kineski 母語教學) prema kojoj je jezik nastave kantonski,[140] uz pisanje kineskog i engleskog. U srednjim školama, potiče se znanje više jezika, te je u porastu i učenjemandarinskog.[141]Program za Međunarodnu procjenu studenata (PISA), hongkonški je obrazovni sustav rangirao kao drugi najbolji na svijetu.[142]
Državnim školama u Hong Kongu upravlja Obrazovni ured (Education Bureau). Sustav je podijeljen na neobavezne tri godine vrtića, nakon čega slijedi obaveznih šest godina osnovnog obrazovanja, tri godine nižeg srednjoškolskog obrazovanja, neobavezne dvije godine višeg srednjoškolskog obrazovanja koje dovode do hongkonškog certifikata obrazovnih ispita (Hong Kong Certificate of Education Examinations) i dvije godine kursa prijemnog ispita koje vode ka hongkonškim ispitima napredne razine (Hong Kong Advanced Level Examinations).[143] Nova viša akademska struktura i nastavni plan, primjenjeni rujna 2009., svim studentima pružaju tri godine obaveznoga nižeg i tri godine višeg obaveznog srednjoškolskog obrazovanja.[14][144] Pod novom nastavnom planu postoji samo javni ispit, hongkonška diploma srednjeg obrazovanja (Hong Kong Diploma of Secondary Education).[145]
Kampus Honkonškog univerziteta znanosti i tehnologije.
Većina općih škola u Hong Kongu spada pod tri kategorije: rjeđe državne škole, češće subvencionirane škole, uključujući i vladineaids-and-grant škole, i privatne škole, često pod upravom kršćanskih organizacija s upisima temeljenim na akademskim zaslugama umjesto financijskim sredstvima. Izvan su tog sustava škole pod shemom direktne subvencije (Direct Subsidy Scheme) i privatne međunarodne škole.[144]
U Hong Kongu djeluje devet javnih sveučilišta, i određeni broj privatnih institucija visokog obrazovanja koje nude razne stupnjeve diploma, magisterija i doktorata, drugih visokoškolskih diploma, i vezane akademske tečajeve. Sveučilište u Hong Kongu, najstariju instituciju visokog obrazovanja na teritoriju,Quacquarelli Symonds je opisao kao "opće istraživačko sveučilište svjetske klase"[146] te je 2009. prema popisuTimes Higher Education-QS World University Rankings bilo rangirano na 24. mjestu u svijetu,[147] i na prvom mjestu u Aziji.[148] Hongkonški univerzitet znanosti i tehnologije (Hong Kong University of Science & Technology) bio je 2009. rangiran na 35 mjestu u svijetu i 2010. na drugom mjestu u Aziji. Kineski univerzitet u Hong Kongu (Chinese University of Hong Kong) bio je 2009. na 46. mjestu u svijetu i 2010. četvrti u Aziji.[148]
Statua naAvenue of Stars, postavljena u čast hongkonškoj kinematografiji.
Hong Kong se često opisuje kao mjesto gdje "istok susreće zapad", što je odraz kulturne mješavine kineskih korijena i utjecaja iz vremena britanske kolonije.[13] Uravnotežuje se sklad modernog načina života s tradicionalnim kineskim običajima. Vještine kaofeng shui shvaćaju se vrlo ozbiljno, vjeruje se da mogu utjecati na poslovanje te skupi građevinski projekti često unajmljuju stručne konzultante.[149] Drugi predmeti, kaoBa gua ogledala, još se uvijek redovito koriste za odvraćanje zlih duhova,[150] dok se u zgradama često izbjegava numeriranje katova bilo kojim brojem koji sadrži 4,[151] radi sličnosti s riječju "umrijeti" na kantonskom.[152] Spoj istoka i zapada također karakterizira i hongkonšku kuhinju.Dim sum,hot pot, ibrza hrana koegzistiraju zajedno shaute cuisine restoranima.[153]
Osim što je priznati trgovački i finacijski centar, Hong Kong je i središte industrije zabave.[154] Hongkonški filmovi oborilačkim vještinama stekli su veliku popularnost krajem 1960-ih i 1970-ih. Nekoliko istaknutih holivudskih glumaca, izvođača i majstora borilačkih vještina potječe iz hongkonške kinematografije, posebnoBruce Lee,Jackie Chan,Chow Yun-fat,Michelle Yeoh,Maggie Cheung iJet Li. Također, nekoliko hongkonških filmaša, kaoJohn Woo,Wong Kar-wai, iStephen Chow, postiglo je veliku slavu uHollywoodu,[154] dok su lokalni filmovi kaoChungking Express, Infernal Affairs, Shaolin Soccer, Rumble in the Bronx iIn the Mood for Love stekli međunarodno priznanje. Hong Kong je središte međunarodno popularneCantopop glazbe, koja svoje utjecaje crpi iz drugih vrsta kineske glazbe i zapadnih žanrova.[155]
Vlada Hong Konga podržava kulturne institucije kao Hongkonški muzej nasljeđa (Hong Kong Heritage Museum), Hongkonški muzej umjetnosti (Hong Kong Museum of Art), Hongkonška akademija scenskih umjetnosti (The Hong Kong Academy for Performing Arts) i Hongkonški filharmonijski orkestar. Vladino ministarstvo za slobodno vrijeme i kulturne djelatnosti subvencionira i sponzorira međunarodne izvođače na gostovanju u Hong Kongu. Mnoge međunarodne kulturne aktivnosti organizirane su od strane vlade, konzulata, i privatno.[156][157]
Hong Kong ima dvije zemaljske televizije s koncesijom na razini teritorija - ATV i TVB, te tri lokalna i nekoliko stranih koncesionara kabelskih i satelitskih usluga.[158] Produkcija hongkonških sapunskih drama, humorističnih serija i zabavnih emisija nudi se publici diljem kineskog govornog područja. Magazini i novinski izdavači pišu i distribuiraju se i na kineskom i na engleskom, s naglaskom na senzacionalizmu i celebrity traču.[159]
Mediji u Hong Kongu relativno su slobodni od službenih intervencija u odnosu na kontinentalnu Kinu, iakoFar Eastern Economic Review ukazuje na znakove autocenzure u časopisima čiji vlasnici imaju bliske veze ili poslovne interese u Narodnoj Republici Kini, te navodi da čak i zapadni mediji nisu imuni na rastuću kinesku ekonomsku moć.[160]
Unatoč ograničenoj površini, Hong Kong nudi velike mogućnosti rekreacije i natjecateljskog sporta. Svoje delegacije šalje na međunarodna natjecanja kao što suOlimpijske igre iAzijske igre, te je bio i domaćin konjičkih natjecanja tijekomOlimpijskih igara 2008.[161]
Postoje veliki višenamjenski objekti kao Hong Kong Coliseum i MacPherson Stadium. Također, strmi teren i opsežna mreža staza s atraktivnim pogledima privlače planinare, dok razvedena obala nudi mnoge plaže za plivanje.[162]
Kolonijalna arhitektura u Hong Kongu, čuveniPeninsula hotel.
Prema njemačkoj kompanijiEmporis, u Hong Kongu je 7650 nebodera, što je najveći broj nebodera u jednom gradu na svijetu.[163] Velika urbanistička zbijenost i mnoštvo visokih zgrada uvjetovani su nedostakom prostora za gradsko širenje (urban sprawl). S prosječnom udaljenošću od obale mora do strmih obronaka na otoku Hong Kong od 1,3 km,[164] mnogo je prostora dobiveno nasipavanjem mora. Takav nedostatak prostora uzrokuje potražnju za visokim zgradama za urede i stanovanje. Trideset i šest od 100 svjetskih najviših stambenih zgrada nalazi se u Hong Kongu.[165] Također, u Hong Kongu iznad 14. kata živi više ljudi nego bilo gdje drugdje u svijetu, što ga čini "najvertikalnijim svjetskim gradom".[24][25] Radi nedostatka prostora i potražnje za građevinskim terenima, malo je sačuvanih starih zgrada, te grad postaje središtem moderne arhitekture.International Commerce Centre (ICC), visok 484 m, najviša je zgrada u Hong Kongu i treća najviša na svijetu po mjerenju do visine krova.[166] Najviša zgrada prije izgradnje ICC-a bila je s 415 m visine Two International Finance Centre.[167] Druge su prepoznatljive zgrade HSBC Headquarters Building, trokutasta Central Plaza s vrhom tornja u obliku piramide, The Center s noćnom neonskom rasvjetom u bojama, i Bank of China Tower, arhitektaI. M. Peija sa svojom oštrom, uglatom fasadom. Smatra se da gradski pejzaž ostavlja najveći vizualni dojam među svim svjetskim gradovima.[168] Najstarije preostale povijesne građevine, uključujući Tsim Sha Tsui Clock Tower, Centralnu policijsku stanicu, i ostaci Kowloon Walled Cityja, izgrađene su tijekom 19. i početkom 20. stoljeća.[169][170]
U tijeku je mnogo razvojnih projekata, uključujući i izgradnju novih vladinih zgrada,[171] obnovu obale u okrugu Central,[172] i niz projekata uWest Kowloonu.[173] Veća izgradnja visokih zgrada planira se na drugoj strani Victoria Harboura u Kowloonu, jer je zatvaranje obližnjeg aerodroma Kai Tak ukinulo stroga ograničenja visine.[174]
Vlak linijeEast Rail Line hongkonškog metroaMass Transit Railway, na stanici Tai Wai.
Hongkonška transportna mreža visoko je razvijena. Više od 90% dnevnih putovanja (11 milijuna) obavlja se javnim prijevozom,[26] što je najveći takav postotak u svijetu.[27] Prijevoz se može plaćati korištenjem karticeOctopus card, sustavom elektroničkog plaćanja uvedenog upodzemnoj željeznici Mass Transit Railway (MTR), a može se koristiti i na željeznici, autobusima i trajektima, te se prihvaća kao gotovina na drugim prodajnim mjestima.[175][176]
Radi kreiranja sveobuhvatneželjezničke mreže na cijelom teritoriju, glavna gradska željeznička kompanija bila je 2007. spojena s gradskom podzemnom željeznicom.[177] Sustav podzemne željeznice ima 150 stanica i opslužuje 3,4 milijuna ljudi dnevno.[178] Hongkonški tramvaji (Hong Kong Tramways), uvedeni 1904., pokrivaju sjeverni dio otoka Hong Kong.[179]
Uslugomautobusnog prijevoza upravljaju privatne kompanije pod koncesijom. Pet privatnih tvrtki na cijelom teritoriju održava ukupno 700 linija. Dvije najveće, Kowloon Motor Bus, s 402 linije u Kowloonu i Novim Teritorijima, i Citybus, s 154 linije na otoku Hong Kong, pružaju usluge prijevoza preko luke. Danas se skoro isključivo koristeautobusi na kat, uvedeni 1949., dok standardni autobusi ostaju u upotrebi na rutama sa slabijom popunjenošću i cestama manjeg kapaciteta.
Gradski minibusi (Public light bus) opslužuju veći dio Hong Konga, osobito područja koja ne mogu doseći standardni autobusi, ili ih ne mogu doseći često, brzo, ili direktno.[180]
Autobus na kat tvrtke Kowloon Motor Bus.
Trajektni prijevoznik Star Ferry osnovan 1888., održava četiri linije preko Victoria Harboura, s 53 000 putnika dnevno.[181] Stekao je kultni status nakon objave romanaSvijet Suzie Wong, ambijentiranog u Hong Kongu. Putopisac Ryan Levitt liniju Tsim Sha Tsui - Central smatrao je jednom od najslikovitijih na svijetu.[182] Druge trajektne usluge pružaju kompanije koje opslužuju udaljenije otoke, nove gradove, Macau i gradove u kontinentalnoj Kini. Čuvene su i hongkonškedžunke u luci i malikai-to trajekti koji povezuju udaljena obalna naselja.[183][184]
Na hongkonškom strmom, brdovitom terenu u početku se putovalo nosiljkama.[185]UspinjačaPeak Tram, prvi sustav javnog prijevoza u Hong Kongu, od 1888. omogućava prijevoz između okruga Central i Victoria Peaka.[186] U centralnom i zapadnom okrugu, postoji opsežan sustav pokretnih stepenica i travelatora, uključujući i najduži vanjski pokriveni sustav eskalatora u svijetu,Mid-Levels escalator.
Hong Kong International Airport, vodeći je putnički aerodrom i logističko čvorište u Aziji i jedna od najprometnijih svjetskih međunarodnih putničkih i teretnih zračnih luka, s više od 47 milijuna putnika i 3,74 milijuna tona tereta 2007.[187] Zamijenio je 1998. čuveni ali i prenapučeniKai Tak Airport, te je u više anketa ocijenjen kao najbolji svjetski aerodrom.[188] Više od 85 zrakoplovnih kompanija djeluje na dva terminala zračne luke, glavnog čvorištaCathay Pacifica, Dragonaira, Air Hong Konga, Hong Kong Airlinesa, i Hong Kong Expressa.[187][189]
↑Temeljni zakon Hong Konga navodi da su službeni jezici ", kineski i engleski jezik".[1] Ne određuje izričito standard "kineskog". Dok semandarinski kineski i pojednostavljeno kinesko pismo koriste kao govorni i pisani standard u kontinentalnoj Kini,kantonski itradicionalno kinesko pismo odavno su afirmirani kaode facto standardi u Hong Kongu.
↑Ime je često pisano kaoHongkong dok vlada nije usvojila današnji oblik 1926. (Hongkong Government Gazette, Notification 479, 3 September 1926). Ipak, neke starije organizacije kao Hongkong Post, Hongkong Electric i The Hongkong and Shanghai Banking Corporation još uvijek koriste stari naziv. Dok su imena većine gradova u Narodnoj Republici Kini latinizirane naengleskipinyinom, službeno englesko ime jeHong Kong umjesto pinyin verzijeXianggang.
↑Odjeljak 3 (2)Kinesko-britanske zajedničke deklaracije djelomično navodi "Specijalna administrativna regija Hong Kong uživati će visok stupanj autonomije, osim u vanjskoj politici i obrani, koje su dužnosti središnje narodne vlade." (eng.Section 3(2) of theSino-British Joint Declaration states in part, "The Hong Kong Special Administrative Region will enjoy a high degree of autonomy, except in foreign and defence affairs which, are the responsibilities of the Central People's Government.")
↑Odjeljak 3 (5)Kinesko-britanske zajedničke deklaracije navodi se da će socijalne i ekonomski sustavi i stil života u Hong Kongu ostati nepromijenjeni, te spominje slobodu i prava osigurana zakonom. Odjeljak 3 (12) djelomično navodi, "gore navedene osnovne politike Narodne Republike Kine ... ostati će nepromijenjene 50 godina." (eng.Section 3(5) of theSino-British Joint Declaration states that the social and economic systems and lifestyle in Hong Kong will remain unchanged, and mentions rights and freedoms ensured by law. Section 3(12) states in part, "The above-stated basic policies of the People's Republic of China ... will remain unchanged for 50 years.")
↑Popis stanovništva i Odjel statistike izvijestili su da je broj ljudi koji se izjašnjava kao "bijeli" pao s 46 584, na popisu iz 2001., na 36 384 u 2006., tj. pad od 22%.[126]
↑2,02,12,22,32,4„Hong Kong”. The World Factbook. CIA. 23. kolovoza 2010.. Arhivirano izoriginala na datum 2009-05-13. Pristupljeno 17. rujna 2010.
↑„Population and Vital Events”. Census and Statistics Department, Hong Kong Government. 2010. Arhivirano izoriginala na datum 2007-06-09. Pristupljeno 4. listopada 2010.
↑„Population Density by Area”. Census and Statistics Department, Hong Kong Government. 2009. Pristupljeno 4. listopada 2010.
↑9,09,1Fan Shuh Ching (1974). „The Population of Hong Kong”. World Population Year (Committee for International Coordination of National Research in Demography): 18–20. Arhivirano izoriginala na datum 2011-07-18. Pristupljeno 25 August 2010.
↑15,015,1Chan, Shun-hing; Leung, Beatrice (2003). Changing Church and State Relations in Hong Kong, 1950–2000. Hong Kong University Press. str. 24. ISBN962-2096123.
↑Russell, Peter H.; O'Brien, David M. (2001). Judicial Independence in the Age of Democracy: Critical Perspectives from around the World. University of Virginia Press. str. 306. ISBN9780813920160.
↑Ghai, Yash P. (2000). Autonomy and Ethnicity: Negotiating Competing Claims in Multi-ethnic States. Cambridge University Press. str. 92–97. ISBN9780521786423.
↑Madden, Frederick (2000). The End of Empire: Dependencies since 1948. Pt. 1: The West Indies, British Honduras, Hong Kong, Fiji, Cyprus, Gibralter, and the Falklands. Volume VIII: Select Documents on the Constitutional History of the British Empire and Commonwealth. Greenwood Publishing. str. 188–196. ISBN9780313290725.
↑Gaylord, Mark S.; Gittings, Danny; Traver, Harold (2009). Introduction to Crime, Law and Justice in Hong Kong. Hong Kong University Press. str. 153. ISBN9789622099784.
↑Cohen, Warren I.; Li, Zhao (1997). Hong Kong Under Chinese Rule: The Economic and Political Implications of Reversion. Cambridge University Press. str. 220–235. ISBN9780521627610.
↑Ming, Sing (August 2006). „The Legitimacy Problem and Democratic Reform in Hong Kong”. Journal of Contemporary China (Informa) 15 (48): 517–532. DOI:10.1080/10670560600736558. ISSN1067-0564.
↑81,081,181,2Ash, Robert F. (2003). Hong Kong in Transition: One Country, Two Systems. Volume 11: RoutledgeCurzon Studies in the Modern History of Asia. Psychology Press. str. 161–188. ISBN9780415299541.
↑„Mission”. Home Affairs Department, Hong Kong Government. 30. lipnja 2009.. Arhivirano izoriginala na datum 2009-02-22. Pristupljeno 10. studenoga 2009.
↑Rioni, S. G. (2002). Hong Kong in Focus: Political and Economic Issues. Nova Publishers. str. 154–163. ISBN9781590332375.
↑Morton, Brian; Harper, Elizabeth. An Introduction to the Cape d'Aguilar Marine Reserve, Hong Kong. Hong Kong University Press. str. 9. ISBN9789622093881.
↑„2006 Population By-census”. Census and Statistics Department, Hong Kong Government. Pristupljeno 13. studenoga 2009.
↑„Tai Mo Shan Country Park”. Agriculture, Fisheries and Conservation Department, Hong Kong Government. 17. ožujka 2006.. Pristupljeno 8. studenoga 2009.
↑„Hong Kong”. Olympic Council of Asia. Arhivirano izoriginala na datum 2009-08-18. Pristupljeno 14. studenoga 2009.
↑„Climate of Hong Kong”. Hong Kong Observatory. 4. svibnja 2003.. Pristupljeno 2. kolovoza 2007.
↑„Hong Kong in Figures 2008 Edition”. Census and Statistics Department, Hong Kong Government. 27. veljače 2008.. Arhivirano izoriginala na datum 2008-03-09. Pristupljeno 7. svibnja 2008.
↑Westra, Nick (5. lipnja 2007.). „Hong Kong as a Cantonese speaking city”. Journalism and Media Studies Centre, University of Hong Kong. Pristupljeno 14. studenoga 2009.
↑„ICE Hong Kong”. University College London. Pristupljeno 1. veljače 2008.
↑Xi, Xu; Ingham, Mike (2003). City Voices: Hong Kong writing in English, 1945–present. Hong Kong University Press. str. 181. ISBN9789622096059.
↑Chan, Cecilia; Chow, Amy (2006). Death, Dying and Bereavement: a Hong Kong Chinese Experience. Volume 1. Hong Kong University Press. str. 3. ISBN9789622097872.
↑„General Information”. Leisure and Cultural Services Department, Hong Kong Government. 15. listopada 2009.. Arhivirano izoriginala na datum 2004-11-16. Pristupljeno 31. kolovoza 2010.
↑„About the Museum”. Leisure and Cultural Services Department, Hong Kong Government. 25. svibnja 2010.. Pristupljeno 31. kolovoza 2010.
↑„Broadcasting: Licences”. Commerce and Economic Development Bureau, Hong Kong Government. Arhivirano izoriginala na datum 2010-02-28. Pristupljeno 4. studenoga 2009.
↑Li, Jinquan (2002). Global Media Spectacle: News War Over Hong Kong. State University of New York Press. str. 69–74. ISBN9780791454725.
↑Walker, Christopher; Cook, Sarah (12 October 2009). „China's Export of Censorship”. Far Eastern Economic Review. Arhivirano izoriginala na datum 2010-03-01. Pristupljeno 4 November 2009.
↑Poon, Simpson; Chau, Patrick (February 2001). „Octopus: The Growing E-payment System in Hong Kong”. Electronic Markets (Informa) 11 (2): 97–106. DOI:10.1080/101967801300197016.
↑„The Company”. Hong Kong Tramways. Arhivirano izoriginala na datum 2008-04-10. Pristupljeno 29. travnja 2008.
↑Cullinane, S. (January 2002). „The relationship between car ownership and public transport provision: a case study of Hong Kong”. Physics Letters B (Elsevier Science Limited) 9 (1): 290. DOI:10.1016/j.physletb.2003.10.071.
↑Cushman, Jennifer Wayne (1993). Fields from the sea: Chinese junk trade with Siam during the late eighteenth and early nineteenth centuries. SEAP Publications. str. 57. ISBN0877277117.
Endacott, G. B (1964). An Eastern Entrepot;: A Collection of Documents Illustrating the History of Hong Kong. Her Majesty's Stationary Office. p. 293. ASIN B0007J07G6.
Fu, Poshek; Deser, David (2002). The Cinema of Hong Kong: History, Arts, Identity. Cambridge University Press. p. 346.ISBN9780521776028.
Lui, Adam Yuen-chung (1990). Forts and Pirates – A History of Hong Kong. Hong Kong History Society. p. 114.ISBN9627489018.
Liu, Shuyong; Wang, Wenjiong; Chang, Mingyu (1997). An Outline History of Hong Kong. Foreign Languages Press. p. 291.ISBN9787119019468.
Ngo, Tak-Wing (1 August 1999). Hong Kong's History: State and Society Under Colonial Rule. Routledge. p. 205.ISBN9780415208680.
Tsang, Steve (1995). Government and Politics: A Documentary History of Hong Kong. Hong Kong University Press. p. 312.ISBN9622093922.
Tsang, Steve (4 September 2007). A Modern History of Hong Kong. I. B. Tauris.ISBN9781845114190.
Welsh, Frank (1993). A Borrowed place: the history of Hong Kong. Kodansha International. p. 624.ISBN9781568360027.
Callick, Rowan.Comrades & Capitalists: Hong Kong since the Handover (University of New South Wales Press, 1998)online
Fu, Poshek; Deser, David (2002). The Cinema of Hong Kong: History, Arts, Identity. Cambridge University Press. str. 346. ISBN978-0-521-77602-8.
Lee, James.Housing, Home Ownership and Social Change in Hong Kong (1999)
Bard, Solomon, ed.Voices from the Past: Hong Kong, 1842-1918 (Hong Kong University Press, 2002)online
Endacott, G. B. (1964). An Eastern Entrepot: A Collection of Documents Illustrating the History of Hong Kong. Her Majesty's Stationery Office. str. 293. ASINB0007J07G6. OCLC632495979.
.svg)
.svg)
.jpg)
.svg)
