| Homo naledi | |
|---|---|
| Naučna klasifikacija | |
| Carstvo: | Animalia |
| Koljeno: | Chordata |
| Razred: | Mammalia |
| Red: | Primates |
| Porodica: | Hominidae |
| Rod: | Homo |
| Vrsta: | †H. naledi |
| Dvojni naziv | |
| Homo naledi Bergeret al., 2015[1] | |
Homo naledi je izumrla vrstahominina priključena roduHomo, otkrivena unutar Komore Dinaledi u pećinskom sistemu Rising Star, koji se nalazi ukolijevci čovječanstva uJužnoj Africi. Tu vrstu karakterizira tjelesna masa slična ljudskim populacijama niskog rasta, manja zapremina lubanje, slična kao kodAustralopithecusa, i morfologija (oblik) lubanje sličan onom kod ranih vrstaHomo. Anatomija skeleta kombinira primitivne osobine poznate kodaustralopitecina sa osobinama pronađenim kod ranih hominina. Među fosilizirane kosti u pećini spadaju kosti 15 različitih jedinki, za koje se čini da su u bliskom srodstvu. One pokazuju znakove da su namjerno ostavljene u pećini, što bi ukazivalo na običaj ritualnog sahranjivanja koji do sada nije zabilježen kod ranih vrsta rodaHomo. Njihova starost još uvijek nije sigurno ustvrđena, ali se procjenjuje na oko 2,5 miliona godina.[1] Otkrivači sugeriraju da te kosti predstavljaju novo vrstu unutar rodaHomo, dok ostali smatraju da je neophodno još istraživanja kako bi se ta hipoteza potvrdila.[2][3]
NazivH. naledi dat joj je u čast Pećine Rising Star:naledi znači "zvijezda" naSetswana iSesotho jeziku.[1]
Naslage u kojima je pronađenH. naledi otkrili su amaterski istraživači pećina Rick Hunter i Steven Tucker[4] 2013. u Pećini Rising Star uJužnoj Africi. Konačna komora pećine bila je dostupna samo kroz dva uska prolaza sa manje od 25 cm prostora za puzanje, zbog čega su joj mogli pristupiti samo iskusni istraživači pećina sa vrlo vitkim tijelom.[5][6]
Naknadna iskopavanja provodio jeLee Berger, profesor paleoantropologije na Univerzitetu u Witwatersrandu. Uzak prostor u kojem su kosti bile odložene bio je nedostupan većini arheologa, te se stoga okupio tim od šest paleoantropologinja koje su u tome uspjele. Članovi tima odabrani su na osnovu fizičke veličine i akademskih kvalifikacija. Tim se sastojao od Marine Elliott (dr. sc.) i postdiplomaca Becce Peixotto, K. Lindsay Hunter, Elene Feueriegel, Hannah Morris i Alie Gurtove.[4]
Ostaci petnaest jedinki u vidu 1550 primjeraka kostiju - najveće skupine ljudskih fosila ikad otkrivene uAfrici[7] — pronađeni su u glinom bogatim sedimentima tokom prvobitne istrage, a slojevita raspodjela kostiju ukazuje na to da su tu odlagane tokom dužeg vremenskog perioda, moguće i nekoliko vijekova.[5] Naučnici vjeruju da je na tom nalazištu ostalo još mnogo ostataka za pronaći.[8] Pronađeni ostaci smatraju se vlasništvom južnoafričkog naroda i vjerojatno će ostati u toj državi.[9]
Među kostima nalazile su se lubanje, vilice, rebra, zubi, kosti gotovo potpunog stopala, ruke i unutrašnjeg uha. Pripadale su i starim i mladim jedinkama, kao i bebama, koje su se mogle prepoznati po malenim pršljenovima.[5] Neke su se kosti činile slične onima kod modernih ljudi, dok su druge bile primitivnije nego kod australopitecina, ranih predaka ljudi. Palac, ručni zglob i kosti dlana su moderne, dok su prsti zakrivljeni, sličniji onima kod australopitecina, korisni za penjanje.[5] Sa predstavljenim brojem jedinki, spolom i starosnom dobi, naučnici smatraju da je u pitanju "najbogatiji skup povezanih fosila hominina ikada otkriven u Africi i, pored kolekcije izSima de los Huesos i kasnijih neandertalskih i modernih ljudskih primjeraka, ima najsveobuhvatniji prikaz elemenata skeleta iz različitih životnih dobi i od više jedinki u fosilnom zapisu hominina."[1]
Starost tog skupa još uvijek nije sigurno ustvrđena. Primitivna anatomija te vrste, poput manje zapremine lubanje, ukazuju na to da je ona evoluirala blizu ili na samom početku razvoja rodaHomo i stoga postojala prije između 2,5 i 2,8 miliona godina. Geolozi smatraju da pećina nije starija od tri miliona godina.[10] Tačan značaj tog otkrića za naučno shvatanje ljudske evolucije uvelike ovisi o tome da li će se fosili pokazatni znatno starijima ili mlađima od perioda u kojem se pojavioHomo habilis, do sada najraniji pripadnik rodaHomo.[11]
Fizičke osobineH. naledi slične su onima rodaAustralopithecus, pomiješane sa osobinama karakterističnijim za rodHomo, kao i osobinama koje nisu pronađene kod ostalih vrsta hominina.[1]
H. naledi je bio visok oko 150 cm, što ga je činilo jednim od manjih modernih ljudi. Odrasli mužjaci imali su visinu od oko 152 cm i težinu od oko 45 kg, dok su ženke bile malo niže i težile malo manje. Analiza skeletaH. naledi ukazuje na to da je imao uspravan stav i da se kretao u potpunosti dvonožno. Mehanika njegovog kuka slična je onoj kod australopitecina, ali su mu stopala i članci bili sličniji onima kod pripadnika rodaHomo.[1]
Međutim, mozak ove vrste bio je znatno manji nego kod modernogHomo sapiensa, izmešu 450 i 550 cm3. Otkrivene su četiri lubanje, od kojih se za dvije smatra da su pripadale ženkama, a dvije mužjacima, sa zapreminom od 560 cm3 za mužjake i 465 cm3 za ženke, približno pola zapremine lubanje modernog čovjeka; prosječna lubanjaHomo erectus imala je zapreminu od 900 cm3. Lubanje vrsteH. naledi bliže su u zapremini lubanjama australopitecina.[5] Unatoč tome, struktura lubanje opisana je kao sličnija onoj kod rodaHomo nego kod australopitecina, naročito u pogledu svojih gracilnijih osobina, prisustvu sljepoočnih i potiljačnih ispupčenja i činjenice da se lubanje nisu sužavale iza očnih duplji.[1] Zubi i muskulatura čeljusti mnogo su manje razvijeni nego kod australopitecina, što ukazuje na ishranu koja nije zahtijevala mnogo mehaničke obrade u ustima.[1]
RukeH. naledi bile su bolje prilagođene upotrebi predmeta nego ruke australopitecina.[1] Međutim, struktura gornjeg dijela tijela čini se primitivnijom nego kod ostalih pripadnika rodaHomo.
Nagađa se da su kosti možda pripadale pripadnicima jedne porodice, budući da su im osobine veoma slične.[8] Cjelokupna anatomska struktura ove vrste navela je naučnike da ju klasificiraju kao vrstu rodaHomo, a ne rodaAustralopithecus. Ipak, prijedlog dodjeleH. naledi statusa zasebne vrste unutar rodaHomo još uvijek nije sasvim prihvaćen. Na primjer, paleoantropologTim D. White je komentirao da bi se ona, na osnovu objavljenih opisa, mogla smatrati varijantom vrsteHomo erectus, a njegovu brigu podijelio je i paleoantropolog Eric Delson. Berger je odbacio mogućnost da ti fosili pripadaju vrstiH. erectus.[11]
Budući da su kosti otkrivene zajedno, na jednom mjestu, stručnjaci nagađaju da su pripadnici te vrste ostavljali tijela preminulih u tu pećinu kao ritualno ponašanje, znaksimbolične misli.[12] To bi bilo izvanredno, budući da se općenito smatralo da se takvo ponašanje javilo kasnije, kod vrstaHomo sapiens iHomo neanderthalensis.[5]
Berger smatra da bi namjerno ostavljanje tijela unutar složenog pećinskog sistema zahtijevalo snalaženje u potpunoj tami, te stoga nagađa da su morali koristiti svjetlost u vidu baklji ili vatri zapaljenih u različitim intervalima.[5]
Dokumentarni filmNational Geographica naPBS-u po imenuZora čovječanstva (Dawn of Humanity), koji opisuje otkriće vrsteH. naledi, postavljen je online 10. septembra 2015. i emitovat će se 16. septembra 2015. godine.[13]
