Histri (latinski:Histri) su bili pripadniciplemena koje je uantičko doba naseljavalo područje poluostrvaIstra u današnjojHrvatskoj (ovo poluostrvo je i dobilo svoje ime po nazivu ovog plemena), odnosno, historijskog geografskog područja koje je, također u antičko doba, naseljavao veliki broj plemena kojima je pridružen zajednički etnički identitet pod imenomIliri a navedeno područje, koje je otprilike obuhvatalo teritorijebivše Jugoslavije, današnjeAlbanije (povremeno i dijeloveGrčke), po njima nazvanoIlirija. Pojam Iliri je, dakle, širok i možda nedovoljno precizno definiran kada se kaže da se odnosi na grupu indo-evropskih naroda koji su naseljavali područje zapadnogBalkana i koje je povezivao zajednički, ilirski jezik. Međutim, ilirski jezik je praktično nepoznat, što prethodnu definiciju postavlja u kategoriju definicija koje nije jednostavno dokazati.
Za Histre se tvrdi da nisu bilitipični Illiri upravo zbog različitosti jezika kojim su govorili i prema tome su ubrojani u grupu venetskih Illira ili ilirsko-venetsku grupu plemena, uzLiburne,Japode,Karne iKatare. Od jezika Histara preostali su tek toponimi i vlastita imena.
Rimljani su opisali Histre kao opasno pleme pirata koji su koristili pogodnosti i zaklone veoma razuđene i stjenovite obale. Rimljanima su trebale dvije vojne kampanje kako bi konačno potčinili Histre 177. godine pne.
Uslovi za život u Istri su bili povoljni i Histri su prosperirali baveći sepoljoprivredom,stočarstvom itrgovinom, posebno sa grčkim trgovcima ali i piratstvom. Njihov glavni grad bio je utvrđeniNezakcijum (Nesactium, Vizače, između današnjih sela Muntić i Valtura) čiji ostaci su i danas vidljivi.
Rimljani su u svojoj ekspanziji preuzeli kontrolu nad sjevernom Italijom i polako kretali na istok uspostavivši uporište uAkvileji, gdje su se desile i prve ratne čarke sa Histrima. U tim prvim sukobima uspjeh je bio relativan na obje strane. Rimski hroničarLivije navodi kako su prvi napadi na Akvileju uspješno odbijeni nakon čega je uspostavljen prividan mir. Svakako da su Histri vidjeli rimsko prisustvo kao opasnost pa su dolaskom kraljaEpulona na vlast sukobi ponovo otpočeli. U nekoliko sporadičnih bitaka Histri su bukvalno sasjekli na komade pripadnike nekoliko rimskih jedinica. Novi rat možda nije bio zasnovan na uvjerenju ilirskih plemena da mogu pobijediti Rim ali je sigurno da se bezobzirnost Rimljana više nije mogla trpjeti:
M. Junius i A. Manlius, bivši konzuli ... početkom proljeća poveli su svoju armiju u Histriju. Pustošili su lijevo i desno... Livije: Ab Urbe Condita, 41.10
Livije pominje i da su Histri izvršili jedan uspješan napad narimski logor tokom kojeg su selegionari u panici razbježali a Histri uzeli veliki ratni plijen: dragocjenosti, opremu, hranu i vino. No, rimska vojska se brzo regrupisala te je stigla ilirske ratnike opterećene plijenom, opijene pobjedom i vinom i lako povratila izgubljeno. Pobijeno je mnogo Histara a Epulon se sklonio u Nezakcijum. Evo kako je to Livije opisao:
... Počeo je odlučan napad na Nezakcijum, grad u kome su se vođe Histrijana i njihov kralj Epulon povukli ... Klaudije je doveo dvije nove legije ... Pored grada proticala je rijeka koja je onemogućavala napad na njega i iz koje su se Histrijani snabdijevali vodom. /Klaudijeva vojska/ je nakon više dana rada promijenila tok rijeke i prekinula dotok vode što je veoma uzbunilo stanovnike. Iako nisu pomišljali da mole za mir pobili su svoje žene i djecu i objesili ih niz zidine kako bi užasnuli neprijatelja ... Rimljani napokon provališe u grad ... Epulon je oduzeo sebi život kako ne bi bio uhvaćen živ ... Ostali su pobijeni ili zarobljeni ... Zatim su razoreni i Mutila i Faveria ... Ratni plijen je prevazišao očekivanja s obzirom na siromaštvo domaćeg stanovništva; 5632 ljudi je prodato u roblje. Kolovođama su odsječene glave... Ibid, 41.11
Nakon pada Nezakcija pod rimsku vlast padaju i drugi histarski gradovi. Ubrzo se cijela histarska teritorija našla pod rimskom vlašću. To je bio početak romanizacije ovog plemena koje je neposredno prije ratova s Rimljanima izgradilo svoju državnupolitičku organizaciju i već mnogo ranije postiglo veliki kulturni i ekonomski razvitak.
Sarheološkog gledišta može se zaključiti da sekulturaželjeznog doba u Istri formirala u XI i X stoljeću pne. i dalje razvijala u šest faza:
Histria se relativno brzo otvorila stranim uticajima – oslikana žara iz Nezakcija je lijep primjer etrurskog uticaja započetog u VIII stoljeću pne. Etrurski uticaj (preko Veneta) traje i dalje kroz čitavo VI i V stoljeće pne.Keramika iz Apulije je dokaz razmjene s južnom Italijom, a situle (bronzane posude) sa sjevernom Italijom i jugoistočnimalpskim područjima. Ova skupocjena dobra podrazumijevaju da su pojedini Histri bili dovoljno imućni da ih posjeduju, tome između ostalog svjedoče i luksuzne bronzane drške za lepeze i žezla.
Glavna naselja su kod Histra ona gradinskog tipa, a najvažniji među njima je bio Nezakcijum izgrađen na strmoj litici iznad zaljeva i zaštićen zidinama. Najbolje istraženi dio Nezakcija je groblje, koje se nalazilo unutar zidina. Može se pretpostaviti da je naselje bilo relativno bogato sve do pojaveKelta i Rimljana. Ostala važnija naselja su gradina Beram, gradine u Picugima kodPoreča, tePula s pripadajućimnekropolama.
Kao i gotovo o svemu ostalom, i o strukturi društva Histara postoje tek posredni dokazi i to preko rimskih i grčkih historičara.
