Hipija iz Elide (grč. Ἱππίας) bio jegrčkisofista, rođen polovinom 5. veka st. e. i, prema tome, mlađi savremenikProtagore iSokrata.
Hipija je bio tipičan sofistički mnogoznalac: on nije bio originalni mislilac spekulativnefilozofske misli, ali je bio upućen u mnoge oblasti znanja, te je iz svojih raznorodnih istraživanja ipak izvukao nekoliko značajnihetičkih ipolitičkih zaključaka. Od njegovih mnogobrojnihproznih spisa znamo naslove tek malom broju njih:Trajanski razgovor,Imena naroda,Popisolimpijskih pobednika iZbornik (Συναγωγή). Hipijin značaj ponajviše leži u tome što je on – na osnovu svojihetnografskih iistorijskih proučavanjadruštvenih ustanova, ali svakako i na tragu Protagorinih postavki – obradio pojam suprotnosti izmeđuprirode (φύσις) izakona (νόμος), i ta suprotnost ostaće kao jedna od najčešćih tema sofističke misli. Za Hipiju društveni običaj nije više – kao zaHerodota iliPindara – legitimni vladalac, nego naprotiv okovi kojih čovek treba da se oslobodi, jer kad se jednima neki običaj čini dobrim, a drugima rđavim, onda se vidi koliko on zapravo vredi sam po sebi i koliko je protivprirodan.Platon udijaloguProtagora pripisuje Hipiji izreku: "Zakon kaotiranin prisiljava ljude da čine mnoge stvari protiv prirode" (337d 2–3). Prema tome, za Hipiju su loši svi ljudski zakoni koji nisu u skladu s prirodom, odnosno s "nepisanim zakonima" (ἄγραφοι λόγοι). Hipija proklamuje ne samo jednakost svih ljudi, nego isamodovoljnost jedinke, pa se i sam trudio da se tako ponaša, pohvaleći se jednom prilikom da je sam napravio svu odeću koju nosi na sebi.
Hipija je bio posebno slavljen zbog svoje svestranosti, jer su u područje njegovog interesovanja ulazilimatematika,astronomija,gramatika,retorika,ritmika,harmonija,istorija,književnost,mitologija. NjegovPopis olimpijskih pobednika postavio je temelje potonjem grčkom sistemu datiranja pomoćuolimpijada, koji je najpre uveo istoričarTimaj.
DijaloziHipija Veći iHipija Manji – koji su sačuvani pod Platonovim imenom, ali im je autentičnost još uvek sporna – sadrže prikaz Hipijine metodologije i, bez obzira na sporno autorstvo i na određeno preterivanje, pokazuju da ih je napisao neko ko je dobro poznavao Hipiju i njegovo okruženje.
Nema sumnje da je Hipija značajan zagrčku književnost po svojim proučavanjima značenja reči, vrednosti ritma i harmonije, te književnog stila. Pripisuju mu se važni radovi oHomeru, grčkoj i stranoj književnosti tearheološke rasprave, ali od svega toga nije sačuvano ništa osim sasvim oskudnih fragmenata. Hipija predstavlja prelaz sa prvih velikih sofista, Protagore,Gorgije iProdika, ka mnogobrojnimerističarima koji su i samom terminu "sofistika" doneli pogrdno značenje.